Nikola Pejaković: Najviše brinu neznalice, foliranti i priučeni laici

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" glumac, reditelj i scenarista Nikola Kolja Pejaković, čija je predstava "Narodni poslanik" osvojila brojne nagrade na pozorišnim festivalima, a Narodnom pozorištu Republike Srpske omogućila prvi izlazak na Sterijino pozorje.

Banjalučanin koji je uspio u Beogradu i srpskoj kulturnoj sceni dao pečat, odnedavno živi u Trebinju. Široj publici poznat je kao autor kultne pjesme "Haljinicu boje lile", koju je prodao Severini.

- Ova naša zemlja treba stručne ljude, one koji znaju da rade posao za koji ih plaća narod. Iznad svega, ova zemlja treba dobronamjerne ljude. Trebaju nam patriote - rekao je Pejaković.

* GLAS: Koliko je u Republici Srpskoj pogodna klima za stvaranje filma?

PEJAKOVIĆ: U našoj Republici ne postoji kinematografija i, koliko vidim i čujem, vrlo sporo i teško se odvija proces stvaranja temelja za tu industrijsku granu. Svi vozovi su prošli i nekako se stiče utisak da ne postoje ljudi koji poznaju problematiku i uslove stvaranja filma, finansiranja filma, produkcije, odnosa filmskih radnika i države itd. Mislim, vrlo mi je teško da u par rečenica otvorim i zatvorim priču o problemu filmske industrije i filmskih radnika Republike Srpske. Tom problemu potrebno je prići ozbiljno i priče po novinama nisu od koristi. Treba sjesti i postaviti stvar na noge. To je veliki posao i ne treba gubiti vrijeme na jalove rasprave.

* GLAS: U Srbiji se "diglo mnogo prašine" oko Zakona o kinematografiji. Da li je, po Vašem mišljenju, "sedma umjetnost" zakonski uređena na pravi način?

PEJAKOVIĆ: Nije. Ne postoji sistemsko i ozbiljno promišljanje o toj temi. Sve se svodi na pojedince i njihove lične akcije i poteze, na dobronamjerne i nedobronamjerne ljude koji pokušavaju da se bave filmom. Dok se država ne umiješa i unese sistem, odnosno red, nemamo šansu da pariramo drugim kinematografijama u regionu i u miru radimo posao.

* GLAS: Imaju li multipleksi veze sa autorskim filmom ili su oni "produžena ruka" holivudske proizvodnje senzacija?

PEJAKOVIĆ: To je nešto oko čega ne treba da razbijamo glavu. Mi nemamo ni autorski, niti onaj drugi, zabavljački, slatkasti, američki prehrambeni film, film uz koji se jedu kokice, žvaće i pije... Svuda se gase kino dvorane, i kad bi se ukinuli multipleksi, ne bi više bilo mjesta za prikazivanje filmova. Dajte da mi vidimo kako da napravimo film, a poslije ćemo da se bavimo finesama i teorijom filma i filmske produkcije i načinima eksploatacije filma...

* GLAS: Ipak, filmovi iz Republike Srpske postižu zapažene rezultate na festivalima, "32. decembar", Saše Hajdukovića, "Motel Nana", Predraga Velinovića, "Ja već jesam sve ono što želim da imam", Dane Komljena… Jesu li filmski stvaraoci dobili mjesto koje im pripada?

PEJAKOVIĆ: Nabrojali ste ljude koji su se borili za svoje projekte, za svoje filmove. Pomenuli ste imena ljudi koji su radili u interesu Republike Srpske. Oni i njihovi saradnici na pomenutim projektima - producenti, organizatori, direktori fotografije - treba, zbog svoga znanja, uspjeha, i činjenice da žive ovdje, da dijele hljeb sa nama, da budu oni ljudi koji će odlučivati kako da se konstituiše i ustroji industrija filma i kakav zakon o filmu će da se donese. Oni, u saradnji sa političkim strukturama, treba da sjednu za sto i udare temelje filmu Republike Srpske.

* GLAS: U toku su konkursi za direktore Narodnog i Dječijeg pozorišta Republike Srpske, Banskog dvora, Muzeja Republike Srpske. Da li na čelu ovih institucija, s obzirom na rezultate, treba da sjede i dalje isti ljudi ili je potrebna nova energija i svježe ideje?

PEJAKOVIĆ: Potrebne su nove snage i nova krv, ali je potrebno i znanje i iskustvo da bi se vodili veliki kolektivi. Ono što nije potrebno i što treba spriječiti je da se ta radna mjesta koriste za međupartijsko raskusurivanje i njihove kadrovske igre. Ja razumijem da je to dio političkog dogovora, dio koalicionih i drugih pregovora, ali treba to držati pod kontrolom, da se ne bi desilo da zbog nemogućnosti partijskih, političkih, dogovora, nesporazuma, neki ljudi sjede u tim foteljama i po 20 godina. Takve situacije mogu da se tolerišu samo u slučaju da se radi o veoma stručnom čovjeku, priznatom i poznatom i van granica ove zemlje, umjetniku i radniku koji ima međunarodnu reputaciju i konkretan rad, umjetnost, djela koja govore u njegovo ime. Takvi ljudi su potrebni i institucijama kulture i samome gradu i Republici. Tako se stvara ugled i ozbiljnost tih institucija kulture i same Republike Srpske.

* GLAS: Republika Srpska uskoro bi trebalo da dobije prvog inspektora za kulturu. Šta mislite o tom načinu ocjenjivanja rada kulturnih institucija?

PEJAKOVIĆ: Ne znam šta to znači, ali to mi "miriše" na relikt prošlosti, na komunističku priču. Na kraju krajeva, treba da vidimo kako je to zamišljeno i o čemu se tu, u stvari, radi. I na kraju, ko je ta osoba, da li ona ima ugled i kredibilitet, odnosno, da li ima stvarno znanje i potrebne kvalifikacije da radi taj posao. Treba pojasniti motive jedne takve odluke. Mislim, nama je red neophodan, ali je pitanje kako doći do toga. Inspektori moraju bolje da znaju posao od onih koje kontrolišu. Dajte da čujemo ko su ti stručnjaci...

* GLAS: Republika Srpska često je domaćin umjetnicima i kulturnim sadržajima iz Srbije i regiona. Pored onih priznatih, koji to i te kako zaslužuju, koliko ima i onih "sumnjivog kvaliteta"?

PEJAKOVIĆ: Treba biti otvorenog srca i primati ljude sa svih strana... Mi smo stari narod, nemamo čega da se stidimo i da izmišljamo istoriju, kulturu, jezik i naciju... Ako se držimo tradicije, ako imamo svoje ciljeve, jasno slijedimo kulturnu politiku, onda možemo da se izborimo i sa svim onima koji su tu došli da mešetare i potkradaju nas, glumeći veličine... Treba da imamo sistemska rješenja koja nas štite od takvih ljudi i organizacija. Treba da štitimo interese domaće kinematografije, naših, domaćih autora i da znamo šta je naš interes, interes Republike Srpske, i interes naših umjetnika. Ne zagovaram neku državnu umjetnost, uniformnu i zacrtanu dekretom, već jasan plan i jake institucije. Davno sam predlagao osnivanje filmskog centra Republike Srpske, pisao elaborat, nagovarao neke ljude da se temelj filmskoj industriji napravi jasno i nedvosmisleno, kombinujući zakone i umjetničku viziju, plan kojim se podržava domaći autor i štiti i on i država. Mislim da ima ljudi koji dijele moje stavove i treba samo vremena i odlučnosti da se to sprovede. Naravno, ljudi su bitni, moraju novi ljudi da sprovode nove ideje, a da se ljudi iz institucija vlasti pokažu i preuzmu glavnu ulogu u toj akciji, da zajedno stvorimo novu kulturnu politiku Republike Srpske.

* GLAS: Kako spriječiti lobiranja i mešetarenje u kulturi, namještene konkurse, žirije bez meritornih ljudi?

PEJAKOVIĆ: Ta pojava, odnosno, te pojave, nisu specijalitet ove sredine. Nismo mi izmislili lobiranja, namještene konkurse itd. Takvih stvari je bilo i biće, ali ne treba da kukamo i da pokazujemo prstom na te koji varaju, lažu, petljaju. Mi treba da radimo svoj posao i takve pojave će otići u drugi plan, a takvi ljudi, ta prevarantska klika, otpašće u hodu, postaće neprimjetni. Ne treba samo da osuđujemo ljude, treba da radimo i djelima odgovaramo na sve. Uspjeh nekog našeg filma, predstave, nekog našeg slikara ili sportiste, to treba da bude tema za priču, vijest o kojoj bruji grad. Potrebno je pisati, snimati, režirati, baviti se tim poslom, živjeti to 24 časa i onda će rezultat doći.

Kada se umjetnici posvete svom poslu i kada institucije države, administracija, činovnici odrade svoj dio posla i stvore zakonsku i sistemsku osnovu, i tako očiste, oslobode, prostor za djelovanje naših ljudi, tada će se smanjiti i potreba za mešetarenjem i lobiranjem, ljudi će se okrenuti stvaranju pravih vrijednosti i izaći na čistinu, pred svijet, pred publiku, sa onim što imaju - sa slikama, filmovima, scenarijima, fotografijama - i svjedočiti svoj talenat i vjeru. Ovo je sve prvoklasan interes i Republike Srpske i pojedinca - umjetnika. Ne postoji tu nikakav nesklad ili nesuglasje, samo svako treba da se okrene svom poslu, država zakonima i sistemskim, sveobuhvatnim rješenjima, a pojedinac, stvaralac - sebi i svojoj umjetnosti.

Tajkuni

* GLAS: Postoje li tajkuni u kulturi Republike Srpske?

PEJAKOVIĆ: Pa, vjerovatno postoje ljudi koji su se obogatili na nekim projektima kulture. Nek im je prosto... šta da radimo, lopova ima svuda, pa i u umjetnosti... Ako kradu, sebe kradu... Nas po novčaniku udaraju, a sebe po obrazu... Para će biti, ali obraz se lako gubi...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.