Nije žedno Suvo Polje

O, SLADOJUŠA, jesi li se, bona, napila hladne vode, viče starina Petar Ćeranić Dragici Sladoje, koja se hladi mlazom planinske vode, tek dovedene crnim crijevima, sa Kladopoljskog jezera. Iz tek montirane česme, šišti mlaz srebrnih kapi i natapa žedno Suvo polje. Nije šala, došla voda nadomak Oblja, ponavlja u nevjerici Dragica, koja veli da će voda, u svakom pogledu, preporoditi kraj koji je bio poznat jedino po iseljavanju njegovih stanovnika.

Puklo Suvo polje zelenim beskrajem, sve do Stavnja. Upeko maj, Spasovdan je blizu. Prašnjavom džadom pristižu džipovi i nova kola. Iz svijeta bijelog dolaze Obljani, da obilježe istorijski događaj u zavičaju. Nikad prije ni kasnije, u dugoj istoriji mjesta, stanovnici Oblja, koji je postojao kao srednjovjekovni grad na desnoj obali Neretve, nisu znali za vodu koja život znači.

- Kišnicu smo sakupljali u čatrnje, a za stoku smo pravili lokve, moj brate, nastavlja razgovor 80-godišnji Petar, koji je uz pomoć štapa, došao iz sela da vidi čudo neviđeno. Za litar vode ja bih dao i deset litara najkvalitetnijeg mlijeka, tako je to bilo!

Sa Petrom je njegov ispisnik Đoko Sladoje, koji zahvaljuju Bogu i ljudima na daru, koji će, kažu, vratiti život i čovjeku i svakom živom stvoru. Jedva, veli, čeka da svoje tri krave napoji vodom koja život i zdravlje znači! Iz sela, privučeni svježinom žive vode, prema pojilu se uputila tri konja! Gleda ih mještanin Mitar Purković, koji se vodi raduje, veli, k'o malo dijete.

Sad će obaljski momci, a ima ih tridesetak, konačno početi da se žene Nevesinjkama.

 - Mitre, bolan, pusti rakiju i nazdravi s čašom vode, dovikuje mu Željko Đogo, predsjednik Savjeta mjesne zajednice, najmlađi, oženjeni Obljanin, koji je i upriličio današnje narodno okupljanje na Suvom polju, kod Oblja, opština Kalinovik.

Obalj, prozvan po obloj stijeni, nadomak sela, među planinama Treskavicom, Zelengorom, Lelijom, Visočicom i Crvnjom, najviše stanovništva je imao šezdesetih godina prošlog vijeka. Danas broji jedva stotinjak duša u staračkim domaćinstvima.

 U Suvo polje je stigao i načelnik opštine Kalinovik Slavko Sladoje, rodom sa Oblja. Sa svakim se načelnik zdravi, za junačko zdravlje pita.

 - Ovi ljudi su u svom životu, držeći stoku, imali više mlijeka u kući nego vode, govori načelnik Slavko, a prisutni potvrđuju. Sad je obrnuto, imaju vodu, a biće, ako Bog da više i mlijeka. Opština je za projekat izgradnje vodovoda, u dužini od 7,5 kilometara, iz skromnog budžeta, izdvojila 60 hiljada maraka. Preostalih, skoro 160 hiljada dao je Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede preko tzv. "IFAD programa" i Vlade RS, te Razvojni program UN, dobrovoljni prilozi Obljana u rasijanju...

 - Ovo je veliki podsticaj ostanku stanovništva na Oblju, razvoju stočarstva, seoskog turizma i života uopšte -  kaže Željko Đogo. Nabraja dosadašnja ulaganja u obnovu infrastrukture u Kalinoviku - obnovu pojila za stoku, sanaciju puteva, sanaciju stočne pijace... Iz Banje Luke došao i pomoćnik ministra za ruralni razvoj Zoran Kovačević, koga dobro znaju Zagorani, Obljani naročito. Vele da je najzaslužniji za projekte koji su prošli za izrazito nerazvijenu opštinu kalinovičku.

 - E, pa srećno vam bilo dovođenje vode do Suvog Polja, dragi Obljani, a znajući koliko ste složni, ne sumnjam da će voda doći i u svaku kuću - veli Kovačević.

Radost zbog događaja ne krije ni Savo Lalović, biznismen iz Istočnog Sarajeva, rodom sa Zagorja, koji je, kažu, pomogao brojne projekte i akcije u Kalinovičkoj opštini.

Ugodi razgovor nastavljen je na ručku u novoizgrađenom crkvenom domu u Oblju, pokraj crkve, u kojoj obitava sveta ruka posvećenog srpskog čobančeta.

Dobra sreća stiže

   - Imam sina, davno prešao tridesetu, neoženjen je, ni jedna cura nije ovdje htjela doći, sad sam ubijeđen da s vodom svaka dobra sreća stiže u naše selo - kaže Mitar Purković i nazdravlja svima čašom rakije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.