Nigdje nema ljepše zore kao iznad Mokre Gore

Na stotine turista, mještana okolnih sela i gradova,iskoristilo je priliku da na "Zavičajne dane"

u Mokru  Goru dođu bar simbolično, u vagonu prve, druge i treće klase i to od željezničke stanice u ovom mjestu do stajališta kod osnovne škole gdje se manifestacija održavala.

Garavi "ćira" je pištao i huktao grabeći prugom kao u neka "srećna vremena" kada je ovom trasom i Šarganskom osmicom dnevno prolazilo na desetine putničkih i teretnih vozova.

Oni, koji to još nisu, sjeli su u voz da se provozaju čuvenom kružnom petljom u obliku broja osam Šarganskom osicom prisjećajući se svoje mladosti i putovanja za ta vremena tim nezamjenjivim prevoznim sredstvom.

Pokretačka snaga projekta obnove napuštene uskotračne pruge od Kremana do Mokre Gore, Radovan Glibiteć kaže, da će se njegovi životni snovi ostvariti kad "ćira" stigne i do Višegrada, za što je potrebno da se završi  još samo kilometar trase.

- Ovdje u toku sezone dođe toliko turista da mi nemamo dovoljno kapaciteta za smještaj. Višegrad ima više hotelskih mjesta, poznat je po istorijskim spomenicima rijekama Drini i Rzavu i mnogi naši gosti rado bi otišli do ovog grada - kaže Glibetić.

Prema riječima generalnog direktora Željeznica Srbije Milanka Šarančića, Srbija je od Mokre Gore do granice sa BiH spojila svoj dio pruge, Željeznice RS su to uradile od Vardišta pa do nadomak Višegrada.

- U toku su dogovori da se ovaj projekat završi što će donijeti dobrobit i Željeznicama RS i Višegradu ali i okolnim gradovima na regiji - priča  Šarančić.

Na "Zavičajne dane" u Mokru Goru došao je i mitropolit dabrobosanski Nikolaj koji se založio da se trasa pruge što prije završi do Višegrada jer će "ćira" prolaziti i pored manastira Dobrun koji ima šta da pokaže turistima i vjernicima.

Nakon turističkog buma koji je nastao obnovom uskotračne pruge, Mokra Gora se pretvara u mali simpatični pogranični gradić sa svim njegovim karakteristikama.

Na ovogodišnjim "Zavičajnim danima", koje tradicionalno organizuje Udruženje Mokrogoraca u Beogradu, otkriven je i spomenik  serdaru Jovanu Mićiću u čijoj su se nahiji, za vrijeme vladavine Miloša Obrenovića, nalazili i ovi krajevi.

Serdar Mićić je poznat po tome što je postavljao granicu između Srbije i Bosne.

Istoričar Ilija Misailović kaže da je Obrenović imenovao Mićića da "zajedno sa jednim Stambojlijom" omeđi granicu prema Bosni, koja je bila još u sastavu turske imperije. Prgavi Mićić je uspio da sa Šargana premjesti granicu do Varadišta a namjera mu je bila da to bude na Mostu Mehmed- paše Sokolovića u Višegradu, što mu nije uspjelo. Ipak, on je zaslužan što je Mokra Gora pripala Srbiji -  govori  Misailović.

Serdaru Mićiću, koji je poznat i po tome što mu je u vrijeme kad je bio sila i neprikosnoven vlastodržac u svojoj nahiji, prorok Mitar Tarabić prorekao da će umrijeti od gladi i smjenom vladara na prijestolu Srbije to mu se i dogodilo.

Kroz Mokru Goru su u prošlosti prolazili važni karavanski putevi. I stari Rimljani su znali da se u ovom mjestu nalaze izvori ljekovite vode o čemu svjedoči i novčić sa likom imperatora Tiberija pronađen na izvorištu Bele vode .

Organizator na Šarganskoj osmici Aleksandra Lazarević kaže da je zapisano da su ljudi  iz svih krajeva dolazili na tri mokrogorska izvora da se liječe, ali su u vrijeme velikih epidemija ovdje donosili i zarazne bolesti.

- Tako je, prema  starim zapisima, lokalni sveštenik da bi spasao stanovnike ovog sela od kuge, zatrpao izvore koji su bili manje poznati do velike poplave 1994. godine kada je lekovita  voda ponovo izbila na površinu. Time su oživjele priče o rimskom imperatoru Tiberiju, čiji je novčić pronađen u izvoru, u rimskoj varoši - saliji, o tome kako je neki Dubrovčanin u znak zahvalnosti što mu se žena nerotkinja izliječila na izvoru tu sagradio crkvu -  priča Lazarevićeva.

Mokrogorci su izvore Bele vode pretvorili u pravi turistički raj, uredili ih, izgradili od jednog do drugog trasu željezničke pruge po kojoj turiste vozi mala lokomotiva sa vagonima, mnogo manja od one parnjače uskog kolosijeka koja saobraća Šarganskom osmicom. Pri kraju su i radovi na prelijepoj crkvi posvećenoj Jovanu Krstitelju, zaštitniku voda. Sve su to mogli da vide i posjetioci "Zavičajnih dana".

Ovo mjesto odvajkada je bilo poznato po kiridžijama, ljudima koji su na konjima ili volovskim zapregama vozili u unutrašnjost Srbije luč i prodavali ga seljacima ili mijenjali za žito i ostale životne namirnice.

Zato se  na "Zavičajnim danima" svake, kao i ove godine, organizuju takmičenja koja podsjećaju na borovinu, luč, kiridžiluk i rakiju.

Drvosječe su se takmičile u rezanju borovih trupaca testerom kladarom, zatim dubećom testerom, a kršne rabacije su se nadmetale u natezanju konopca.

Bogdan Čančarević  iz sela Kršanja je u maloj katrani, u dvorištu osnovne škole, demonstrirao kako se nekad pravio katran koji je korišten u gumarskoj industriji ali i narodnoj medicini.

- U prostor od borovih oblica u obliku obrnute piramide se natrpa velika količina luča, zatvori se piljevinom i odozdo potpali. Proces sagorijevanja lučevine bez prisustva vazduha traje najmanje jedan dan i noć kad se polako na dnu katrane otvori čep i procuri katran -  objašnjava Čančarević.

Zaštitni znak Mokre Gore bio je boem, dobričina i dječiji pjesnik Mihajlo Ćupović. On je bio i jedan od osnivača manifestacije "Zavičajni dani". U svojim pjesmama opjevao je ovaj kraj,  ljude u njemu, a posebno seljake, njihovu muku i rad.

Moto pod kojim su se okupili Mokrogorci i ljubitelji Mokre Gore su Ćupovićevi stihovi "Nigdje nema lepše zore, kao iznad Mokre Gore".

I dok garavi "ćira" pukće savlađujući serpentine kroz planinu Šargan, iznad naselja Mokra Gora blješti u neonu i toplotom starih kuća brvnara zrači Drvengrad režisera Emira Kusturice na Mećavniku. Još jedno mokrogorsko čudo.

Okupljanje oko kazana

Bekrije i ljubitelji rakije od šljive "madžarke" okupljali su se oko kazana iz čije je lule tekla vatrena voda. Da se rakija od šljive "madžarke" može peći i krajem juna pokazivao je posjetiocima Milenko Glibetić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.