Nevolje ga nisu pokolebale
Mladen je ostao bez oca, potom i bez majke, da bi na kraju na njegova sirota pleća pala briga o djedu i braći. Tu mukama nije kraj, bruceloza mu je uzela petoro goveda...
RIJETKI su mladi ljudi koju odlučuju da ostanu na selu i uz to da se bave poljoprivredom. Jedan od takvih je dvadesetdvogodišnji Mladen Bjelić iz Bunareva na Manjači.
Doskora je uzgajao sedam rasplodnih krava i bavio se uzgojem tovne junadi. Međutim, bruceloza nije zaobišla ni njegovu štalu i petoro goveda mu je oboljelo i potom uništeno. Kaže, nimalo mu nije bilo lako dok je čekao da se oboljela goveda unište.
- To mi je, čini mi se, bio drugi najteži period života, jer sam morao svaki dan da ulazim u štalu, hranim oboljela grla i izlažem se opasnosti da i ja obolim. Noćima nisam spavao, jer se strah debelo uvukao u kosti. Najteže mi je bilo objasniti mlađem bratu i starom djedu da ne smiju ni prilaziti štali -priča Mladen s tugom u glasu.
Gubitak petoro grla za Mladena je velika šteta, ali se nada da će nadležno Ministarstvo to mu nadoknaditi. Samo ne ne zna kada će to biti i po kojoj cijeni, jer gladna usta treba hraniti. Ali ni u ovom slučaju Mladen nije sam.
Obilazili su ga opštinski i republički inspektori te mu davali određene savjete o ponašanju sa zaraženi grlima.
Oboljevanje ovih grla, je na žalost, samo jedan od pehova koji prati ovog mladog čovjeka.
Prije sedam godina od groma je stradalo oko 120 ovaca, a poslije su mu uginule još 23. Štetu je prijavio opštinskim i republičkim vlastima, ali zahtjevu za nadoknadu nikada nije udovoljeno.
Ovce su bili jedini prihodi njegovog oca Đurđa koji je hranio petoro djece i stare roditelje. Te jeseni, po navici, njegov otac je krenuo sa ovcama u nomađenje. Sa surove Manjače uputio se ka pitomijim krajevima. Tuga za izgubljenim stadom, briga o višečlanoj porodici i težak život nomada koštao ga je glave. Pronađen je mrtav na Prijedorskim poljima. Od tada brigu o domaćinstvu preuzima Mladen. Ovce je prodao, samo je na uspomenu na oca ostavio desetak ovaca koje hrani u štali.
- Ne mogu.... kad god vidim ovce teško mi je oko srca, sjetim se nezgode i patnje kroz koju sam prolazio gledajući oca kako se muči uzgajajući ovce. To je težak, nezahvalan "zanat", a za prilike kakve su na Manjači ne obećavaju nikakvu egzistenciju za porodicu - priča Mladen.
Mladenove sestre su se poudale i otišle svojim putem zasnivajući vlastite porodice.
Da nevolja bude veća prošle godine majka ih je ostavila, ali Mladen nerado priča o tome. Stariji brat Nikola ide u srednju školu u Banjoj Luci i stanuje kod starije sestre. Sa Mladenom je ostao mlađi brat Borislav koji pohađa peti razred osnovne škole "Petar Kočić" Sitnica, područno odjeljenje u Bunarevima. Mladen brine i o devedesetogodišnjem djedu Nikoli, koji je, što zbog godina što zbog načina života, skoro izgubio sluh. Bilo kakvo sporazumijevanje je otežano i moguće je samo direktnim govorom na uvo.
Pomoć opštine
- Opština Ribnik mi je pomagala kad mi je bilo najteže. Na ime brata mjesečno primam stalnu materijalnu pomoć, a u više navrata su mi davali jednokratne novčane pomoći - kaže Mladen.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
