Neprimjerene opaske koštale je karijere

Vašington post
Neprimjerene opaske koštale je karijere

Zvaničnici Bijele kuće svaki put bi zakolutali očima kada bi Helen Tomas na pres-konferenciji započela tiradu, koja bi se obično završila nekim veoma nezgodnim pitanjem o Bliskom istoku. Njeno prisustvo na svakom okupljanju novinara u Bijeloj kući je postalo neizbježno, kolege novinari su joj se divili, a zbog svog izuzetno mrzovoljnog karaktera svi su je smatrali svojom ekscentričnom tetkom.

Ali javnost je nije doživljavala na taj način - za njih je ona i dalje bila jedan od najboljih dopisnika iz Bijele kuće, a ne hiroviti kolumnista u posljednjoj fazi novinarske karijere.

I tako, kad je Helen Tomas izjavila da bi Izraelci trebalo da "odu iz Palestine" i da se, između ostalih zemalja, vrate u Njemačku, mnogi su bili zaprepašteni.

Teško se oduprijeti zaključku da je ona bila uvaženi član uskog kruga medijskih veterana, koji nisu dovodili u pitanje činjenicu da je za novinarku, čiji se posao izgleda svodio jedino na pridikovanje predstavnicima za štampu i predsjednicima, uvijek bilo rezervisano mjesto u prvom redu na pres-konferenciji u Bijeloj kući.

Samo zbog oštrih reakcija javnosti poslije objavljivanja snimka sa njenim nepriličnim izjavama na račun Izraelaca, a koji je načinio rabin Dejvid F. Nesenof, 89-ogodišnja Helen Tomas otišla je u penziju.

Novinari, naročito oni koji dosta vremena provode zajedno, obično ne ostavljaju na cjedilu jedan drugog. Mnogi će reći: "I ako je Tomas dala neke pristrasne izjave, u čemu je problem?"

Ne treba naravno ni za trenutak izgubiti iz vida doprinos Tomasove tokom šezdesetih godina. Novinarski svijet činili su uglavnom bijelci sa uskim kravatama, dok su se novinarke pojavljivale tu i tamo pišući o društvenim aktivnostima prve dame. Helen Tomas nikada nije bila poznata po izuzetno kvalitetnim tekstovima ili ekskluzivnim pričama, ali je bila uporni hroničar događaja u službi agencije UPI.

Nakon što je prije desetak godina prešla u medijski konzorcijum "Harst" istisnuta je na marginu. Mali broj čitalaca pratio je njene kolumne, naročito u Vašingtonu. Nagrada za životno djelo, koju joj je dodijelilo Udruženje profesionalnih novinara, priznanje je za njen raniji rad.

Nešto je zadivljujuće u toj odlučnosti Helen Tomas da postavlja neugodna pitanja. Međutim, kada je Džordža Buša 2003. proglasila "najgorim predsjednikom ikad", izgubila je bilo kakav smisao za objektivnost. Kako je vrijeme prolazilo, njena pitanja postajali su govori, a jedan od najpoznatijih je bio onaj koji je održala Bušu 2007, a tema je bio Irak:

- Gospodine predsjedniče, vi ste započeli ovaj rat. To je rat po vašem izboru. I samo ga vi možete zaustaviti. I to još danas. Dva miliona Iračana napustilo je zemlju kao izbjeglice. Hiljade njih su ubijeni. Kako ne razumijete? Mi smo doveli "Al-Kaidu" u Irak.

Neko se može složiti ili ne složiti sa njenim mišljenjem, ali ona je u tom trenutku nastupila kao aktivista, a ne kao novinar.

Nekadašnji dopisnik Si-En-Ena Džejmi Mekintajer nedavno je napisao da je "velika razlika između postavljanja neugodnih pitanja i dobijanja odgovora na takva pitanja. Svako može da postavi nezgodno pitanje. Ali puno je teže i važnije uraditi to na način da predstavnici vlada nemaju način za izbjegavanje odgovora."

Dejvid Nesenof, rabin sa Long Ajlanda, koji je krivac za ostavku Helen Tomas tako što ju je isprovocirao da u kameru kaže nezgodna razmišljanja o Izraelu, do sada je primio brojne prijetnje smrću i više od 25 hiljada i-mejl poruka, od kojih su mnoge bile pune mržnje. U jednoj od njih je nazvan "prljavim Jevrejinom", uz opasku: "Hitler je bio u pravu! Vrijeme je da se vratite u peći."

Helen Tomas je bila kolumnista i stoga je imala pravo na sopstveno mišljenje, pa čak i ako se ono svodilo na to da Jevreje treba protjerati iz Palestine, kao što je rekla Dejvidu Nesenofu. Međutim, nije imala doživotno pravo na novinarsku kolumnu ili na rezervisano mjesto u prostoriji Bijele kuće za pres-konferencije.

Medijski konzorcijum "Harst" snosi dio odgovornosti zbog njenog sve nesnošljivijeg ponašanja. Nju sa mjesta novinara i kolumniste nije uklonio proizraelski lobi. Za to je kriva ona sama, jer nije mogla da odbrani svoje stavove, zbog kojih je morala da se izvini.

Izbjegavanje

Dejvid Fram, nekadašnji pisac govora Džordža Buša, objavio je na svom blogu da je pozivanje Helen Tomas na pres-konferencije u Bijelu kuću bio način da predstavnik za štampu izbjegne škakljiva pitanja ostalih novinara. Lakrdijaške i iznenadne tirade Helen Tomas, često bez bilo kakvog povoda, najčešće bi spasile predsjednika ili njegovog predstavnika za štampu serije "opasnih" pitanja koja su namjeravali da postave drugi novinari.

PREVEO: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana