Neprijateljstvo Izraela i Irana: Sve što treba da znate

On je postao jedan od glavnih izvora nestabilnosti na Bliskom istoku.

Za Teheran, Izrael je „mali Sotona", saveznik Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku koje naziva „velikim Sotonom".

Izrael optužuje Iran za finansiranje „terorističkih" grupa i vršenje napada protiv njegovih interesa motivisanih antisemitizmom ajatolaha.

Rivalstvo „krvnih neprijatelja" ostavilo je za sobom ogroman broj mrtvih, često kao rezultat tajnih akcija za koje nijedna vlada nije preuzimala odgovornost.

Rat u Gazi samo je sve to pogoršao.

Kako je počelo rivalstvo Izraela i Irana?

Odnosi između Izraela i Irana bili su prilično srdačni sve do 1979. godine, kad je Islamska ajatolahska revolucija prigrabila vlast u Teheranu.

Štaviše, iako se protivio planu za podjelu Palestine koja je doveo do stvaranja države Izrael 1948. godine, Iran je bio druga islamska zemlja koja ju priznala, odmah poslije Egipta.

U to vrijeme, Iran je bio monarhija kojom su vladali šahovi dinastije Pahlavi i jedan od glavnih saveznika Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku.

Iz tog razloga, osnivač Izraela i njegov prvi predsjednik vlade David Ben-Gurion želio je i uspio da stekne prijateljstvo Irana kao način da kontrira nepriznavanju nove jevrejske države među njegovim arapskim susjedima, piše "BBC".

Ali 1979. godine, revolucija Ruholaha Homeinija svrgla je šaha s vlasti i nametnula islamsku republiku koja se predstavila kao branitelj potlačenih.

Jedno od glavnih obilježja identiteta nove vlade bilo je odbacivanje „imperijalizma" Sjedinjenih Država i njenog saveznika Izraela.

Novi ajatolahski režim prekinuo je sve odnose sa Izraelom, prestao da priznaje važnost pasoša njegovih građana i zauzeo izraelsku ambasadu u Teheranu da bi je predao Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO), tada predvodnika borbe palestinske države protiv izraelske vlade.

Ali Vaez, direktor Iranskog programa pri Međunarodnoj kriznoj grupi, nezavisnoj nevladinoj organizaciji koja želi da spriječi i razriješi svjetske sukobe, rekao je  da „je neprijateljstvo prema Izraelu bilo stub novog iranskog režima zato što su se mnogi njegovi lideri obučavali i učestvovali u gerilskom ratovanju zajedno sa Palestincima u zemljama kao što je Liban, i gajili su velike simpatije prema njima".

Ali, uz to, smatra Vaez, „novi Iran je želio da se predstavi kao panislamska sila i oživio je palestinsku borbu protiv Izraela od koje su arapske muslimanske zemlje bile odustale."

Na taj način Homeini je počeo da prisvaja palestinsku borbu za sebe i masovne propalestinske demonstracije uz zvaničnu podršku vlasti postale su uobičajene u Teheranu.

Vaez objašnjava da je „u Izraelu neprijateljstvo prema Iranu započelo mnogo kasnije, tek devedesetih, zato što se Irak Sadama Huseina prije toga doživljavao kao veća regionalna prijetnja".

Čak toliko da je izraelska vlada bila jedan od posrednika koji su omogućili tajni program zvani „Iran-kontra", preko koga su Sjedinjene Američke Države preusmjeravale oružje u Iran da bi se koristilo u ratu koji je ovaj vodio protiv susjeda Iraka između 1980. i 1988. godine.

Ali, vremenom je Izrael počeo da doživljava Iran kao jednu od najvećih opasnosti po njegovo postojanje i rivalitet između dvije zemlje prešao je sa riječi na djela.

„Rat u sjenci" Izraela i Irana

Vaez ističe da, suočen i sa Saudijskom Arabijom, drugom velikom regionalnom silom, i savršeno svjestan da je Iran persijski i šiitski u uglavnom sunitskom i arapskom islamskom svijetu, „iranski režim je razumio da je izolovan i počeo da gradi strategiju sa ciljem sprečavanja neprijatelja da ga jednog dana napadnu na njegovoj vlastitoj teritoriji".

I stoga se mreža organizacija na strani Teherana razmnožila i počela da izvršava vojne akcije i skladu sa njegovim interesima.

Od njih je Hezbolah iz Libana, kog su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija proglasili terorističkom organizacijom, najistaknutiji.

Danas se takozvana iranska „osovina otpora" proteže na Liban, Siriju, Irak i Jemen.

Izrael nije sjedio skrštenih ruku i razmijenjivao je napade i druge neprijateljske akcije sa Iranom i njegovim saveznicima, često u trećim zemljama, u kojima je finansirao i podržavao oružane grupe koje su se borile protiv proiranskih snaga.

Borba između Irana i Izraela opisuje se kao „rat u sjenci" zato što su obje zemlje napadale jedna drugu bez, u mnogim slučajevima, priznanja učešća ijedne od vlada.

Grupa Islamski džihad, bliska Iranu, 1992. godine digla je u vazduh izraelsku ambasadu u Buenos Airesu, izazvavši smrt 29 ljudi.

Nedugo prije toga, ubijen je lider Hezbolaha Abas Al Musavi, u napadu koji je naširoko pripisan izraelskim obavještajnim službama.

Što se Izraela tiče, on je oduvijek bio opsjednut ometanjem iranskog nuklearnog programa kako bi spriječio ajatolahe da se ikada dokopaju atomskog oružja.

Izrael ne vjeruje iranskim uvjeravanjima da njegov program ima isključivo civilnu namjenu i naširoko je prihvaćeno da su izraelske usluge bile te koje su, u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, razvile kompjuterski virus Staksnet, koji je nanio ozbiljnu štetu iranskim nuklearnim pogonima u prvoj deceniji 2000-tih.

Teheran je takođe okrivio izraelsku obavještajnu službu za napade na neke od glavnih naučnika zaduženih za njegov nuklearni program.

Najistaknutiji od njih bilo je ubistvo Mohsena Fahrizadeha, koji se smatrao najvišom naučnikom, 2000. godine.

Izraelska vlada nikad nije priznala učešće u smrtima iranskih naučnika.

Izrael, zajedno sa sa zapadnim saveznicima, optužio je Iran da je u prošlosti stajao iza napada dronom i raketama na njegovu teritoriju, kao i da je izvršio nekoliko sajber-napada.

Građanski rat u Siriji, koji je izbio 2011. godine, bio je još jedan razlog za konfrontaciju.

Izvori zapadnih obavještajnih službi kažu da je Iran slao novac, oružje i instruktore kako bi podržao snage predsjednika Bašara Al Asada protiv pobunjenika koji su željeli da ga svrgnu s vlasti, izazvavši uzbunu u Izraelu, koji vjeruje da je susjedna Sirija jedna od glavnih ruta preko kojih Iranci šalju oružje i opremu Hezbolahu u Libanu.

Prema američkom obavještajnom portalu Stratfor, Izrael i Iran su u raznim periodima izvodili akcije u Siriji sa ciljem odvraćanja ovog drugog od pokretanja masovnog napada.

„Rat u sjenci" stigao je do mora 2021. godine.

Te godine je Izrael okrivio Iran za napade na izraelske brodove u Omanskom zalivu.

Iran je, sa druge strane, optužio Izrael da je napadao njegove brodove u Crvenom moru.

Napad Hamasa na Izrael

Poslije napada palestinske paravojske Hamas 7. oktobra 2023. godine na Izrael i masivne vojne ofanzive koju je pokrenula izraelska vojska u Gazi kao odgovor na njih, analitičari i vlade širom svijeta izrazili su zabrinutost da bi sukob mogao da izazove lančanu reakciju u regionu, i otvoreni i direktni sukob između Iranaca i Izraelaca.

Posljednjih mjeseci su se zaoštrili okršaji između izraelskih snaga i pripadnika paravojske navodno povezanih sa Hezbolahom na granici sa Libanom, baš kao i sukobi sa palestinskim demonstrantima u okupiranim dijelovima Zapadne obale.

Sve do ove godine, i Iran i Izrael su izbjegavali da eskaliraju neprijateljstva u masovne bitke.

To se promijenilo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.