Neophodna pomoć za funkcionalniju inkluziju u školama

Djeca imaju pravo da pohađaju redovnu školu i da im se omogući boravak u podsticajnoj sredini sa njihovim vršnjacima. Tome doprinosi proces inkluzije koji se proteklih godina sprovodi u školama u Republici Srpskoj, ali stručnjaci iz ove oblasti smatraju da treba uraditi još mnogo toga da bi ovaj proces bio još funkcionalniji i da bi se odvijao na adekvatan način.

Ono u čemu su saglasni i roditelji i nastavnici i stručnjaci je da sa djecom treba da radi cijeli tim stručnjaka, kao što su pedijatri, psiholozi, logopedi, defektolozi.

Prvi korak, kada je porodica u pitanju, jeste prepoznavanje i priznavanje problema i oslobađanje osjećaja stida, a na društvu je da se oslobodi predrasuda i prihvati ovu djecu kao i sve ostale članove zajednice.

Nedostatak stručnjaka

Zbog nedostatka defektologa na tržištu rada, nastavni kadar u školama u Srpskoj jedinu vrstu pomoći u inkluzivnom nastavnom procesu dobija od jednog mobilnog tima defektologa koji je zadužen za pružanje podrške svim školama, što nije ni blizu dovoljno.

Problem je i školovanje ovog kadra, koji potrebno znanje može da dobije samo na fakultetima u Foči i Tuzli.

Prema riječima psihologa u Osnovnoj školi "Petar Kočić" iz Prijedora Nikoline Milutinović, djeca u RS mogu da se školuju u tri kategorije i to specijalnim ustanovama, specijalnim odjeljenjima u okviru redovnih škola, te u procesu inkluzivne nastave u osnovnim školama. 

- Procesu inkluzije u Srpskoj i BiH mora se pristupiti mnogo sistematičnije, jer svi učesnici procesa inkluzije moraju da preuzmu odgovornost. Veliku ulogu u prihvatanju djece sa invaliditetom u školama imaju roditelji - istakla je Milutinovićeva.

Ovo potvrđuju i poražavajući rezultati istraživanja koje su u našoj zemlji sproveli USAID, Delegacija Evropske unije u BiH i UNICEF, a prema kojima jedna trećina roditelja u BiH smatra neprihvatljivim da dijete sa intelektualnim smetnjama pohađa isti razred sa zdravom djecom.

- Kada sam radila kao asistent u nastavi, pored nekoliko uspješnih primjera inkluzije, imala sam i dosta negativnih. Pokušala sam da radim po posebnom nastavnom planu i programu za djecu sa poteškoćama u razvoju, koji je, između ostalog, predviđao da djeca sa smetnjama treba stalno da mijenjaju učionicu kako bi slušala za njih prilagođeno gradivo. To se pokazalo kao katastrofalno, jer djeca nisu mogla da se priviknu na stalno mijenjanje nastavnika, đaka, učionica. Tako da smo na kraju odustali od sprovođenja tog programa, jer je to bilo pogubno za zdravlje djece, koja su mahom odustajala od školovanja - ispričala je Milutinovićeva.

Problem inkluzije treba posmatrati i iz ugla nastavnog kadra u Srpskoj, koji najčešće nije adekvatno obučen i osposobljen za rad sa djecom sa invaliditetom, ali ni plaćen kao visokoobrazovani kadar. Treba napomenuti da se zbog nedostatka stručnog kadra za personalnog asistenta obučavaju diplomirani psiholog, pedagog i profesor razredne nastave. A i oni nedovoljno stručno.

- Kao asistentu u nastavi nije mi bila pružena nikakva obuka, niti sam imala bilo kakve smjernice za rad od strane resornog ministarstva ili osoblja škole. Moje kolege i ja se moramo snalaziti i donekle improvizovati u radu sa djecom sa invaliditetom - rekla je Milutinovićeva.

Kao poseban problem identifikovana je i kategorizacija djece sa invaliditetom, koju u najvećem broju slučajeva ne vrši kompletan tim stručnjaka, te nedovoljno zastupljena potreba eventualne rekategorizacije djece pri upisu u srednje škole.

Tu su i arhitektonske barijere koje ograničavaju djecu sa poteškoćama u razvoju kada je riječ o pravu na izbor škole i zanimanja.

Odricanje, trud i zalaganje

S druge strane, jedan od svjetlijih primjera uspješnog školovanja djece sa poteškoćama u razvoju je Osnovna škola "Vojislav Ilić" u Krupi na Vrbasu, gdje je zaposlena učiteljica Sanja Bajić.

- Naša škola je mala, sa ne baš tako velikim brojem učenika kao škola u Prijedoru. Iako je manji broj učenika prednost, jer mogu da se maksimalno posvetim svoj djeci koja pohađaju nastavu, ipak mislim da su potrebni veliki trud, zalaganje i ljubav kako bi se uspješno radilo u kombinovanim odjeljenjima, kakvo je u mojoj školi - istakla je Bajićeva.

Ona je naglasila da se striktno ne pridržava posebno prilagođenog nastavnog plana i programa, već da dosta improvizuje kako bi imala uspjeha u podučavanju djece sa poteškoćama u razvoju.

- Iako je najveći problem didaktički materijal, kao i stručnjaci koji bi nas uputili za pravilan rad sa djecom sa posebnim potrebama, mi se na sve načine dovijamo kako bismo toj divnoj dječici pružili obrazovanje koje zaslužuju. A radimo svašta. Osluškujem djecu šta im najviše odgovara, šta ih veseli i motiviše za rad, pa tako i radim s njima - priča učiteljica Sanja Bajić.

Neophodna nova zakonska regulativa

Sistem treba da omogući proizvodnju što kvalitetnijeg stručnog kadra, te da zakonski reguliše ovu oblast kako bi se svoj djeci sa poteškoćama u razvoju omogućila jednaka prava na napredak i obrazovanje, bez obzira na njihove pojedinačne dijagnoze.

Prema riječima Zlate Hadžić-Bajrić iz kancelarije Ombudsmana za djecu Republike Srpske, postoji zakonska odluka prema kojoj Ministarstvo prosvjete i kulture RS plaća asistenta u nastavi djeci sa dijagnozom autizma.

- Ovdje se nameće pitanje kako odrediti kojoj djeci je asistent potreban, a kojoj ne, odnosno, šta je sa ostalom djecom koja imaju neke poteškoće u obrazovanju koje ne spadaju u autistični spektar. Presudno je značajno i ko je osoba koja može biti asistent i adekvatno odgovoriti na sve potrebe ovakve djece, a sve su to pitanja na koja zakon ne daje odgovore - kazala je Hadžić-Bajrić.

Ona je dodala da je njihov tim stručnjaka u proteklom periodu pomno ispitao koje su sve manjkavosti u obrazovnom sistemu kada je u pitanju obrazovanje djece sa poteškoćama u razvoju, te na osnovu činjeničnog stanja sačinio prijedloge izmjena Zakona o osnovnom obrazovanju RS.

- Izmjene smo uputili pred poslanike Narodne skupštine Republike Srpske koji treba da donesu konačnu odluku o novom zakonu - istakla je Hadžić-Bajrić.

Autizam

Autizam se ne može otkriti u trudnoći. Postojala su razna istraživanja, ali se još uvijek ne zna tačan uzrok. Iako mnogi ljekari poriču da ga, između ostalog, izaziva MMR vakcina (mješavina tri vakcine: protiv malih boginja, zaušaka i rubeole), u Italiji je sud dokazao suprotno. U procesu su učestvovala tri svjedoka-stručnjaka koji su se složili da "ne uzimajući u obzir pređašnje uslove, postoji razumna naučno osnovana vjerovatnoća da je MMR vakcina izazvala dječakovo stanje", te je donesena presuda u korist djeteta čiji roditelji tvrde da je autizam izazvala ova vakcina. Postoje i tvrdnje o genetskim uzrocima, ali takvi slučajevi su rijetki.

- Mi roditelje usmjeravamo da se više bave djecom i time kako im pomoći, nego uzrocima nastanka. Šta je, tu je, oni to sada ne mogu da promijene, mogu samo što više da rade sa djetetom i trude se da naprave što veći pomak - ističe psiholog Olivera Davidović iz Udruženja za pomoć licima s autizmom "Djeca svjetlosti".

Saradnja sa roditeljima

- Poteškoća imamo na svim poljima. Imate i roditelje koji ne žele da kategorišu svoje dijete, iako ono nije u stanju da redovno prati nastavni plan i program. Otvorenim razgovorima i rješavanjem zakonske regulative nastojimo da dođemo do nekog pomaka. Na putu rješavanja problema ove djece potrebno je preći milje, ali moramo ići korak po korak. Važna je rana detekcija i saradnja roditelja sa stručnjacima. Kategorisana djeca uče uz redukovani program, ali su u sistemu i zajedno sa ostalom djecom, što je mnogo važno za njihovu socijalizaciju, razvoj govora, za njihovu emocionalnu zrelost. U tom procesu važna je dodatna edukacija školskog osoblja, ali i njihova spremnost za rad sa takvom djecom - kaže psiholog Đurđica Jeličić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.