Najintrigantnije žene 20. vijeka

Njihova imena ostala su upamćena čak i više od njihovih djela. Da li su se rodile sa sudbinom koja im je predodredila vječnu slavu ili su same težile ka njoj, najbolje će reći njihovi životi.

Merilin Monro

Merilin Monro je rođena u sirotištu okružne bolnice u Los Anđelesu kao Norma Džin Mortenson. Prema njenom biografu Fredu Lorensu Gilisu, 23. februara 1956. promijenila je ime u Merilin Monro. Imala je teško djetinjstvo i tri braka iza sebe. Ipak, uspjela je da postane glumica, pjevačica, model, zabavljačica i najpoznatije ime Holivuda i šou biznisa. Njena smrt bila je predmet raznih spekulacija i teorija zavjere. Postoje indicije da je ubijena zbog ljubavne afere sa američkim predsjednikom Džonom Kenedijem, da se iz nehata otrovala prekomjernim uzimanjem lijekova ili da je sebi smišljeno oduzela život, riješivši da okonča sa neprestanim razočarenjima u karijeri i ljubavnom životu. Ipak, poznato je da je ova filmska diva bila u istovremenoj aferi sa obojicom braće Kenedi. Smatra se da je smrtnu presudu potpisala onog momenta kada je poželjela da se uda za Džona Kenedija i da mu ugrozi brak i predsjedničku karijeru. Merilin je vrlo teško padalo što su joj cijelog života dodjeljivane uloge naivnih i praznoglavih plavuša, i djevojaka željnih novca, zbog čega, kako je mislila, nije mogla da pokaže svoje glumačke vrijednosti. Ipak, Američki filmski institut je njen potencijal prepoznao smjestivši je na šesto mjesto na listi deset najvećih glumica svih vremena. Merilin Monro je bila kulturna, modna i gej ikona, i jedan od najvećih seks simbola dvadesetog vijeka. Ono što mnogi ne znaju jeste da je bila vrlo dobra u pisanju citata, tako da se njene izreke još uvijek prepričavaju. Svojevremeno je za Holivud rekla:

"Holivud je mjesto gdje će vam platiti hiljadu dolara za poljubac i pedeset centi za dušu. Znam, jer sam dovoljno puta odbila prvu ponudu i još uvijek se držim druge". Za svoj uspjeh jednom je rekla:

"Da sam poštovala sva pravila, nikada nigdje ne bih stigla".

Koko Šanel

Bila je vanbračno dijete uličnog prodavca i domaćice, koji su pored nje imali još petoro djece. Uprkos tome što su djeca bila rođena u vanbračnoj zajednici, što je u to vrijeme bilo nedopustivo, majka je ipak uspjela Gabrijelu da krsti očevim prezimenom Šasnel. Greškom crkvenog službenika, koji je u krštenici upisao Šanel umesto Šasnel, Gabrijela je dobila prezime po kome će postati poznata. Kada je imala 11 godina, majka joj je umrla, a otac nije htio da preuzme brigu o djeci. Završila je u sirotištu i o njoj su se brinule opatice. U sirotištu je ostala pet godina i u njemu je izučila krojački zanat. Napunivši 16 godina Gabrijela napušta sirotište i počinje da radi kao krojačica. Nedugo zatim seli se u Pariz gdje počinje da radi po noćnim klubovima kao igračica i pjevačica. Nadimak Koko, koji će kasnije početi da koristi kao ime, "zaradila" je pjevajući pjesmu "Qui qu a vu Coco dans le Trocadero", u kafeu "Rotonda" na Monparnasu. Njena velika želja je, inače, bila da se bavi dizajnom i izradom šešira koji su u to doba bili neizostavni modni detalj svake dame. Zahvaljujući finansijskoj pomoći vojnog oficira i bogatog nasljednika Etjena Balzana čija je ljubavnica bila, Koko 1909. otvara svoj prvi butik, čime njen san počinje da se ostvaruje. Posao je odlično krenuo i Gabrijela ne samo da je kreirala šešire, već je nakon kratkog vremena svojim mušterijama počela da nudi jednostavne kreacije koje su se odlikovale praktičnošću i udobnošću, koje su zapravo predstavljale začetak njene "nove mode". Uprkos početnom prihvatanju, njena odjeća se teško probijala, ali uz pomoć novog muškarca, jedne od njenih najvećih ljubavi, industrijalca Artura Kapela, koji je vjerovao u njene vizije, Koko otvara nove butike. Već 1920. godine Šanel je predstavljala respektabilnu modnu kuću koja je zapošljavala više od 300 radnika. Početkom dvadesetih godina prošlog vijeka, Koko širi područje svog kreativnog djelovanja na visoki modni dizajn, kreirajući komforne i elegantne kostime, haljine, ženske pantalone, nakit i parfeme. Početak priče o Koko Šanel uklopio se u dobro poznati kalup nesrećne i siromašne djevojčice koja tokom života upornošću i trudom stiže do slave i bogatstva. Ipak, njen život bio je sve, samo ne ukalupljen i prosječan.

Eva Peron

Imala je harizmu vođe, glumački talenat, aristokratsku ljepotu i energiju kojom je inspirisala ljude da se bore za ono što žele. Njen život protekao je kao po scenariju za film, trajao je 33 godine i za to vrijeme Eva Peron postala je jedna od najmoćnijih žena u svijetu. Postala je prva argentinska dama i druga žena latinoameričkog predsjednika Huana Perona. Iako je živjela u doba kada masovni mediji nisu bili razvijeni i uticajni kao danas, riječi koje je izgovarala daleko su se čule. Trudila se da Argentina bude bolje mjesto za život ljudi, a njen narod odužio joj se time što ime Evita simbolizuje kult slobode, borbu za prava siromašnih i emancipaciju žena. O njoj je napisano pet biografija i snimljena su dva filma, od kojih je najpoznatiji onaj pod nazivom Evita u kome njen lik tumači pop ikona Madona, a iz koga datira poznata numera "Don’t Crdž for Me Argentina". Otac joj je poginuo u saobraćajnoj nesreći kada je imala šest godina i već tada njen život postaje surova borba za opstanak. U svojoj petnaestoj godini, naoružana šarmom i talentom, Evita odlazi u argentinsku prestonicu Buenos Ajres veliki grad koji nudi ogromne  mogućnosti. Počela je da se bavi glumom a prvu predstavu je imala sa 16 godina, da bi nakon toga nastalo pojavljivanje u manje poznatim filmskim rolama. Oprobala se i na radiju gdje postaje voditeljka veoma slušanog programa. Tu je osjetila da ima moć da objedini tuđa mišljenja i pokrene masu. Tačka prevrata glumačkog i političkog života i viza za put u intrigantnu i enigmatičnu karijeru bio je trenutak kada je upoznala svog budućeg supruga. Eva i Juan Peron upoznali su se u januaru 1944. godine u vrijeme kada je on vršio proboj ka vrhu političke scene. Par se vjenčao 18. oktobra 1945. Aktivno je učestvovala u sindikatima, osnovala je fondaciju koja je izgradila hiljade škola i domova za djecu širom Argentine, a zaslužna je za uvođenje osiguranja za najsiromašnije slojeve društva. Pored toga, Evita Peron ostaće upamćena i kao veliki borac za prava žena. Umrla je u 33. godini od raka materice, a cijela Argentina je taj dan bila zavijena u crno.

Mata Hari

Bila je poznata zabavljačica i kurtizana 20. vijeka. U legendu ju je odvela sumnja da je njemačka špijunka, zbog čega je i strijeljana. Neki izvori tvrde da je bila dvostruki špijun a neki da se nikada nije bavila špijunažom. O njoj su ispletene mnoge priče, ali neke nisu potvrđene. Rođena je kao Margareta Getruda Zele 1876. godine u bogataškoj porodici u Holandiji. Iako se udala za jednog oficira još sa 19 godina, nije joj išao porodičan život. Dvoje djece koje je rodila umrla su još u djetinjstvu, a ubrzo se i razvela. Od 1905. počinje da radi kao egzotična plesačica u Parizu pod umjetničkim imenom Mata Hari. Nastupajući u oskudnoj odjeći namamila je mnoge muškarce da joj postanu ljubavnici i omoguće raskošan život pun putovanja, luksuza i slave. Početak prvog svjetskog rata mnogima je donio bijedu, ali ne i njoj. Upoznala se sa visokim njemačkim oficirima, a mnogi od njih bili su joj i ljubavnici. Ove veze došle su joj i glave. U februaru 1917. u njenu hotelsku sobu upala je Francuska tajna služba, koja ju je optužila je da je misteriozni špijun N21. Neki izvori tvrde da je Mata Hari bila Francuzima žrtveno jagnje, jer im je pravi špijun umakao. Osuđena je na smrt strijeljanjem, a i sam čin strijeljanja ostao je u legendi, jer ima više verzija. Po jednoj, Mata Hari se držala hrabro, po drugoj je poslala poljubac streljačkom vodu, dok se po trećem skinula pred vojnicima. U svakom slučaju ostala je jedna od najintrigantniji i zanimljivijih žena 20. vijeka.

Indira Gandi

Godine 1966. Indira Gandi je postala predsjednik Vlade Indije. Od tada, pa sve do svoje tragične smrti s manjim prekidima vladaće mnogoljudnom Indijom.
Cijeli svoj život provela je u borbi za prosperitet naroda Indije. Skoro dvije decenije bila je na čelu države, druge u svijetu po broju stanovnika. Imala je veliku vlast i moć, ali joj je život ipak bio tužan i nesrećan. Na njenu sahranu 1984. godine, poslije atentata koji su izvršili ekstremni Siki, došli su najviši državnici iz sto svjetskih zemalja.

Majka Tereza (1910–1997)

Časna sestra koja je život posvetila borbi za prava siromašnih postala je globalni simbol solidarnosti, skromnosti i dobre volje. Kroz rad u misionarskim organizacijama u Indiji, ona je lično odgovorna za pomoć hiljadama gladnih i siromašnih, za šta je dobila i Nobelovu nagradu za mir 1979. godine. Rođena je 1910. godine u albanskoj porodici u Skoplju u Makedoniji, koja je tada bila dio Srbije. Sa 18 godina je s grupom opatica otputovala u Irsku, a zatim i u Indiju, gdje se i zvanično zaredila. Ljubav ne može da opstane sama jer onda nema smisla. Ljubav mora da pređe u akciju, a ta akcija se zove pomoć, govorila je majka Tereza.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.