Najdramatičnija trka za slavu
Osvajanje Antarktika jedna je od najdramatičnijih trka za istraživačkim uspjehom, prestižem i slavom, u kojoj je Roald Amundsen prije stotinu godina dosegao do posljednje "neosvojive" tačke naše planete, prestigavši britanskog kolegu Roberta Falkona Skota.
Rivalstvo
Trka za Južni pol počela je u septembru 1911. godine. Suparnici, Norvežanin Amundsen i Englez Skot, već su imali određena iskustva u polarnim ekspedicijama.
Prije pokušaja osvajanja Antarktika Amundsen je već bio veteran polarnih istraživanja. Od najranije mladosti učio je i razvijao porijeklo i potrebne vještine da bi ostvario svoj životni san.
Nakon što je američki istraživač Robert Edvin Pir stigao na Sjeverni pol 1909. godine, Amundsenu nije preostalo drugo nego da pokuša osvojiti Južni. Za taj put izabrao je Nansenov pouzdani ledolomac "Fram", konstruisan tako da lakše siječe led i izbjegne zarobljavanje u ledenom moru.
Što se tiče Skota, on je po struci bio mornarički oficir, a iza sebe je već imao jednu neuspjelu ekspediciju na Južni pol. Za njega je drugi pokušaj značio "sve ili ništa". Za posljednju ekspediciju izabrao je solidni kitolovac "Terra Nova", a za kopneni dio puta snažne sibirske ponije, iako je prije puta upozoren da oni ne mogu izdržati ekstremno niske temperature na Antarktiku koje padaju i do minus 70 stepeni Celzijusa.
Početak ekspedicije
Poslije temeljnih priprema trka je mogla da počne. Obje ekspedicije na antarktički kontinent stižu u januaru. Prvi mjeseci su posvećeni testiranju i istraživanju. Poslije zime, potpunog mraka i niskih temperatura, Amundsen kreće u osvajanje. Jedna od prednosti norveškog istraživača bilo je dobro poznavanje života Eskima i iskustva koja je stekao upoznavajući njihov život tokom ekspedicije na Sjeverni pol 1903. godine.
Vremenske prilike tog 8. septembra 1911. bile su iznenađujuće pogodne i relativno tople za Antarktik, te je Amundsen odlučio da prvi krene u trci za Južni pol. Krenuo je sa osmočlanom ekipom, ali se nedugo po polasku vrijeme pogoršalo, zahvatila ih je iznenadna snježna oluja, pa su neslavno morali da se vrate u bazu.
Za drugi pokušaj Amundsen je smanjio ekipu na pet članova i ponovo startovao sredinom oktobra. Do 1. novembra stigao je do svog najjužnijeg spremišta. Istog dana je i Skotov tim, poslije temeljnih priprema, pokrenuo iz svoje baze. Međutim, Amundsenovo iskustvo u kretanju ledenim predjelima pokazalo se presudnim. I dok je on napredovao ka Južnom polu, Skota je usporila neadekvatnost sibirskih ponija i polarnih traktora.
Osvajanje Antarktika
I Amundsena su mučile nevolje. Tek krajem novembra Norvežanin je pronašao prolaz na gornji antarktički plato. Uspon je bio toliko težak da su morali da ubiju 24 iscrpljena psa i njihovim ostacima nahrane životinje koje su preživjele. Međutim, sada je napredovao sve brže, ostavljajući Skota sve dalje iza sebe. Tako je žilavi i temeljno organizovani Norvežanin stigao na Južni pol 14. decembra 1911. godine, 35 dana prije Skota. Na polu je ostavio šator sa porukom Skotu i pobjedonosno istakao norvešku zastavu.
Smrt
Već 17. decembra počeo je da se vraća u bazu. S druge strane, još ne znajući za Amundsenov uspjeh, vukući sanke vlastitom snagom i napredujući samo 16 kilometara na dan, Skot i njegova ekipa stigli su na Južni pol tek 17. januara 1912. godine, ali čekala ih je ledena pustoš i veliko razočarenje, jer je tu već stajala norveška zastava. Pri povratku u bazu snažna oluja koja je trajala sedam dana odijela je živote Skota i članova njegove ekspedicije. Osam mjeseci kasnije pronađena su njihova smrznuta tijela.
Amundsena je poslije povratka čekala svjetska slava osvajača Južnog pola, a do kraja života ostao je veliki istraživač polarnih krajeva, okončavši svoj život kao i Skot. Godine 1928, krenuvši u potragu za nestalim italijanskim pilotom Umbertom Nobileom, s kojim je dvije godine ranije prvi put preletio Sjeverni pol, Amundsen je netragom nestao u arktičkoj divljini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
