Nadgrobni spomenici, posebno u FBiH, sve češće na meti napada

Ispod koje im je vječna kuća, u kojoj bi trebalo da počivaju u miru, ali ovom zemljom hodaju i oni koji su spremni, bez imalo stida, da i to oskrnave. Da li iz dosade, zbog viška adrenalina ili iz mržnje prema nekome koga, zapravo, najvjerovatnije nisu ni poznavali jer su na svijet stigli godinama nakon što se s ovim svijetom oprostio onaj kojeg napadaju.

Svako za života može nekome biti kriv za nešto, ali kome i za šta može da bude kriv onaj koji počiva ispod nadgrobnog spomenika u ovoj zemlji? Kome? To pitanje, nažalost, sve češće postavljaju oni čiji preci i najmiliji leže u pravoslavnim i katoličkim grobljima, te mezarjima širom BiH. Ipak, sve ukazuje da su daleko češća skrnavljenja vječnih kuća iznad kojih su krstovi, a na spomenicima srpska imena i prezimena na teritoriji današnje FBiH.

Vjerski objekti su simboli određene crkve ili vjerske zajednice te se svaki napad može doživjeti kao napad na cijelu zajednicu.

O napadima pojedinaca ili grupa u BiH na groblja onih koji nisu iste vjere kao napadači svjedoče podaci koje vode određene organizacije, ali prijave stižu i Međureligijskom vijeću iz kojeg su najoštrije osuđivali događaje tog tipa iz lokalnih zajednica u Republici Srpskoj i FBiH. Iz kojih su stizale slike oskrnavljenih crkava, džamija, spomenika te dopirale riječi koje ne vode miru i suživotu među narodima pod ovim dijelom neba na brdovitom Balkanu. 

Ne negirajući da je skrnavljenja bilo na sve tri strane, sagovornici “Glasa” ipak ukazuju da podaci nedvosmisleno govore da su pravoslavna groblja u FBiH daleko češće na meti onih ostrašćenih te pojedinaca koji i ne znaju šta rade u odnosu na zabilježene primjere tog tipa u Republici Srpskoj.

Iščupani krstovi

Da su prava Srba u FBiH daleko manja u odnosu na ona koja pripadnici druga dva konstitutivna naroda u BiH imaju na teritoriji Republike Srpske, već duže upozoravaju iz Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH. Još ljetos su na adrese ključnih institucija na nivou BiH te ambasada zemalja koje stoje iza Dejtonskog mirovnog sporazuma poslali dopis, odnosno otvoreno pismo i taksativno pobrojali dio nemilih događaja koji, kako su podvukli, svjedoče o životu i odnosu prema Srbima u Federaciji.

U FBiH postoji oko 1.100 lokacija sa pravoslavnim grobljima. Srbi, navode iz Odbora, koji za pravoslavne praznike obilaze groblja, svake godine budu neprijatno iznenađeni, jer su spomenici redovna meta nasilnika. Podaci ukazuju da u prosjeku barem jednom mjesečno dolazi do skrnavljena objekata i pravoslavnih grobalja u FBiH.

Oskrnavljeno pravoslavno groblje Karaula kod Kaknja

Pravoslavni spomenici već su rušeni, između ostalog, u naseljima nadomak Zenice, Kaknja, Lukavca, Vakufa, Bihaća, Gračanice, Živinica, Kalesije, Kladnja, Tuzle, Maglaja, Banovića, Olova, Tešnja, Travnika, Hadžića, Ilijaša te Busovače, Sarajeva, Mostara, Livna, a iz Odbora čvrsto stoje iza tvrdnje da nema opštine u Federaciji gdje nisu rušeni pravoslavni spomenici. Uz to, sve koji ne vjeruju u te navode pozivaju da sve provjere putem federalnog MUP-a i kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova.

Počinioci vjerskih i nacionalno motivisanih krivičnih djela, s druge strane, gotovo nikada nisu pronađeni.

- Veliki broj napada na pravoslavna groblja nije dio maloljetničke delinkvencije, nego opšteg ambijenta gdje je pravoslavlje postavljeno kao protivnik drugim religijama, pa samim ti­m druge nacije imaju negativan odnos prema pravoslavlju, što utiče i na javno mnjenje u FBiH - piše u otvorenom pismu Odbora.

U masi nemilih scena i godinama nakon što se desilo, ostalo je skrnavljenje groblja u Trnovcu u Tuzli, gdje su 24 krsta izvađena iz postolja i okrenuta naopačke, a tri stara kamena krsta prevrnuta na zemlju. Zgroženi onim što su vidjeli, vjernici i predstavnici eparhije i tada su rekli da je to samo jedan od 50 napada na imovinu i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve na području grada od 2001. pa sve do te 2008. godine, a jedan od napada bio je i na Veliki petak.

Posljednji u nizu napada na pravoslavne svetinje, za koji se saznalo, desio se prije nekoliko dana u mjestu Plamenice na području Ključa. Na srpskom groblju je slupano šest nadgrobnih spomenika.

Naime, na groblju je sahranjeno 96 osoba. U ratu su porušeni svi spomenici. Početkom dvijehiljadite javila se prva ideja o obnovi, ali se stalo upravo zbog straha od skrnavljenja. Samo jedan spomenik je podignut 2003. i ništa više do 2019. Te godine su se okupili, počeli sa krčenjem groblja te je obnovljeno 16 spomenika, da bi šest ponovo bilo slupano.

Polomljeni spomenici i počupani krstovi na sarajevskom pravoslavnom groblju u Briješću

Paroh ključki Nemanja Rosić za “Glas” kaže da uvijek i u nekome čuči zlo i nezadovoljstvo koje može svakog momenta da preraste u nešto više.

- Ne treba gledati tim očima u prošlost. Većina Ključana je stradala i ne možemo pričati samo jednu priču. Ljudi su koliko-toliko kulturni i nema kod njih pojava bijesa. To su pojedinci u pitanju, kao što je onaj koji je to gore polupao. Ko zna šta je u njemu bilo - rekao je Rosić i naglasio da ljudi koji žive na tom području i bore se za život  kako znaju i umiju, moraju da grade bolja prava, međuljudske odnose i suživot.

- I poslije ovoga nastavljamo dalje, u nadi da će i ovdašnja vlast drugačije početi da gleda na ovakve slike - zaključio je.

Skrnavljenje tog groblja među prvima je objelodanio predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović. Podsjećajući na broj od oko 1.100 pravoslavnih grobalja u Federaciji, istakao je da podaci pokazuju da ih je sigurno više od polovine “bilo u problemu” - od rušenja nadgrobnih spomenika i kapija do šaranja ulaza.

- To je jedna ozbiljna pojava. Ne može se čovjek oteti nekom utisku da je to sve osmišljeno. Ako svaki mjesec stižu vijesti da je oštećeno neko groblje, to aludira da ili postoji nedovoljna aktivnost policije ili jednostavno imamo situaciju da pojedini smatraju da je to normalno i neće odgovarati za to. To što je bilo u Ključu je jedan u nizu nemilih događaja. Mora biti zaštićeno svako groblje, ma čije bilo - rekao je Radanović za “Glas”.

Situaciju dodatno otežava činjenica da se za najveći broj oštećenja sazna tek kada njihovi potomci dođu da polože vijence, cvijeće i zapale svijeće.

- Koliko tek ima slučajeva jednog ili dva srušena spomenika koje niko ni ne prijavi. Neki i jer ne žele da naprave sebi dodatni problem, već idu linijom manjeg otpora. Činjenica je nepobitna da na ovaj broj prijavljenih napada na groblja ima još bar tri puta toliko onih koji nisu prijavljeni - zaključio je. 

Šta je u glavama

Odgovori na ovakve i slične pojave su, prema riječima sociologa Slobodana Nagradića, teški, komplikovani i do bola neprijatni.

- Izgleda da su u pravu oni filozofi i antropolozi koji tvrde da je čovjek po prirodi zao. Ako je to tako, lakše je objasniti otkud toliko zla na onim nedužnim i nemoćnim spomenicima pokojnika. Teško mi je objasniti šta je to u ljudskoj prirodi, u prirodi našeg čovjeka sa Balkana, iz BiH, ma koje nacije bio i ma koje vjere, a da nađe poriv, motiv i inspiraciju da uništava spomenike koji su posljednji znak ili simbol trajanja onih koji leže pod njima. Dok je spomenika, postoji i sjećanje, trag da su tu bili neki ljudi - istakao je Nagradić za “Glas”.

Ipak, kako kaže, posljednjih tridesetak godina više je uništenih spomenika nego u prethodnih nekoliko vijekova.

- Iz toga čovjek nema šta drugo da zaključi nego da civilizacija ima jednu regresiju, odnosno da ljudi savremenog doba imaju toliko poriva za destrukcijom bilo spomenika i drugih materijalnih dobara za neke gotovo iracionalne potrebe i stvari - ocijenio je Nagradić dodavši da “navike” onih koji su već rušili ili imaju namjeru da to čine mogu presjeći zakoni u kojima bi se definisalo ko je nadležan za groblja te daleko veće sankcije za počinioce.

- Rušenje nadgrobnih spomenika, ma koje je vjere i nacije onaj ko leži ispod njega, mora se oštrije kažnjavati. Iskustva pokazuju da su skrnavljena groblja u oba entiteta, ali u posljednje vrijeme ubjedljivo više slučajeva je u FBiH, a posebno zabrinjava činjenica da počinioci ne budu ni otkriveni, što znači da nadležni organi ne ulažu dovoljno napora da to i urade ili ako i budu otkriveni, njihovo procesuiranje se otegne u nedogled. Najčešće se sve završi bez osuđujuće presude i, ono kako se kaže, puj pike ne važi. To, s druge strane, samo stimuliše druge da krenu tim istim stopama, odnosno da se svete ili ispravljaju krive Drine na nadgrobnim spomenicima kad ne mogu nad živima - poručio je Nagradić koji je godinama bio na čelu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, te član nadležnih komisija BiH iz tog sektora, i kao takav svjestan je da su se brojni spomenici iz ranijih vremena našli na meti pojedinaca i grupa kojima su, iz samo njima znanih razloga, zasmetali.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na teritoriji današnje FBiH je živjelo 542.879 Srba. Prvi poslijeratni popis, 2013, je pokazao da ih je bilo tek 56.550. To je navedeno i u otvorenom pismu koje je Odbor za zaštitu prava Srba uputio nadležnima u BiH i ambasadama. Upoznali su i sa tim da su Srbi bili većinski narod na 32,2 odsto FBiH, konkretnije 8.408,07 kilometara kvadratnih. Srpska većina bila je u 785 naseljenih mjesta, a uz to u još 620 činili su između 20 i 40 odsto stanovništva.

Svetinja kraj Neretve

U moru napada na vjerske objekte, kraj prošle godine obilježila je vijest da je opljačkana i devastirana Saborna crkva Svete trojice u Mostaru. Ipak, nakon vandalskog čina, kada su oštećeni kablovi, a Saborna crkva ostala u mraku, uz pomoć humanista i dobrotvora ponovo je zasijala u punom sjaju. Mrak su zamijenila svjetla, koja krase ovu bogomolju, koja je uz Stari most jedan od zaštitnih znakova grada na Neretvi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.