Nacistički zubar izbjegao kaznu

Jedini sin Jozefa i Magde Gebels, Harald, dječak koga je malo šta interesovalo, imao je devet godina.

Imena djece počinjala su slovom "h", u čast - Hitlera.

Berlin, april 1945. godine, Rajhskancelarija. Hitlerov bunker, duboko pod zemljom, ispod Kancelarijata, bio je gomila sivog betona, uskih prolaza, čeličnih vrata i prigušenog svjetla.

Ruski vojnici udaljeni su samo nekoliko stotina metara. Međutim, Gebels je ostao nepokolebljiv.

- Bolje je da moja djeca umru nego da žive osramoćeni i poniženi - odgovorila je njegova supruga Magda.

Na dan 30. aprila, oko 15.30 časova, Hitler je izvršio samoubistvo pucajući sebi u glavu, a Eva Braun, sa kojom je upravo sklopio brak, umrla je zajedno s njim. Dvostruko samoubistvo znak je za ostale. Poslije 24 časa, umire svih šestoro Gebelsove djece. Nakon što im je dat morfin, kako bi zapali u nesvjesno stanje, otrovana su cijanidom, koji je izazvao trenutnu smrt gušenjem.

Šestoro ubijene djece - zločin za koji još uvijek niko nije kažnjen. Iznenađujuće je da se nijedan istoričar nije više posvetio ovoj tragediji, djelu posljednjeg čina Trećeg rajha.

Međutim, smrt nedužne djece bila je predmet sudskog procesa krajem pedesetih godina, na regionalnom apelacionom sudu u njemačkom gradu Hamu.

- Sudska dokumenta pohranjena su u nacionalnom arhivu u obližnjem Minsteru. Doskora su ostala prekrivena prašinom, iako je u njima istaknuta "prevelika blagost i sumnjiva argumentacija, uz pomoć koje su sudovi u to vrijeme procesuirali nacističke zločine" - kaže glavni tužilac Maik Vogersin, koji je nedavno sasvim slučajno došao do tih dokumenata.

Nedavno otkriveni sudski spisi sada prvi put omogućuju rekonstrukciju cijelog slučaja.

Osoba u središtu zbivanja je Helmut Kunc, rođen 1910. u Etlingenu. Poslije studiranja prava, završio je stomatološki fakultet, a 1936. otvorio je ordinaciju u jednom gradiću pored Lajpciga. Bio je takođe i pripadnik SS jedinice "Šturm".

Kada je Hitler započeo rat, Kunc je bio zubar u zloglasnoj SS jedinici "Totenkopf" (Mrtvačka glava). Bio je teško ranjen 1941, a poslije izlječenja prekomandovan je u SS sanitetsku jedinicu u Berlin. U aprilu 1945, sa činom šturmbanfirera, ponovo je prekomandovan, ovog puta u Rajhskancelariju. Za Kunca, koga je jedan od Hitlerovih posilnih opisao kao "osobu uspravnog, potpuno vojničkog držanja", ovo je bio trenutak ispunjenja snova.

Bio je 22. april, a Gebelsovi su bili spremni. Za porodicu je bilo suviše opasno da ostane u stanu u ulici Hermana Geringa u Berlinu, pa su spakovali kofere, a djeci je rečeno da obuku kaputiće i stave na glave šeširiće.

Magda Gebels je sebe smatrala uzornom majkom i nekom vrstom Prve dame. Čak joj se i Hitler obraćao s poštovanjem, uz obavezno "madam". Taj status omogućavao je Magdi, ženi koja je povremeno znala da bude veoma ljubazna, ali i veoma stroga, da postane osoba od autoriteta.

Posljednjih dana aprila, prema njegovom iskazu, tražila je u povjerenju od njega da joj pomogne da ubije djecu. Međutim, Kunc je kasnije u istrazi izjavio:

- Odbio sam njen zahtjev i rekao joj da jednostavno nisam u stanju da uradim tako nešto.

Ali, Magda je ostala uporna i ubrzo je insistirala na tome da više nije u pitanju zahtjev, nego direktna naredba od Hitlera. Kuncu je to navodno bilo dovoljno.

Bio je 1. maj 1945, veče. Kćerke i sin Gebelsovih bili su već u krevetu, ali još nisu zaspali.

- Ne bojte se. Čika doktor će vam sada dati po injekciju, koju dobijaju sva djeca i vojnici - tješila ih je Magda.

Izašla je iz sobe, a Kunc im je dao po dozu morfina. U roku od deset minuta zapali su u dubok san. Kunc je izašao, zatvorivši tiho vrata za sobom.

U sobu se tada vratila Magda Gebels, sa tabletama cijanida u ruci, ispričao je Kunc. Izašla je nekoliko sekundi kasnije, uplakana, rekavši da ne može to da uradi. Ni Kunc nije mogao tek tako da ubije djecu, pa su za taj "zadatak" zadužili dr Ludviga Štumpfegera, ličnog ljekara Hajnriha Himlera.

Sedam dana kasnije, ruski patolozi izvršili su autopsiju i utvrdili da je smrt djece nastupila "kao rezultat trovanja cijanidom". Jozef i Magda Gebels počinili su samoubistvo u blizini bunkera, a Štumpfeger je poginuo pokušavajući da se probije kroz ruske linije.

Kunc je preživio. Bio je istovremeno i svjedok i počinilac.

Tridesetog dana jula 1945. zarobili su ga Rusi, u čijem je zarobljeništvu proveo šest i po godina. U februaru 1952. suđeno mu je za članstvo u Nacional-socijalističkoj partiji i SS-u, kao i za smrt Gebelsove djece.

Kunc je oslobođen 4. oktobra 1955. godine. Nešto kasnije slučaj Gebelsove djece preuzeo je javni tužilac, jer je na ranije vođenom procesu, u kojem je utvrđivan način Hitlerove smrti, Kuncovo ime pominjano nekoliko puta.

Kunc je u to vrijeme radio na univerzitetskoj stomatološkoj klinici u Minsteru. Tužilac Teodor Mideldorf pokrenuo je protiv njega preliminarnu istragu. Ispitani su mnogi svjedoci. Kunc je priznao da je dao Gebelsovoj djeci morfin.

Četiri godine kasnije, tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Kunca, ne za ubistvo, već za saučesništvo. Poslije ispitivanja dokaza i poslije samo tri sedmice, sud u Minsteru je jednostavno zatvorio slučaj. "Svako ko je zapao u stanje krivice u okolnostima koje nisu bile pod njegovom kontrolom, stiče imunitet od sudskog progona", glasio je nevješto sročen pravni argument.

Tri mjeseca kasnije, viši apelacioni sud u Hamu potvrdio je odluku nižeg suda.

Nije zgoreg pomenuti da su obojica sudija, Gerhard Roze i Gerhard Arlih, članovi nacističke partije postali 1. maja 1937. godine, istog dana kad i Kunc.

Nacistički zubar i ubica Gebelsove djece umro je 1976. godine u Frojdenštatu. Bio je cijenjeni član zajednice.

Sudije

Prema tim zapisima, sudije koje su bile nadležne za "slučaj Gebels" bile su bivši članovi nacističke stranke, a to je bio slučaj i sa mnogim drugim sudskim procesima u kojima se sudilo nacistima u tada novostvorenoj Saveznoj republici Njemačkoj. Na primjer, sudije su u ovom slučaju potpuno odbacile čvrstu optužnicu za ubistvo djece, koristeći netačnu, a često i nezakonitu, pravnu argumentaciju. Optuženi je bio oslobođen.

preveo: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.