Na Marsu im najteže pala loša hrana

Poslije 17 mjeseci izolacije astronauti su javnosti prenijeli kako im je bilo na njihovom simuliranom izletu na Mars.

Iako još blijedi, šestorica astronauta izgledala su srećno dok su primala crvene povelje u kojima je stajalo: "Zaslužni astronaut-probant".

Poziranje u prostorijama jedne novinske agencije u Moskvi očito im se sviđalo. Konačno, ipak su na taj trenutak čekali čitavih 520 dana.

U replici svemirskog broda sličnog kontejneru kojim je simuliran let na Mars, tri Rusa, jedan Italijan, jedan Francuz i jedan Kinez proveli su gotovo godinu i po.

Kontrolni centar u moskovskom Institutu za medicinske i biološke probleme u Moskvi nadgledao ih je danonoćno. Kamere nisu bile postavljene samo u klozetu i kabinama veličine tri kvadrata.

Nakon što su se "iskrcali" iz svog svemirskog broda 4. novembra 2011, "marsonauti" su tri dana pregledavani i promatrani u jednoj klinici. Tek poslije medicinskih pregleda smjeli su konačno na slobodu.

- Odmah sam otišao kući. Proveo sam predivno veče sa svojom porodicom - priča Sukrob Kamolov, jedan od astronauta-pokusnih kunića.

Nije mu bilo lako ne biti s njima u direktnom kontaktu 520 dana. Takva izolacija nije bila laka, ali momci u "kontejneru" se nisu žalili.

- Sin mi je preko i-mejla čestitao praznike i ispričao mi da su posadili grašak i rotkvice. "Nema ništa novo", odgovarao bi kad bih ga pitala za zdravlje i raspoloženje - priča majka 34 -godišnjeg Aleksandra Smolenskog.

Dnevni raspored "marsonauta" stručnjaci su detaljno isplanirali jer je bilo jasno da su izolacija i monotonija najveći izazovi za posadu ovog eksperimentalnog svemirskog broda.

- Ustajali smo u sedam. Poslije toga je uslijedilo mjerenje tjelesne temperature, težine i pritiska. Poslije doručka psihološki testovi i pregledi, a zatim sport - priča Smolenski.

Poslije večere su dva do tri sata bili slobodni. Slobodno vrijeme su mogli osmisliti kako su htjeli. Romen Šarl iz Francuske je prijateljima i rođacima pisao pisma, s Italijanom Urbinom svirao gitaru i pjevao "Dome slatki dome", Rusi su učili engleski i čitali knjige, dok se Kinez Vang Jue opuštao na tradicionalni kineski način - vježbajući kaligrafiju.

Za ovaj projekt se prijavilo više hiljada kandidata od kojih su onda psiholozi izabrali upravo ovu šestoricu i sistemski ih pripremali za njega.

- Prije početka eksperimenta prošli smo takozvani trening preživljavanja. Zimi smo kampovali u šumi i vježbali smo spasavanje jednog od ranjenih kolega - priča Smolenski.

Sukoba u timu tokom 17-mjesečne izolacije nije bilo, tvrde članovi probne posade, osim nekih sitnih kulturoloških razlika. Naprotiv, momci su se sprijateljili, ali sada žele biti malo odvojeni, smiješeći se priča kapetan broda Aleksej Sitjov te dodaje:

- Ali sigurno ćemo kasnije ponovno stupiti u kontakt.

"Marsonauti" su ispunili svoju misiju. Pred naučnicima je sada najveći dio posla: oni bi trebalo da uporede rezultate svih dosadašnjih eksperimenata slične vrste, njih ukupno 106.

- Nismo mogli propustiti ovako izvanrednu priliku da možemo šest ljudi tako dugo kontrolisati. Pored toga smo proveli i čitav niz kliničkih istraživanja - objašnjava Peter Gref iz Centra za avionski i svemirski saobraćaj (DLR) koji radi na projektima o Marsu.

Njemački tim je proveo ukupno jedanaest eksperimenata.

- Naučili smo puno o tome kako funkcioniše dinamika grupe pa ćemo znati kako bolje sastaviti sljedeću posadu za dužu svemirsku misiju - objašnjava Gref.

On je siguran da će ljudi u budućnosti zaista letjeti na Mars, ko zna - možda već i za tridesetak godina.

Sanjao sir i vino

Najgora je, pričaju "marsonauti", bila jednolična hrana. Francuski član posade je, kaže, sanjao sir, crno vino i svježi baget. Kinez je rekao kako jelo za njega nije bilo užitak i zabava, već samo "sprečavanje gladi".

priredio: Milenko Kind

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.