Mora li baš svaki rat u svijetu biti i naš

U Mostaru su nedavno osvanule zastave sa Davidovom zvijezdom, a u Sarajevu palestinska zastava. Zatim se palestinska zastava pojavila i na Starom mostu u Mostaru. S druge strane, prije sedam dana Palata Republike u Banjaluci bila je osvijetljena bojama zastave Izraela. Koliko ta “zdušna podrška” može ići daleko, moglo se vidjeti i iz verbalnog sukoba Željka Komšića sa izraelskom ambasadorkom u BiH. U svom maniru, Komšić nije birao riječi da je “počasti”. Slična situacija bila je i u slučaju rata u Ukrajini, prilikom izbora u Americi, kada se biralo između Donalda Trampa i Džozefa Bajdena, ali i onim u Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Crnoj Gori... I to vrlo često ide toliko daleko da postaje tragikomično.

Posljedica je ovo kako prethodnog rata na ovim prostorima, tako i političkog populizma, poltronizma, te religijskih animoziteta koje pojedini političari svjesno grade na ovim prostorima. Ono što je nekada spajalo, multikulturalnost, sada je novo sjeme razdora i podjela.

Populizam

Stručnjaci upozoravaju da je ovo opasna pojava, te da segment podijeljenosti najčešće dolazi kod dokonih, u prvom redu mladih, uz nezaobilazne nacionalne i religijske fenomene.

Politički analitičari, međutim, smatraju da uopšte nije iznenađujuće što se ljudi dijele na dvije strane i u vezi sa najnovijim sukobom između Izraela i Palestine, ali tvrde i da tome doprinose sami domaći političari.

- Zabrinjavajuće je što se ta globalna politička pitanja koriste za domaće političke obračune. To je tako jer u posljednje vrijeme svaki pokušaj konsenzusa završava neuspješno, odnosno uopšte se domaći akteri ne pokušavaju dogovoriti o onim ključnim pitanjima, pa i stavovima koje će BiH zauzimati kada su u pitanju međunarodni odnosi, pa onda imamo soliranja kakva imamo za dnevnopolitičke odnose - kazao je “Glasu Srpske” analitičar Danijel Vidović.

Najbolji primjer svega, naglašava on, nedavni je govor člana Predsjedništva Željka Komšića u Generalnoj skupštini UN.

- To je bio govor koji nije namijenjen međunarodnoj, nego domaćoj javnosti. Tako je i sada sa ovim pitanjem sukoba Izraela sa Hamasom. To je sve za domaću upotrebu - smatra Vidović.

Isti stav ima i član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski.

- To je nešto na šta smo navikli. Moramo imati u vidu da mi imamo samo jednu diplomatiju, odnosno samo jedno Ministarstvo spoljnih poslova BiH i onoga ko vodi spoljnu politiku na oficijalni način. To ne znači da je svima drugima zabranjeno da pokazuju svoje preferencije. Bitno je da te reakcije sa nižeg nivoa budu odmjerene i primjerene situaciji - smatra Sitarski.

Naglasio je da bilo kakvo proslavljanje najbrutalnijih napada na civile kojima su počeli sukobi u Izraelu može samo isjeći granu na kojoj BiH sjedi.

- Naravno, ne treba podržavati ni one koji su za surovost druge strane, ali mora se znati ko je počeo ovaj sukob - zaključio je Sitarski.

Navijanje

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja na temu podjela u BiH rekao je da su to unutrašnji suprotni interesi, koji nikad nisu prestali da se ispoljavaju.

- Postoji jedan period nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma kad su se strane međusobno odmjeravale da vide kako će to funkcionisati, dok se na kraju nije shvatilo da je suština procesa slična ovoj kao što je to bilo devedesetih godina u početku, i da sada sve strane pojačavaju svoje djelovanje - kaže Šolaja.

Navodi i da tu nema ništa nepoznato, jedino što su bila neka veća očekivanja nakon Dejtona.

- Političari gotovo svaku svjetsku i međunarodnu krizu koriste da se prikažu kao nekakvi zaštitnici, humanisti, ne razmišljajući da li na taj način nekom guraju prst u oko. Jedino je sreća što u ovom trenutku niko ne razmišlja o oružanim konfliktima, jer oni za sada nisu realni - rekao je Šolaja dodavši da u kriznim situacijama unutrašnji međusobni odnosi zavise od političkih odluka i onih koji upravljaju unutrašnjom politikom.

Pitanja podjele u vezi sa sukobima i ratovima u inostranstvu pojasnili su sa stručnog aspekta i psiholozi i sociolozi. Psiholog Aleksandar Milić smatra da bi bilo najbolje da ljudi ne ulaze u dodatne podjele jer ih je već i više nego dovoljno.

 - Kod nas se ljudi bespotrebno svrstavaju na jednu stranu, a od toga imaju samo štetu. Narušeni međunacionalni odnosi često poprime navijačke dimenzije i strasti. To nije dobro, ali nam se konstantno ponavlja - rekao je Milić.

Prema njegovim riječima, sve je to jedan vid destrukcije i vodi onome što je rušilačko, što poprima dimenzije totalnog gubitka dobara i ljudi.

- Na kraju ljudi navijaju za neke ratne osvete. Nema smirivanja strasti i usmjeravanja na naše aktivnosti. Obično kažemo, ne rješavamo svoje potrebe nego tuđe, virimo u daleka dvorišta. Odraz je to uslova u kojima živimo - rekao je Milić.

Kako kaže, kada čovjek nema angažovanosti i nije okupiran svojim uspjesima, onda se bavi udaljenim narodima i regionima.

- U osnovi to je jedna vrsta nestabilnosti, poremećaja, neorijentisanosti prema svojim potrebama i ti ljudi kompenzuju svoje nezadovoljstvo podjelama - rekao je Milić.

Religija

Sociolog Drago Vuković naglašava da je religijski fenomen ključni faktor nacionalnog identiteta.

- Vjera je jaka pokretačka snaga mnogih društvenih, političkih promjena i ratova, svakako podesna da se njome manipuliše zbog različitih ciljeva. Narodi po pravilu nikada ne ratuju zbog vjerskih razloga, ali se taj snažan vjerski identitet vrlo često koristi kao motiv koji dodatno stimuliše mržnju i sukobe. To je slučaj sada sa ovim sukobom Izraelaca i Hamasa - kaže Vuković.

Ocjenjuje da će oni koji su doveli do ovog stradanja i uništenja zapravo koristiti vjerske razlike kao opravdavajući razlog.

- Imate drugačiju situaciju u Rusiji i u Ukrajini, gdje pripadnici iste vjere iskazuju veliku mržnju između sebe, opet snažno podržanu izvana. Vjerske i nacionalne podjele posljedica su nametnutog i projektovanog sukoba koji generišu međunarodni globalni odnosi i politika dominacije, prije svega Amerike - kaže Vuković.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju BiH, ni danas, ni u prošlosti narodi nisu dijelili iste stavove o događajima koji su se dešavali u svijetu.

- Rekao bih čak da oni samo još više produbljuju te razlike. To može biti važan indikator za BiH i njenu budućnost kao neintegrisanog društva - rekao je Vuković.

Društvene mreže

Prema riječima Aleksandra Milića, podjele se nerijetko presele i na društvene mreže, što, kako kaže, vrlo često poprima neželjene efekte.

- To se najviše odražava kod mlađih generacija unutar BiH. Ispoljava se ekstremizam, a što možemo vidjeti i na primjeru ovog novog rata u Izraelu. Dosta toga preselilo se i na društvene mreže i to je karakteristično kod dokonih ljudi, koji imaju previše slobodnog vremena - rekao je Milić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.