Molitva usred rata
Tokom zauzimanja iračke vojne baze Marez 2003., granata tenka američke 101. padobranske divizije pogodila je irački tenk T-72, pri čemu je kupola uništenog tenka udarila u zid manastira Svetog Ilije.
Zbog siline udarca zid koji je više od hiljadu godina svjedočio o postojanju hrišćanstva na tim prostorima pretvorio se u gomilu cigle i prašine. To se zove tragedija rata.
Vojna baza je postala garnizon, a divizijski amblem nacrtan je iznad vrata manastirske kapele. A onda se, poslije izvjesnog vremena, vojni kapelan požalio da nije primjereno da vojni amblem "krasi" ulaz u Božju kuću.
I tako su, gotovo pukim slučajem, američka vojska pokrenula je inicijativu za obnovu manastira, svjedočanstva ranog hrišćanskog bogosluženja i mučeništva, koje se nalazi usred velike vojne baze južno od Mosula.
Tim činom pokroviteljstva, a vjerovatno i pokajanja, Amerikanci sada ulažu napore u obnovi manastira Svetog Ilije. Vojni inženjeri osmislili su plan za popravku zidova i podova glavne manastirske zgrade, za koju se vjeruje da je izgrađena u 11. vijeku.
- Sve smo bliže kraju radova, ali nismo još završili - kaže viši narednik Hauard S. Miler. Rezervista, radi kao medicinski tehničar u vojnoj bolnici, međutim da li zbog podudarnosti ili nekog božanskog plana, vješt je kamenorezac, i stručnjak za prezervaciju arheoloških nalazišta.
U slobodno vrijeme skupljao je polomljene maltere oko manastira. U vrtu iza bolnice, postavio je gril na kome je "prepržio" ostatke cigli a zatim ih zdrobio, pokušavajući da dobije isti onaj malter kojim je prije hiljadu godina građen manastir Svetog Ilije. On taj proces pomalo u šali naziva "najstariji svjetski program za reciklažu".
Kao što je to slučaj i sa drugim istorijskim nalazištima, ostacima manastira decenijama niko nije poklanjao pažnju. Tako je bilo i sa arheološkim nalazištima velikih civilizacija Sumera, Vavilonaca i Asiraca, koje su do danas prepuštene zubu vremena. Ruševina gradova Nimrud, Hatra i Niniva udaljene su samo nekoliko kilometara. Ništa bolje nije prošao ni grob starozavjetnih proroka Jone, i Nauma (ovaj potonji u kratkom poglavlju u Bibliji upozorava Ninivu na skoro uništenje).
U godinama američke okupacije Iraka, manastir Svetog Ilije postao je kuriozitet i zanimljivost za vojnike koji inače nikad ne bi izašli iz kruga baze, niti se upoznali sa dijelom bogate prošlosti Iraka. U području oko Mosula, u kome nikada nema mira, manastir je postao mjesto molitve.
Malo se zna o istoriji manastira Svetog Ilije, poznatog još i po imenu Dair Mar Elija. Iz iračkog Odbora za starine i nasljeđe, zaduženog za brigu o arheološkim i drugim nalazištima na teritoriji Iraka, mjesto nikada nije bilo detaljnije proučeno. Prije rata, Sadamova Republikanska garda smjestila se u bazu, a manastirski bunar koristila za malu i veliku nuždu.
Smatra se da je manastir krajem šestog vijeka sagradio Ilija, asirijski monah, po povratku iz Male Azije. Manastir je kasnije postao dio Haldejske katoličke crkve. Obližnji stepenasti obronci svjedoče da su monasi, radi preživljavanja, uzgajali voće i povrće. Cjelokupni pejzaž bi bio gotovo kao sa razglednice, da idilu ne narušavaju ostaci poraženog Petog korpusa nekadašnje iračke vojske, te jama u kojoj vojska spaljuje smeće.
Persijski kralj je 1743. tokom vojnog pohoda kroz to područje naredio monasima da pređu na islam. Oni su umjesto toga odabrali smrt. U Iraku, gdje je hrišćanima život sve teži, a crkve često budu mete bombaških napada, prošlost manastira odjekuje još jače.
Manastir obuhvata 26 prostorija, sagrađenih oko centralnog dvorišta, i njihova očuvanost je različita. Neki zidovi "ukrašeni" su grafitima na engleskom i arapskom jeziku. "Adios Mozul", trag je izvjesnog Raula na jednom od njih.
- Cilj obnove je da se manastiru Svetog Ilije da još stotinu godina života, pa ko god vladao Irakom - objašnjava viši narednik Miler.
Crkva
Sama crkva, sa krstionicom, srednjom lađom i oltarom uglavnom nije oštećena, međutim zid sa unutrašnje strane je prilično nakrivljen. Pljačkaši su uspjeli da odnesu nekoliko dragocjenosti iz crkve. Pod je prekriven prašinom. Dio krova je srušen. Pukotine su prošarale uglove zidova i plafon, tako da je unutrašnjost crkve izložena Suncu, ali i kiši.
preveo: Milenko KINDL
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
