Mlade štipaju i ponižavaju, one pjevaju

Svijet je raznolik, pa tako i tradicije i običaji u vezi sa vjenčanjima. Tako Egipćanke mladu štipaju za sreću, u Indiji bračna noć ne može početi dok mladoženja ne pronađe svoje ime na ruci mlade, a u Kini mlade moraju oplakivati brak, dok škotske mlade prolaze torturu.

Drevni Rimljani i stari Grci

Drevni Rimljani ništa nisu prepuštali slučaju, pa su se za svadbe pomno pripremali. Prije svadbe su proučavali svinjske iznutrice, da bi saznali kada je najbolje vrijeme za ženidbu, a na dan svadbe mladu su posipali komadima hljeba, da bi joj obezbijedili plodnost.

Prema starogrčkim vjerovanjima za vrijeme ceremonije sklapanja braka mladenci moraju imati kod sebe šećer, jer se vjeruje da će im to "zasladiti" zajednicu.

Danas je u Grčkoj, slično kao i kod nas, na svadbama obavezno imati stotine zvanica, a tri dana pred svadbu se na budući bračni krevet stavljaju mala djeca i novac, koji su simbol plodnosti i materijalnog prosperiteta.

Egipćanke mladu, na dan vjenčanja, štipaju za sreću, a čitavu sedmicu poslije vjenčanja njena porodica tradicionalno kuva sve obroke, da bi se par mogao opustiti.

Grci i Rimljani su smatrali da veo štiti mladu od zlih duhova i tako se ukorijenila tradicija da mlade nose veLove.

U mnogim kulturama, uključujući keltsku, hindu i egipatsku, ruke mlade i mladoženje vezuju se zajedno, da bi se pokazala odlučnost i međusobna odanost para, te odanost vezi.

Pauk u vjenčanici dobar znak

U Engleskoj smatraju da je najbolji dan za sklapanje braka srijeda, ponedjeljak je dobar za bogatstvo, utorak za zdravlje. Prema njihovom folkloru, subota je najnesrećniji dan za vjenčanje, iako se danas vjenčanja uglavnom zakazuju subotom. Oni vjeruju da je pauk pronađen u vjenčanici dobar znak, a kao i kod nas, mladoženja prenosi mladu preko praga, jer Englezi vjeruju da je tako štiti od zlih duhova.

Škotlanđanke se sigurno ne raduju djevojačkoj večeri, jer običaj "ocrnjivanje mlade" se slobodno može okarakterisati kao brutalan. Noć prije svadbe drugarice mladu potapaju u kiselo mlijeko, uginulu ribu, katran i perje, a zatim je vode na piće.

Suština ovog običaja je da pripremi buduću suprugu na bilo kakvo poniženje ili probleme sa kojima će se susresti u braku. Tu ne prestaju njene muke, jer se na dan vjenčanja mlada posipa mješavinom raznih ostataka hrane iz frižidera, poput jaja ili ubuđalog paradajza, te se takva provede kroz grad.

U nekim krajevima Škotske i mladoženja ima svoj "zadatak" na dan svadbe, a to je da nosi na leđima punu korpu kamenja, dok se mlada ne smiluje da ga poljubi. Škotski običaji nalažu da mladenci ne smiju napustiti proslavu bez zvuka gajdi. Ova zemlja je idealno mjesto za šesnaestogodišnjake koji se žele vjenčati bez roditeljskog pristanka, jer je to uobičajeno u Škotskoj.

Danas kod nas preovladava običaj da se mladencima uruči koverta sa novcem umjesto poklona za svadbu. Nešto slično može se prepoznati u poljskoj tradiciji. U Poljskoj mladoženja drži kecelju u koju gosti ubacuju novac koji će im kupiti ples sa mladom. Sakupljanje novca se završava kada mladoženja stavi novčanik u kecelju i odvede svoju ženu.

Bogato oblačenje i simbolika fotografisanja

Japanske djevojke se oblače bogato i ekstravagantno za dan vjenčanja, dok kineska mlada na dan vjenčanja mora da oplakuje brak.

U Japanu se mlada od glave do pete boji u bijelo, čime pokazuje svoje djevičanstvo sa kojim ulazi u brak. Njihove mlade imaju bogate odjevne kombinacije, koje se sastoje od kimona, mnogo šminke, teške i okićene perike, te neizbježnog vela.

Fotografisanje na vjenčanjima je sastavni dio proslave, ali u Japanu ono ima dublje značenje. Naime, fotografisanje predstavlja projekciju budućeg života mladenaca.

Možda niste tip koji plače na svadbama, ali u Kini je svaka žena taj tip, jer tradicija je da mlada mora plakati svaki dan mjesec prije vjenčanja, a u tome bi trebalo da joj se pridruže svi ženski članovi porodice. Na dan vjenčanja ona pjeva pjesmu kojom oplakuje brak.

U Indiji vjenčanje predstavlja najtužniji događaj za djevojku, jer bi ona tada trebalo da formalno raskine sve veze sa svojom rodbinom i pridruži se mladoženjinoj. Ipak, njihova vjenčanja poznata su po raskoši.

Brakovi se ugovaraju da bi se obezbijedio imovinski status spajanjem određenih porodica, a svadbe traju i po nekoliko dana. Miraz je obavezan, šta će mladoženja dobiti uz mladu zavisi od dogovora između porodica.

Indijske djevojke se za vjenčanje satima uljepšavaju. Crtanje kanom po rukama mlade je neizbježno i traje i do šest časova, a simbol je bračne sreće. Najčešće se oslikavaju dlanovi, na ruci mora biti sitno ispisano i ime mladoženje, te bračna noć ne može početi dok on ne nađe na njenoj ruci svoje ime.

Mlada je okićena i šarolikim, bogatim nakitom, obično napravljenim od najkvalitetnijeg zlata, koji daruje rodbina, smatrajući da će im na taj način obezbijediti sigurnost.

Nakit se nosi po cijelom tijelu, a najuočljiviji dio tradicije je nošenje velikog zlatnog prstena u nosu zvanog "nath", sa lancem koji se zakopča u kosu. Kao dio vjenčanih običaja na mladino čelo se, na razdjeljak kose, stavlja crveni prah zvan "kumkum", njegova boja određena je bojom krvi, a ta tradicija potiče od nekadašnjih rituala žrtvovanja života boginji Devi.

U Indiji simbol braka je i "mangak sutra" ili "thaali", mali zlatni ukras koji se nosi na ogrlici. On može biti različitih oblika i veličina, a Hindusi često biraju ukrase u obliku bogova Višnua ili Šive. Važan trenutak ceremonije je kada mladoženja mladi veže "mangal sutru" oko vrata.

Svadbeni običaji na našim prostorima bogati su vjerovanjima koja su se ponegdje i danas zadržala. Otmica djevojke bila je gotovo pravilo u prošlosti naših naroda, jabuka se može vidjeti na svadbama kao dio folklora i nosi različita značenja, koja se uglavnom odnose na blagostanje, a uobičajeno je bilo da se o udavači sudi na osnovu poređenja sa njenom majkom: "Dobra majka, dobra kćerka".

Rođenje djeteta

Tradicija koja je započela za vrijeme siromaštva u Finskoj, prije gotovo stotinu godina, ponegdje se i danas poštuje. Prema njoj se novopečenoj majci poklanja jastuk ili mali madrac za kutiju, te se bebe umjesto u kolijevke stavljaju u kartonske kutije, što simbolizuje jednak početak u životu svih beba.

U Irskoj je običaj da se čuva gornji sprat svadbene torte u frižideru dok se ne rodi prvo dijete, ona se tada razmrvi po djetetovoj glavi, kao simbol "kruga života".

U Baliju se vjeruje da bebina stopala ne smiju dotaknuti tlo prvih 105 dana života, što znači da se dijete tri mjeseca stalno mora držati na rukama i nositi, a na svečani dan ono se tradicionalno spušta na tlo i izražava mu se dobrodošlica u porodicu. Na Gvatemali majkama se savjetuje da dijete stave u ledenu kupku, da bi se kod njega podstakao dobar san. Stare Maje su vjerovale da ledena kupka sprečava nastanak osipa.

Bizarni rituali

Indijski običaj sahranjivanja pod nazivom "sati" danas je vrlo rijedak i strogo kažnjiv zločin u Indiji. Naime, žena se, ako ostane udovica, tradicionalno spaljuje sa pokojnim mužem. Na taj čin morala je dobrovoljno pristati, ali s obzirom na to da nisu materijalno mogle opstati samostalno i da im je dalja budućnost bila sporna, većina ih je zaista dobrovoljno odlazila u smrt.

U ovoj zemlji se djeca bacaju sa krova hrama visokog 15 metara na platno koje drži razapeto nekoliko metara iznad zemlje grupa muškaraca. Vjeruje se da ovaj ritual za hrabrost obezbjeđuje djeci zdrav i dugovječan život. Djecu bacaju muškarci, a prije pada obavezno je dobro protresti bebu. Nakon što je ovaj ritual pokazan javno, brojne komisije za prava djece su se oglasile da će ga zabraniti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.