Mirko Banjac: Potrebna reforma svih segmenata školstva

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao direktor Republičkog pedagoškog zavoda dr Mirko Banjac.

- U školama još uvijek dominira predavalačka nastava, nastava memorisanja nauštrb zaključivanja, otkrivanja, kreativnosti i stvaralaštva. Ne živimo u vremenu u kome su "knjiška" znanja dovoljna za uspješan život. Živimo u vremenu kada trebamo da vaspitamo i obrazujemo učenike koji na osnovu svojih sposobnosti treba da mogu dati novu vrijednost i da uspješno mogu prepoznati nove vrijednosti koje će susretati u životu. Potrebno je osposobiti mladog čovjeka da zna naći potrebnu informaciju, da je zna koristiti i selektovati u skladu sa prioritetima potreba, da zna zaključivati, otkrivati, istraživati i testirati ideje, jer su ideje na svjetskom tržištu najskuplja roba - istakao je Banjac.

* GLAS: Kakva je situacija u predškolskom vaspitanju u Srpskoj?

BANjAC: U predškolskom vaspitanju u RS imamo jedan krupan problem, a to je mali obuhvat djece. Ima i dobrih primjera, gdje obuhvat prelazi 20 odsto, kao što su Laktaši ili Bijeljina, ali ima i opština gdje uopšte nema predškolskih ustanova. U Banjaluci je problem nedostatak prostora. Ima mnogo roditelja u Banjaluci koji bi htjeli da im djeca budu obuhvaćena organizovanim predškolskim vaspitanjem, ali nema prostora.

* GLAS: Kako riješiti postojeće probleme u predškolskom vaspitanju?

BANjAC: Vidjećemo da li će to biti moguće riješiti u idućem periodu, ali rješenje problema prostora je na gradskim, odnosno opštinskim vlastima. RS u predškolstvu ima uređenu zakonsku regulativu, imamo Zakon o predškolskom vaspitanju, koji je u skladu sa okvirnim zakonom na nivou BiH, i samim tim je napravljen veliki iskorak. Program predškolskog vaspitanja je najkvalitetniji u regionu i imamo razvijenu svu prateću dokumentaciju, tako da mogu reći da imamo podsistem predškolstva u Srpskoj koji je u dobroj i kvalitetnoj mjeri uređen.

* GLAS: Kakvo je stanje u osnovnom obrazovanju u RS i koji su tu ključni problemi?

BANjAC: Kada je riječ o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, stanje je nešto slabije i manje uređeno u odnosu na predškolstvo. Ključne promjene trebalo bi da se urade u trećoj trijadi, odnosno sedmom, osmom i devetom razredu. Trebali bismo smanjiti fond obavezne nastave i značajno povećati fond izborne nastave. Na taj način bi se organizovano i planski počeo u osnovnoj školi kanalisati budući profesionalni razvoj djeteta. Moramo izgraditi koncept osnovne škole u kojoj se daje dovoljno opšteg obrazovanja i u kojoj se usmjeravaju djeca u skladu sa njihovim interesima i sposobnostima za dalje vaspitanje i obrazovanje. To treba da je put kojim treba ići, to je naš plan da uradimo u osnovnom vaspitanju i obrazovanju u Republici Srpskoj. 

* GLAS: Da li ste zadovoljni nastavnim planovima i programima u osnovnoj školi?

BANjAC: Nisam zadovoljan nastavnim planovima i programima koji su u osnovnoj školi, jer još uvijek nismo uspjeli da definišemo koji su sadržaji potrebni učenicima osnovnoškolskog uzrasta u 21. vijeku i šta je primarno da dijete uči u osnovnoj školi. Ne pratimo u dovoljnoj mjeri svjetske trendove u osnovnoškolskom vaspitanju i obrazovanju. U osnovnoj školi dominira predavalačka nastava, nastava memorisanja nauštrb zaključivanja, istraživanja, kreativnosti i stvaralaštva. U 21. vijeku "knjiška" znanja nisu dovoljna za uspješan život. Živimo u vremenu kada trebamo da vaspitamo i obrazujemo učenike koji na osnovu svojih sposobnosti mogu dati i prepoznati nove vrijednosti u životu. Potrebno je osposobiti mladog čovjeka da zna naći informaciju, da je zna koristiti, selektovati u skladu sa potrebom, da zna zaključivati, istraživati, kreativno se izražavati u svim segmentima izražavanja, da zna i može produkovati ideje, testirati svoje i tuđe ideje, jer su ideje na svjetskom tržištu najskuplja roba. Koliko se u aktuelnoj školi učenicima ostavlja mogućnosti da se kreativno i stvaralački izražavaju, da istražuju, zaključuju i izvještavaju, da biraju, koliko se vode kroz proces, a koliko im se tutoriše - to je pitanje svake pojedine škole.

* GLAS: Da li treba mijenjati udžbenike da bi učenici imali mogućnost da dobiju kvalitetnije znanje?

BANjAC: Treba mijenjati udžbenike. Ja sam prosvjetni radnik i ovu kritiku koju ću uputiti, upućujem i sebi. Kakvi su nam udžbenici, takvi su nam i prosvjetni radnici. Trebaju nam novi i bolji udžbenici. Te bolje i kvalitetnije udžbenike treba da napišu naši prosvjetni radnici iz škola i sa univerziteta. Ko nam brani da napišemo kvalitetnije udžbenike? Niko! Prestanimo pričati i kritikovati. Napišimo bolje udžbenike! Ističem - ako je udžbenik jedini izvor učenja, zabranio bih ga. Trebamo nastavnike koji će organizovati učenje iz više izvora. Ako je udžbenik knjiga koju treba da učenik čita i da prepriča šta je pročitao, za takav pristup učenju nije potrebna škola kao institucija. Možda sam prestrog, ali upravo zbog manjka istraživanja i manjka mogućnosti za kreativan pristup učenju učenici sve više ne vole školu. Želim da u Srpskoj modelujemo školu koju sam nazvao "ŠKOLA IKS" – škola ideja, kreativnosti, stvaralaštva. Samo je takva škola - škola 21. vijeka. Da li ima ovakvog pristupa u našim školama? Ima, ali malo, malo i nedovoljno. Bolji bi odgovor bio: Kako gdje. A koliko ima? To najbolje znaju prosvjetni radnici.

* GLAS: Da li se talentovanim učenicima poklanja dovoljno pažnje?

BANjAC: Ima talentovanih učenika u Srpskoj. Značajno je što je jedna ovakva oblast u Srpskoj zakonski uređena, ali to nije dovoljno. Potrebni su i kadrovi koji su spremni, odlučni i stručno osposobljeni da mogu prepoznati nadarenu djecu i da mogu sa njima raditi. U školama će se morati mijenjati programi stručnog usavršavanja nastavnika, ali i programi obrazovanja budućih nastavnika na nastavničkim fakultetima, kako bismo imali nastavnike koji mogu da zadovolje potrebe nadarenih učenika. Potrebno je poboljšati kvalitet rada i sa učenicima koji imaju smetnje u razvoju. U Srpskoj smo napravili značajan kvalitativan iskorak u radu sa ovog kategorijom učenika. 

* GLAS: Da li je sadašnje ocjenjivanje u školama realno u odnosu na znanje učenika i koliko neka ocjena vrednuje znanje učenika?

BANjAC: Ocjena iskazana brojem nikada sama za sebe nije bila dovoljna da iskaže ono šta dijete može, zna i umije. Zna li dijete koje dobije trojku šta treba da nauči da dobije četiri? Ako to dijete ne zna, onda takva ocjena ne može biti motiv. Ne zna dijete, ne zna ni roditelj, a veliko je pitanje da li to zna i sam nastavnik koji je učeniku dodijelio trojku. Prema tome, mi moramo potpuno da promijenimo pristup školskom ocjenjivanju. U ocjenjivanju postoje ozbiljni problemi. Oni su posebno uočljivi prilikom upisa osnovaca u srednje škole i prilikom upisa srednjoškolaca na fakultete. Zavod već nepune četiri godine nudi Pravilnik o upisu u srednje škole, u kojem se ocjena iz osnovne škole vrednuje sa 30 odsto bodova, a ocjena na testu znanja prilikom upisa u srednju školu 70 odsto bodova. Sada prilikom upisa postoji klasično kršenje dječijih prava. Primjer je dijete koje se nalazi u dobrom odjeljenju, i ne može postići odličan uspjeh, jer je konkurencija velika. Takvo dijete će biti eliminisano prilikom upisa u srednju školu od strane drugog djeteta koje je, da tako kažem, donijelo "sumnjive" petice, bez obzira na stvarno znanje to dvoje djece. Nezadovoljno dijete neće moći da upiše željenu školu zbog nelojalne konkurencije. Pojaviće se dvije nevolje. Dijete koje je donijelo "sumnjive" petice neće uspjeti u upisanoj srednjoj školi, a ovo drugo, razočarano dijete upisaće neku drugu školu koju ne želi i, takođe, zbog demotivacije, neće postići uspjeh. Oštećeno je i jedno i drugo dijete. Zbog čega? Da imamo provjeru znanja prilikom upisa, ove nepravde ne bi bilo, ili bi je bilo jako, jako malo. Ova se nepravda može ispraviti. Rješenje je ulazni test prilikom upisa u srednje škole.

* GLAS: Kakva je situacija u srednjem obrazovanju, koji su tu problemi i šta treba uraditi da bi se dobilo kvalitetno srednjoškolsko obrazovanje?

BANjAC: Stanje u srednjem obrazovanju i vaspitanju u Srpskoj treba posmatrati sa dva aspekta. Prvi - protjerano je vaspitanje iz ovog podsistema, pa se ovaj podsistem naziva srednje obrazovanje. Ovim "protjerivanjem", koje nije samo formalno, ono je i stvarno, dobili smo povećano nasilje, koje je svakim danom sve prisutnije među učenicima. U svijesti srednjoškolskih nastavnika sigurno je prisutan stav da se vaspitava na nižim uzrastima, a da oni obrazuju. Da li je baš tako? Drugi problem je neadekvatnost i neusaglašenost programa sa potrebama vremena u kojem živimo. Suština obrazovanja je da osim školovanja za posao, za konkretno zanimanje, osposobi učenike i za drugi pravac, a to je pronalaženje posla za sebe u okolnostima izraženog preduzetničkog mentaliteta. Da li naše škole, i u kojoj mjeri, osposobljavaju učenike za ova dva pravca? Da li su nam nastavnici osposobljeni da vode naše učenike u ovim pravcima? Odgovore na ova pitanja treba potražiti u školama, ali i na nastavničkim fakultetima. Jedno je sigurno - sve dok ne dobijemo pozitivne odgovore na ova pitanja, neće moći biti napretka ni u jednoj sferi života. Japan je postao Japan zahvaljujući obrazovanju i vaspitanju.

* GLAS: Imaju li učenici sada mogućnost da se kroz školovanje osposobe za posao?

BANjAC: Nažalost, te mogućnosti u srednjim školama u Srpskoj nisu dovoljne potrebi. Dobrih primjera ima, ali nedovoljno. Pokušavamo to da poboljšamo i vršimo promjene u srednjim stručnim školama i u gimnazijama. Preduzetnički duh treba da postane ubjeđenje. Dok ne razvijemo svijest kod mladih i starih da su vaspitanje i obrazovanje vrijednosti bez kojih nema nikakvog napretka, niti novog zapošljavanja, bićemo u zapećku civilizacije. Naši nastavni programi u srednjim školama još uvijek imaju hendikep, a to je da ne odražavaju potrebe vremena u kojem živimo.

Integrisana nastava

* GLAS: Šta je sa eksperimentalnim programom integrisane nastave, u okviru koje je i novi pristup brojčanom i opisnom ocjenjivanju?

BANjAC: U septembru ove godine ulazimo u treću godinu tog programa, koji je apsolutno prihvaćen od strane nastavnika koji su uključeni u ovaj program, a koji je svjetski trend u razvoju kvalitetne škole. U sastavu ovog programa je i novi pristup ocjenjivanju, u kojem se napredovanje djeteta prati u više od 40 segmenata vaspitno-obrazovnog rada, a izvodi se i brojčana ocjena za svaki predmetni sadržaj. Opšti uspjeh na kraju prvog i drugog polugodišta se izvodi opisno i brojem. Prati se kako je dijete zainteresovano, kako razmišlja, kako čita, kako se usmeno izražava, kako sarađuje sa drugom djecom, kako rješava matematičke probleme, gdje mu je potrebna pomoć, a gdje dijete postiže posebno kvalitetne rezultate. Suština je da se djetetu i roditelju šalje jasna poruka u kojim sadržajima je djetetu potrebna pomoć, a u kojim sadržajima dijete postiže kvalitetne rezultate. Sama brojčana ocjena ne nosi, niti može nositi ovakve poruke. Ocjena dobar ne znači da je dijete u svemu prosječno. Trojka ne poručuje učeniku i roditelju u kojim sadržajima učeniku treba pomoć, a u kojim se segmentima vaspitno-obrazovnog rada dijete posebno ističe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.