Marfiju i ekipi nepoznat bečki bonton

Ponašanje i status inostranih predstavnika u drugim zemljama definisan je Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima usvojenom još davne 1961. godine. U međuvremenu utvrđen je i svojevrsni diplomatski bonton, koji između ostalog podrazumijeva suzdržano i dostojanstveno ponašanje, ali i upotrebu pristojnih riječi u ophođenju s drugom stranom.

Nikako otvoreni verbalni sukob i prepucavanje, a pogotovo ne otvoreno i drsko miješanje u unutrašnje stvari neke zemlje, što podrazumijeva da se te diplomate, a pogotovo ne ambasadori, ne mogu i ne smiju stavljati u poziciju zakonodavca, ustavotvorca i tumača najvišeg pravnog akta neke zemlje, tužioca i sudije, istoričara - revizioniste, ekonomskog eksperta pa čak i posrednika u kreiranju vlasti, ne poštujući pri tome legitimne predstavnike vlasti i institucije zemlje u kojoj se nalaze ili posjećuju.

Vedre i oblače

Nažalost, sve navedeno, možemo vidjeti na primjeru BiH, koja od međunarodnog protektorata, polako, ali sigurno postaje klasična kolonija. Da će se diplomate ponašati na ovaj način svojevremeno je najavio OHR još davne 2001. Na njihovom sajtu tada je objavljeno saopštenje u kojem objašnjavaju ulogu diplomatskog kora i međunarodne zajednice u BiH, a ključna rečenica bila je ona u kojoj se kaže da “nije realno očekivati da se u BiH primjenjuje tradicionalni koncept neuplitanja u unutrašnja pitanja”. I takav odnos prema BiH i njenim vlastima, institucijama, pogotovo onim u Srpskoj, pojedini inostrani ambasadori, imaju sve do danas, a intenziviran ja nakon rata u Ukrajini i otvorenog procesa stvaranja nekog novog svijeta.

Svjetske sile, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pa naovamo, pokazale su sva svoja negativna lica u BiH, zemlji koja je specifična po mnogo čemu, a na toj listi je upravo činjenica da se strane diplomate i tri decenije poslije stavljaju u poziciju onih koji vedre i oblače pod ovim dijelom neba, sprovodeći svoju politiku, birajući strane i zapravo rušeći ono za šta se najviše zalažu u javnosti - demokratiju i slobode.

Pomen naziva BiH i danas mnoge, posebno one daleko izvan njenih granica, asocira na tenzije i nemire, balkansko bure baruta, a kada se tome pridoda da na njenoj teritoriji još, po odlukama moćnika, postoji nešto što se zove Kancelarija visokog predstavnika, poznatija kao OHR, teško da je potrebno dodatno objašnjenje situacije na terenu.

Upravo su visoki predstavnicima, posebno u prvim godinama nakon što je dogovoren i potpisan mir polovinom devedesetih godina prošlog vijeka, svojim odlukama, bez mogućnosti žalbe, išli do te mjere da su smjenjivali izabrane predstavnike vlasti, koje je birao narod na fer i demokratskim izborima, posebno u Republici Srpskoj.

Osim toga u istoriji je ostalo zapisano da su svojim odlukama izmijenili, jednostrano, brojne zakone pa i ustave, što, osim u BiH, nije viđeno u novije doba civilizacije. Međutim, era demonstracije sile je polako splasnula u posljednjim godinama, ali uporedo sa tim došlo je do jačanja prijetnji koje stižu iz pojedinih ambasada čijim su službenicima, tokom mandata u BiH, date odriješene ruke da rade, slobodno rečeno, šta hoće.

Konflikt

Republika Srpska, odnosno njeni republički zvaničnici, ponovo su nakon svojevrsnog smirivanja tenzija ušli u konflikte sa predstavnicima nekih diplomatskih službi, što se posebno odnosi na čelnike Ambasada SAD i Velike Britanije u BiH kojima odgovorno stavljaju na teret rad u interesu isključivo takozvanog političkog Sarajeva i ličnog, a protiv Banjaluke te Dejtona koji je definisao Srpsku, uz FBiH, kao ravnopravnu stranu u BiH.

Strane diplomate su, naime, kao rijetko gdje u okolini, ali i svijetu do te mjere upletene u unutrašnja pitanja jedne zemlje, za koju se uvijek navodi da je suverena, kao što je to slučaj u BiH. Domaćim političarima su, tako, samo u skorije vrijeme pokušali da kroje i izborna pravila, sazivali su ih često, posebno kada je riječ o FBiH, na sastanke u svoje kancelarije, mahom u Sarajevu, čak i u vrijeme postizbornih pregovara o formiranju vlasti koja je i skrojena u Federaciji na krilima nametnute odluke Kristijana Šmita iz fotelje visokog predstavnika i to u samoj izbornoj noći.

Iz OHR-a je, s druge strane, objelodanjeno da su formirali radnu grupu koja treba da predloži plan ili rješenje u vezi sa jednim od gorućih pitanja u BiH - državnom imovinom, odnosno vlasništvom nad njom, a pored toga je i američki ambasador Majkl Marfi otvoreno pritiskao vlast u FBiH da se po svaku cijenu riješi zavisnost od ruskog gasa i okrene skupom američkom. On je nedavno poručio i da situacija u BiH podsjeća na predratnu situaciju devedesetih, ali i da su SAD sada tu, indirektno poručujući da je BiH i dalje tek puki protektorat, odnosno kolonija. Nešto prije toga autoritativno je riješio da goruće političke teme postavi na mjesto pa je tako poručio da “državna imovina pripada državi”, bez obzira na to šta o tome mislili u Republici Srpskoj.

Prizivanje nedemokratije

Ono što zabrinjava, ali i ukazuje na licemjerstvo dijela političkih aktera u BiH, jesu potezi bošnjačkih političara koji sve to uglavnom tolerišu, odobravaju, podržavaju, ali i pozivaju na veći međunarodni intervencionizam. Najdalje u tom su otišli aktuelni ministar odbrane BiH Zukan Helez te bošnjački i hrvatski član predsjedništva Denis Bećirović i Željko Komšić.

U tom nediplomatskom ponašanju priključio mu se kolega iz britanske ambasade Džulijan Rejli, koji je u stilu vrhovnog sudije “presudio” da su donesene odluke u NSRS “nezakonite i nepromišljene”. U stilu pravnih eksperata i konačnih arbitara, a ne inostranih ambasadora koji bi trebalo da poštuju domaćine, reagovali su i iz njemačke ambasade s porukom da je odluka NSRS o Ustavnom sudu BiH “pravno i politički nebitna”.

Osim toga poslednjih dana je na površinu isplivalo i pismo iz OHR-a, koje je adresirano na “Službeni glasnik Republike Srpske”, u kojem je zatraženo da preduzmu sve mjere da bi, ipak, i pored odluke najvišeg zakonodavnog tijela Srpske, u tom glasilu bile objavljene odluke nepriznatog visokog predstavnika.

Mišići

Sve to, prema ocjenama političkih analitičara nedvosmisleno ukazuje na to da je BiH odličan poligon za testiranje moći i mjesto gdje padaju u vodu sve demokratske priče o tome kako su stranci tu da pomognu. Njihova bahatost dignuta je na viši nivo nakon sukoba na istoku te im Rusija sada služi kao dobar izgovor za nove obračune s onima koji nisu osudili njenu vojnu akciju i uveli joj sankcije.

Nekadašnji predsjednik republičkog parlamenta Dragan Kalinić smatra da je Šmit, kojeg Republika Srpska s pravom ne priznaje za visokog predstavnika u BiH, svojim odlukama ogolio i dokazao kakvu politiku Evropa, ali i SAD, vode prema BiH i Srpskoj.

- Otpratio sam skoro sve visoke predstavnike. Skoro svi kao da su imali zadatak da devastiraju Dejton, odnosno željeli su unitarnu BiH - ocijenio je Kalinić koji je na čelu Narodne skupštine Republike Srpske bio u dva mandata - od 1996. do 1998. te od 2000. do 2004. godine.

Politikolog Filip Matić kaže kako su posljednji istupi američkog ambasadora u BiH više nego neprimjereni, podsjećajući da se Marfi svojevremeno stavio i u ulogu eksperta istorije nazivajući Povelju Kulina bana dokumentom koji navodno svjedoči o postojanju državnosti BiH vijekovima, a onda i eksperta i tumača Ustava, poručujući da je BiH vlasnik imovine Srpske.

- Pokazuje veliku bahatost, baš kao i mnogi njegovi prethodnici. Ta pojava prisutna je još od raspada SSSR. Od tada se oni ponašaju kao glavni svjetski policajci i zato nas ne treba začuditi ni ovo ponašanje Marfija, ali i ostalih njegovih zapadnih kolega koji se bez ustručavanja miješaju u unutrašnje stvari BiH - kaže Matić.

Bivši srpski diplomata Vladislav Jovanović navodi da se u odnosima između suverenih zemalja tako nešto ne bi smjelo dešavati. Prema njegovim riječima, ambasadori ne mogu da sugerišu poteze domaćim političarima šta i kako da rade, a posebno ne da ih pritišću i prijete nekakvim sankcijama, jer samim tim pokazuju da je BiH kolonija.

- Bilo bi mnogo korisnije kada bi ti ambasadori uvažavali BiH i njene političare - istakao je Jovanović.

Upozorenje

Na ovakvo ponašanje inostranih diplomata u BiH je upozoren nedavno i Savjet bezbjednosti UN i to od strane Srpske. Vlada je, naime, u 29. redovnom izvještaju koji je poslat krajem aprila u Njujork, podvukla da je BiH potrebno manje strane intervencije, a ne više. Jedan od stavova je da mnogi od stranaca, koji se petljaju u sve i svašta, izgleda nisu ni pročitali Dejtonski sporazum.

- Prečesto se strani akteri miješaju u politiku BiH, čime podrivaju razvoj zrele političke kulture u BiH. BiH je jedno od najkomplikovanijih mjesta na svijetu. Pa ipak, u dugoj paradi dobronamjernih stranih “stručnjaka” koja prolazi kroz BiH - diplomata, međunarodnih birokrata, stranih pravnika i raznih savjetnika koji rade za desetine međunarodnih organizacija i nevladinih organizacija - rijetko kada oni koji su na zadatku u BiH iole poznaju lokalni jezik, a većina stiže sa tek nešto više znanja o izuzetno složenoj istoriji regiona od onoga što bi se moglo naučiti na jednom popodnevnom brifingu obavještajne službe. Čini se da mnogima nedostaje čak i osnovno poznavanje Dejtonskog sporazuma i ustavnog poretka koji je njim uspostavljen - navedeno je u tom izvještaju Vlade Srpske.

Dalje je podvučeno da, nažalost, većina tih stranaca u profesionalnom svojstvu dolazi uvjerena da je BiH potrebna veća kontrola u rukama stranih “eksperata” poput njih samih, a ne manja.

- Mnogi vjeruju da će zalaganjem nekako pomoći da se formira nacionalna “bosanska” svijest kakva do sada nije postojala, a miješaju se u unutrašnje političke stvari zemlje koju slabo razumiju, među ljudima prema kojima pokazuju, u najboljem slučaju, snishodljivost ili, možda u istoj mjeri, otvoren prezir. Skoro svi prelaze na druga mjesta proklinjući zatucane lidere u BiH koji nisu bili dostojni njihovih napora da im poprave zemlju.

Svakome ko je pažljivo pratio ovu paradu u protekle dvije decenije sasvim je jasno da u BiH nije potrebno više miješanja stranih aktera, pritisaka i pokušaja kontrole, već više razumijevanja da narodima BiH mora biti ostavljeno da sami rješavaju svoje probleme - napisano je u dokumentu.

Strano uplitanje u unutrašnje poslove BiH sprečava je da, prema viđenju iz Banjaluke, postane zrela zemlja koja može sama da rješava svoje probleme.

- Neki visoki predstavnici izazvali su sukobe koji nikada nisu postojali prije njihovog zlosrećnog mešetarenja, a drugi su direktno radili na tome da unište kompromise domaćih aktera. Primjer je spor u vezi sa državnom imovinom, nastao miješanjem OHR-a, koji bi bio riješen prije deceniju da nije bilo njegovog dodatnog uplitanja - podsjetili su u Vladi Srpske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.