Manastir Studenica duhovna oaza
Studenički manastir, koji nosi zaštitni znak UNESCO-a, je grandiozno djelo velikih majstora i zadužbinara. Stefan Nemanja je sebi i pravoslavnom rodu sagradio vječnu zadužbinu.
Vijekovi huče nad Studenicom. Hram od bijelog studeničkog mermera, opasan kamenim zidom kao srebrnim pojasom gorostasnog srpskog viteza iz 12. vijeka, blješti neuništivom snagom i umjetničkim nadahnućem neimara i zadužbinara. I polutama hrama, i porta, i brežuljci okolo i nebo nad njima zrače energijom miliona vjernika koji su se, ovdje, na ovom svetom mjestu, molili za spas duše svoje i svojih najbližih i najdražih.
Ovdje u Studenici sve je molitva i šapat, skrušenje i skromnost, ovdje sveci sa ikona i fresaka unose u dušu božanski mir, blagost i rajski spokoj, a lica monaška plijene samopouzdanjem i vjerom u prolaznost ovozemaljskog i vječnost drugog svijeta.
Vizantijsko plavo. Čarobne riječi u kojima se, u srži, naslućuje, čita i prepoznaje ljepota vizantijske umjetnosti. To vizantijsko plavo dominira, plijeni i oplemenjuje i u hramu posvećenom svetom Joakimu i Ani smještenom u studeničkom kamenom prstenu, u sjeni ogromne Bogorodične crkve.
Kralj Milutin, zadužbinar i dobrotvor, pobrinuo se da poslije njene izgradnje 1314. godine u nekadašnje lovište i pustaru, a tada već veliki duhovni centar nemanjićke Srbije, dovede majstore, slikare i freskopisce da izmoluju, islikaju i za vijekove ostave djela neprolazne vrijednosti.
Po stilskoj prefinjenosti, koloričnoj harmoniji i brižljivoj umjetničkoj obradi, ove freske gotovo da nemaju premca u srpskom starom slikarstvu. One, po mnogima, spadaju u vrhunac vizantijske umjetnosti.
Preko tvrdoće maltera, čiju su recepturu znali stari majstori, boja čiji je kilogram bio vredniji od iste količine zlata, iscrtani su likovi koji prisustvuju božanskom činu rađanja presvete Bogorodice.
Na toj mističnoj slici sve glave prisutnih blago su nagnute prema činu dolaska na svijet Bogomajke, njenom kupanju i stavljanju u kolijevku. Iz zrnaca pijeska, izmiješanih sa zlatnom prašinom i tragovima boja, odiše čistoća lica na likovima, posude za kupanje i činija za hranu, što ovom prizoru daje božanski sjaj i nebesku tajanstvenost.
Čudesna svjetlost božijih zraka pada na svete mošti i lica vjernika u hramu i sa fresaka u Bogorodičinom hramu. Freska koja natkriljuje i oplemenjuje pozlaćeni oltar i prostor ispred njega je Isusovo raspeće.
- Ova freska se smatra vrhuncem vizantijskog freskoslikarstva. Pored glavnog prizora Isusovog umiranja na krstu, tu je još niz slika koje na simboličan način govore o dolasku novog i odlasku starog zaveta - kaže kustos manastirski Radomir.
Studenica, hram svih srpskih hramova, najbliža je nebu i Svevišnjem, jer pod svojim svodovima vijekovima štiti mošti svetitelja. A svetitelji ovoj svetinji, na svetoj srpskoj zemlji, snagom oreola oko svojih svetih glava šire svjetlost pravoslavlja koja se nikad, dok je svijeta i vijeka ne može ničim ugasiti.
- U Bogorodičnoj crkvi su mošti Stefana Nemanje - svetog Simeona Mirotočivog, zadužbinara manastira, zatim njegove žene Ane, monahinje Anastasije, pa sina mu Stefana Prvovenčanog, graditelja manastira Žiče, a kasnije monaha Simona. Ovde počiva i kralj Radoslav, koji je dogradio pripratu uz Bogorodičnu crkvu, zatim Stefan, sin kralja Uroša, Nemanjin sin Vukan i njegov sin Rastko kao i kći Deva - objašnjava kustos Radomir.
Riznice manastirske, zbog svog bogatstva i obilja zlatnih i srebrnih predmeta i relikvija, bile su na meti neprijatelja, osvajača i porobljivača.
One su bile pravi majdani umjetničkih vrijednosti, za koje darodavci nisu žalili zlatnike i srebrnjake. Pred najezdom tuđinaca i pljačkaša kaluđeri su manastirsko blago nosili u bježaniju ili ga pohranjivali u unaprijed uređene skrivnice.
Tako je bilo i sa studeničkom riznicama od koje je ostao samo jedan dio crkvenih knjiga i relikvija.
Kustos Radomir priča da je najvrednija relikvija riznice prsten kralja Stefana Prvovjenčanog, zatim posuda za vino u kojoj se figura jelenka oboji ako se u njemu nalazi otrov, krstaški barjak, srebrom i zlatom okovana jevanđelja...
U manastiru je i trpezarija u kojoj je istovremeno moglo da ruča oko stotinu kaluđera. Sačuvana je gotovo u originalnom obliku, a u njoj je u posebnoj, skromnoj stolici od drveta sjedio i sveti Sava.
Nijedan putnik namjernik za više od deset vijekova postojanja nije ostao ravnodušan pri susretu sa manastirom Studenicom. Veličanstveno zdanje Bogorodične crkve opasano je srednjovjekovnim zidom. Tu su još Kamena i Kraljeva crkva i ostaci još 11 crkvenih objekata.
Mošti svetitelja
Kult čuvanja i prenošenja moštiju svetitelja njeguje hrišćanstvo vijekovima. Nemanjići su u srpskom rodu u tome prednjačili. Kosti svojih slavnih predaka, od kojih su mnogi proglašeni svecima, čuvane su u manastirskim zdanjima u kojima su se pored njih dešavala i čudesna iscjeljenja.
Nebeska jeka studeničkih zvona
Kralj Milutin, zadužbinar i dobrotvor, pobrinuo se da poslije njene izgradnje 1314. godine u nekadašnje lovište i pustaru, a tada već veliki duhovni centar nemanjićke Srbije, dovede majstore, slikare i freskopisce da izmoluju, islikaju i za vijekove ostave djela neprolazne vrijednosti
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
