Mamine i tatine debeljuce

Prekomjerna tjelesna težina u dječijem uzrastu, prema riječima ljekara, predstavlja rizik za razvoj mnogih bolesti u kasnijem periodu života, među kojima su najučestalije dijabetes melitus i kardiovaskularne bolesti.

Dijete se smatra gojaznim kada ima 20 odsto viška kilograma u odnosu na normalnu težinu. Tako, na primjer, sedmogodišnji dječak trebalo bi da ima oko 23 kilograma, a ako ima 30 kilograma težine znači da je gojazan.

Psiholozi ističu i brojne druge posljedice koje pretjerana gojaznost može da ostavi na samopouzdanje djeteta.

Gojaznost osim narušavanja zdravlja i fizičkog izgleda, predstavlja i socijalni problem.

- Djeca bi trebalo da se bave fizičkim aktivnostima, kao što su plivanje, ples, fudbal i slično. One pomažu u socijalizaciji i psihičkom razvoju djeteta. Roditelji moraju da ograniče vrijeme koje djeca provode uz televiziju i kompjuter - tvrde stručnjaci. 

Surovi vršnjaci 

Prema "bucama" koji ne izgledaju poput modela sa naslovnih strana, naročito surovi mogu biti njihovi vršnjaci, a psiholozi ističu da je vršnjačka grupa jedan od faktora socijalizacije, te da je njen uticaj važan u psihofizičkom razvoju djeteta koje ima problem sa viškom kilograma.

Prema riječima psihologa Aleksandre Arsenijević-Puhalo, nisu rijetke situacije u kojima su mete vršnjačkog verbalnog ili fizičkog nasilja upravo djeca koja imaju problem viška tjelesne mase.

- Dakle, gojaznost djeteta, može ali i ne mora biti značajan faktor koji se upliće u proces njegovog sazrijevanja i prihvatanja dobre slike o sebi i drugima. To zavisi od prihvaćenosti u vršnjačkoj grupi i komunikacije koju ono ostvaruje sa drugom djecom, ali i odraslim osobama. Ukoliko su iskustva neprijatna, uvredljiva i bolna za dijete sa problemom gojaznosti, onda se i njegovo samopouzdanje ne razvija kako treba - smatra ona.

Znak manje vrijednosti

Poruku da nije dobar i poželjan za druženje zato što je gojazan, dijete intimno može da interpretira na mnogo drugih načina, koji upućuju na to da nije dobar uopšte, da manje vrijedi, da ga svi drugi ne vole i slično. Djetetu je, smatra Puhalo, prilično teško da se nosi sa takvim uvjerenjima. S druge strane, dodaje, ukoliko je ono adekvatno prihvaćeno, pa se cijene svi drugi kvaliteti a ne samo fizički izgled, onda problem gojaznosti neće biti prijeteći za formiranje samopouzdanja. 

Ona dodaje da bi ljude trebalo cijeniti zbog onoga što u sebi i sa sobom nose, a ne na osnovu njihove spoljašnjosti.  

Realnost je da živimo u trenutku koje preferira izrazito lijepe, vitke, zdrave modele, pri čemu se lijepim smatra samo ono što je spolja blistavo, poput modela sa naslovnih strana, modnih magazina ili TV reklama sličnog tipa.

- Svjesno ili ne, što zavisi od uzrasta, djeca se identifikuju sa ovakvim sistemom vrijednosti i usvajaju model ponašanja u kojem je dobro i prihvatljivo samo ono što je blistavo, lijepo, zgodno, savršenih proporcija i slično. Posebno u pubertetu, kada je fokusiranje na fizički izgled izraženije nego ikada, djeca znaju da budu nemilosrdna i prema sebi i prema drugima i da potenciraju druženje i druge vrste socijalnih kontakata, samo sa lijepom i vitkom djecom, na čemu im svi drugi vršnjaci mogu da pozavide. Zato, djeca mogu da budu surova prema gojaznim vršnjacima - kazala je Puhalo.

Gojaznost, sama po sebi, nije psihološki problem već način na koji se ona opaža, interpretira, doživljava. Upravo ta djetetova iracionalna uvjerenja ono osporava u razgovoru sa stručnjakom.  

Sve više osnovaca gojazno

Problem gojaznosti trebalo bi ozbiljno shvatiti sa medicinskog aspekta, ističe Arsenijević-Puhalo i u tom pravcu bi, dodaje, bila neophodna intervencija zajednice.

- Na djecu bi trebalo preventivno uticati sa porukom da nije zdravo biti gojazan, jer brojne medicinske studije to potvrđuju. Treba ih učiti šta znači zdravo živjeti i koliko je fizička aktivnost korisna za zdravlje. S druge strane, važno je isticati i ostale kvalitete, a ne samo fizički izgled, kao bitne u prihvatanju sebe i drugih. Djeca će tako da nauče da sebe i druge ljude cijene, ne zato što izgledaju poput modela, blistavo i vitko, već zato što imaju druge ljudske kvalitete poput humanosti, obrazovanja, iskrenosti, otvorenosti, druželjubivosti, preferiranju hobija - naglasila je Arsenijević-Puhalo.

Prema riječima dr Vesne Rudić-Grujić, oko 13 odsto djece osnovnih škola u najvećem gradu Srpske je gojazno.

- Na sistematskom pregledu prilikom upisa u prvi razred osnovne škole, gojaznost je evidentirana kod 4,45 odsto dječaka i 3,71 odsto djevojčica - istakla je dr Rudić-Grujić.

Ona naglašava da je glavni uzročnik gojaznosti nepravilna ishrana, a veliki problem predstavlja i konzumacija bezalkoholnih pića, koji su u ovom uzrastu jedan od najčešćih "krivaca" za gojaznost i visok unos šećera.

- U školama u RS uglavnom prodaju grickalice i slatkiše, odnosno proizvode visoke energetske vrijednosti bogate šećerom i masnoćom. Zapadnoevropske zemlje i neke zemlje u našem okruženju, među kojima i Hrvatska, sprovode projekte pod nazivom "Zdrave škole", koji podrazumijevaju kontrolu školskih kuhinja, namirnica koje prodaju u školama i automatima. Takvi projekti i kontrole kod nas se ne sprovode - rekla je dr Rudić-Grujić.

Ovakva ishrana, ističe ona, siromašna je vitaminima, mineralima, vlaknima i potrebnim hranljivim materijama, te za posljedicu osim gojaznosti i karijesa, ima i druge zdravstvene probleme, među kojima je najučestalija anemija.

Redovni obroci najbitniji

Ljekari ističu da su roditelji ti koji trebaju da uvode zdrave navike u ishranu djece, koja je važan aspekt u rastu i razvoju djeteta.

- Djeca bi trebalo da imaju redovne i kvalitetne obroke i veoma je bitno da se im se obroci ne zasnivaju na brzoj hrani, grickalicama i slatkišima, a u ishranu treba uvesti integralne žitarice, svježe voće, različite vrste povrća, mliječne proizvode, meso i ribu. Treba piti vodu, a ne zaslađene i gazirane sokove - rekla je dr Rudić-Grujić. 

Dijetetičari ukazuju na činjenicu da više od 60 odsto djece, koja su prekomjerno uhranjena prije početka puberteta, postaje gojazno u odraslom životnom dobu, što ukazuje na značaj blagovremene prevencije gojaznosti u djetinjstvu kako bi se spriječio nastanak poremećaja i oboljenja koja su u neposrednoj vezi sa nepravilnom ishranom.

Prema riječima Aleksandre Arsenijević-Puhalo, pretjerana gojaznost se može dovesti u vezu sa nekim ličnim nezadovoljstvom koje dijete ima, a kojeg je svjesno ili ne.

- Usljed nemogućnosti da postigne prijatnost i uspjeh na nekom drugom psihološkom planu, dijete taj nedostatak kompenzuje zadovoljstvom koje dobija u hrani. Povodi za sve ovo mogu biti raznovrsni, od neadekvatnih porodičnih odnosa, neprihvaćenosti u vršnjačkoj grupi, neuzvraćene ljubavi i niza drugih nezadovoljstva - naglašava psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo.  

Međutim, ona ističe da je svaki razgovor na temu problema koji opterećuje dijete, pa i razgovor o problemu gojaznosti, početak traganja za rješenjem.

- Savjetodavni razgovor sa stručnjacima pomaže, ali ne treba umanjiti ni značaj neformalne pomoći koja dolazi od razgovora sa roditeljima, rođacima, nastavnim osobljem, vršnjacima i drugim laicima. Posebno je uspješna razmjena iskustva i osjećanja sa sebi sličnima, što se radi kroz terapijske grupe susretanja dece, koja imaju problem sa gojaznošću, što je svakako oblik formalne pomoći jer je vode stručnjaci - navodi Arsenijević-Puhalo.

Istraživanja

Brojna istraživanja pokazuju da razvoj debljine prolazi kroz nekoliko razvojnih faza. Za djetinjstvo je karakteristična tzv. hiperplastična faza, a to znači da u tom periodu dolazi do umnožavnja masnih stanica, te se taj proces nastavlja do odrasle dobi. Debljina u dobi od 13 godina dobar je pokazatelj za odraslu debljinu, a razdoblje između 7. i 12. godine najpovoljnije je za preduzimanje preventivnih programa.

Rizik debele djece da postanu debeli odrasli, dva puta je veći od rizika djece koja nisu debela. Isto tako, trećina debele djece u predškolskom uzrastu da budu debeli i kada odrastu, a u školskoj dobi polovina debele djece vremenom postaju debeli odrasli. Razmatranja obično idu u pravcu utvrđivanja u kojoj mjeri debljina djece uslovljava debljinu odraslih. Međutim, interesantna je i obrnuta teza, odnosno, u kojoj mjeri debeli roditelji određuju debljinu djece? Dijete debelih roditelja u velikoj mjeri će imati njihov obrazac razvoja debljine. Mnoge studije, posebno na blizancima i usvojenoj djeci, podržavaju teoriju o značajnom uticaju nasljednog faktora. Studije pokazuju da nasljedna komponenta utiče na gojaznost u omjeru 30 do 50 odsto. Nema usaglašenih pokazatelja o tome da li više na to utiče majka ili otac. Međutim, familijarna agregacija debljine primjećuje se i kroz tri generacije, znači povezanost debljine djedova i baka sa težinom njihovih unuka.

Broj gojazne djece raste, zaključuju ljekari, zato što se djeca sve manje bave sportom ili igraju napolju, već se druže preko Fejsbuka, dok su sportski tereni prazni. Neprimjetno i naša djeca su postala žrtve procesa koji je u Americi, među ljekarima, dobio naziv "nintendoizacija", jer djeca sve više vremena provode pred televizorom ili kompjuterom, uz grickalice, zanemarujući sport i fizičku aktivnost.

Nepravilan ishrana

Zdravstveni problemi kod djece i omladine u čijoj je osnovi nepravilna ishrana, predstavljaju rastuće značajne uzroke nesposobnosti i prijevremene smrti širom svijeta. Dr Rudić-Grujić ističe da nepravilna ishrana utiče i na ponašanje djece, jer je dokazano da djeca koja ne doručkuju imaju slabije rezultate u učenju i praćenju nastave. Ona kaže da neka istraživanja dovode u vezu konzumaciju vještačkih boja u slatkišima, sa pojavom hiperaktivnosti kod djece.

Uzroci

Uzroci viška kilograma i debljine su brojni. Uz mogući i značajan uticaj nasljednog, genetskog faktora te poremećaje metabolizma, najveći je krivac za prekomjernu težinu i debljinu, koja se opravdano smatra bolešću, savremen način života, koji se bitno promijenio kada je riječ o tjelesnoj aktivnosti i prehrani. Kako u profesionalnom tako i privatnom životu, savremeni čovjek sve manje vremena provodi u fizičkoj aktivnosti, fizičkom radu i hodanju, a sve više sjedi pred televizorom, kompjuterom i u automobilu. Fizička neaktivnost, posebno ako se ne kompenzuje sportom i tjelesnom rekreacijom, dovodi do energetske neravnoteže koja uzrokuje nagomilavanje suvišnog i nepotrebnog masnog tkiva u našem organizmu, a time i višak kilograma i debljinu.

Svako deseto dijete gojazno

Prema podacima Međunarodne radne grupe za borbu protiv gojaznosti, svako deseto dijete školskog uzrasta je prekomjerno uhranjeno ili gojazno, što u svijetu čini oko tri odsto dječije populacije uzrasta od pet do 17 godina.

Podaci za Evropu govore da je godišnji porast broja prekomjerno uhranjene i gojazne dece preko 400.000, što znači da je svako četvrto dijete u Evropi prekomjerno uhranjeno ili gojazno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.