Mačvanska svadba na hajdučki način
Tek kada se vidi svatovska kolona predvođena starosvatskim momkom na vilovitom ždrijpepcu, zatim djevojke i momci u tradicionalnim mačvanskim nošnjama, hajduci sa kuburama i "štucovima", nevjesta i mladoženja - cijela ravna Mačva - posmatraču biva jasno koliko je veliku inspiraciju u svom rodnom kraju i među komšijama imao Janko Veselinović za pisanje svog romana "Hajduk Stanko", pozorišnog komada "Đido", "Slika iz seoskog života", "Seljančice" i drugih svojih djela.
I u njegovo vrijeme ali i ovih dana kada su članovi KUD-a "Đido" iz Bogatića prikazali običaje mačvanske svadbe ova ravnica između Save, Drine i planine Cer - Mačva je kiptala od mladosti, ljepote i ponosa. Svaka od djevojaka koja je bila u svadbi mirne duše je mogla biti Jelica Sevićeva neprebol hajduka Stanka Aleksića ili Ljubica iz komada "Đido", ali i svaki od "hajduka" mogao je biti Stanko ili Đido.
Svatovi su se okupili kod "momačke kuće" na hipodromu u Bogatiću. Sve je najednom ličilo na doba kada se ovdje pjevala pjesma "Moj oblače, nemoj na orače", kada su rzali ugojeni paripi, škripali i presijavali se na suncu uglancani fijakeri, natpjevavali se drčni mačvanski momci, resko pocikivale mome hajdučke i pucalo se iz "štucova", kremenjača i prangija.
Po komandi jahača ogrnutog crvenim plaštom - starosvatskog momka - svatovska kolona je krenula na centru Bogatića, gdje je odigrano "mladoženjino kolo", a onda je povorka krenula ka Sovljaku - mladinoj kući. Na ulazu u Sovljak "hajduci" su postavili busiju. Pucali su iz kubura i štucova, a onda su uhvatili dizgine kumovim konjima. To je bio znak da "hajdučke djevojke" svatove posluže hljebom i medom.
Na kapiji djevojačke kuće, okićene svadbenim vijencem, budući mladoženja je, po običaju, prvim hicem iz kremenjače skinuo jabuku sa visokog jarbola, nakon čega su svatovi ušli u dvorište.
A na domaćinovim stolovima: vino, rakija, medovača, uštipci, proja, kajmak, sitni kolači, štrudle, pite, praseće i jagnjeće pečenje. Ića i pića za sve - do mile volje.
Oko stolova kolo i pjesma - noga pred nogu i kajda za kajdom: "Drino vodo, ne roni mi ade", "Moj oblače, nemoj na orače", brojni napjevi iz komada "Đido" i pjesme iz hajdučkih vremena.
Kada se svečanost približi vrhuncu, pa se misli da će sve najednom puknuti od derta i veselja, djever "kupuje" mladu od njene trojice braće. Nakon podužeg cjenkanja braća pristaju da mu daju sestru za 15 dukata, a onda je izvode iz kuće i šalju je u novi dom.
Onda pjesme: "Odakle si, sele", "Čija frula ovim šorom svira", "Promiče momče kroz šibljiče", "veseli se kućni domaćine"... Mjehovi na harmonikama samo što ne puknu. Žice violine i basa već su to činile nekoliko puta.
Svatovi dalje idu kroz Glogovac i Crnu Baru do Vasinog šiba na Drini. Tamo mladoženjina majka (u Mačvi se svekrve nazivaju naje) snajku daruje dukatima. A onda? Onda - veselje do zore uz nadmetanje mačvanskih momaka u skoku udalj, skoku uvis, nadvačenju palice, gađanju vrhova podrinskih gorostasnih hrastova...
Gledajući svu ovu ljepotu, raskoš i ponos Mačvana ne može se ponovo oteti utisku - kakve li su tek ljepotice bile Jelica Sevićeva i Ljubica, a tek drčni, hrabri i stameni Stanko Aleksić i Đido? Kakvi? Pa, kao i svaka današnja mlada Mačvanka i momak iz ove ravnice kome su tek iznikli brčići. Takvi su bili i ostali Mačvani u svojoj ravnici.
Smotra konja
Okupljanje svatova ujedno je i svojevrsna smotra raznih konja, čeza i fijakera mačvanskih seljaka-nostalgičara iz Dublja, Zminjaka, Klenja, Sovljaka, Crne Bare, Glogovca, Pričinovića, Badovinaca, Prnjavora, Noćaja... A imalo se šta i vidjeti. Baš tako.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
