Loši zubi i višak kilograma najveće muke mališana

Do pojave deformiteta kod djece dolazi zbog toga što mališani sve češće, umjesto da trče za loptom, slobodno vrijeme provode za kompjuterom ili gledajući televizor.

Ako se tome dodaju i nepravilna ishrana, pretjerano konzumiranje slatkiša, čipsa, gaziranih i energetskih pića, nije ni čudo što vremenom postaju sve tromiji i gojazniji. Teške torbe i nepravilno, pogrbljeno sjedenje, neudobna, pomodna obuća takođe uzimaju svoj danak i sve češće mališane dovode kod ljekara.

Ljekari u RS savjetuju mališanima, kao i njihovim roditeljima, kako bi se spriječili gojaznost, loše tjelesno držanje, a posebno problem sa krivom kičmom, da moraju da uspostave pravilan način ishrane, te da uvedu svakodnevnu fizičku aktivnost. Stručnjaci savjetuju da djeci treba ograničiti vrijeme koje provode ispred televizora i računara.

Problemi

Specijalista porodične medicine u banjalučkom Domu zdravlja Mladen Šukalo naglašava da se iz godine u godinu susreću sa mališanima koji imaju problema sa lokomotornim sistemom, odnosno lošim tjelesnim držanjem, krivom kičmom i ravnim stopalima.

- Gojaznost i stomatološki problemi takođe su jedan od najvećih problema djece. Nažalost, sve više je mališana sa prekomjernom težinom i sa lošim i krivim zubima - istakao je Šukalo.

Naglasio je da je loš stil življenja glavni uzrok raznih deformiteta kod djece.

- Dugo sjedenje, nedovoljna fizička aktivnost, te neadekvatna ishrana u kojoj dominiraju brza hrana i grickalice najčešći su uzroci zdravstvenih problema učenika osnovnih, ali i srednjih škola - kazao je Šukalo.

Dodao je da je veoma bitno da se za svako dijete pri upisu u školu obavi kompletan sistematski pregled, koji obuhvata fizikalni pregled po organskim sistemima i psihofizičku procjenu djeteta, pri čemu se po potrebi uključuje i psiholog i drugi konsultanti, kao što je logoped, uz porodičnog ljekara i stomatologa.

- Neophodno je što ranije ustanoviti problem kako bi se efikasnije i na vrijeme riješio, bilo da je riječ o krivoj kičmi, zubima ili pretilosti - dodao je Šukalo.

Specijalista dječije i preventivne stomatologije dr Miroljub Žerajić rekao je da se u svakodnevnoj praksi sve više susreće sa djecom koja imaju razne bolesti zuba.

- Osim urođenih deformiteta kao što su razni rascjepi usne, nepca, vilice, koji i roditelji odmah uoče i na njih reaguju, kod djece se veoma često javljaju i nepravilnosti koje se utvrde tek dolaskom kod stomatologa, a to su najčešće uskost vilica, tjeskobnost u zubnom nizu, visoko nepce, obrnuti preklop - naglasio je dr Žerajić.

Prema njegovim riječima, već u najranijem djetinjstvu veoma je važno obratiti pažnju na pravilan način ishrane, postojanje loših navika i položaj pri spavanju.

- Potrebno je pravovremeno početi sa terapijom da bi se postigli što bolji rezultati, zbog čega je veoma važna dobra saradnja dječijeg stomatologa i ortodonta - dodao je dr Žerajić.

Gojaznost

U BiH skoro dvije trećine stanovnika ima problem sa viškom kilograma. Prema broju gojaznih ljudi BiH se nalazi na šestom mjestu u svijetu, a na drugom u Evropi.

Prema istraživanju SZO, u BiH je 62,9 odsto gojaznih stanovnika i u sljedećih nekoliko godina njihov broj će rasti. Nutricionisti navode da je, uz ekspanziju brze hrane, jedan od uzroka gojaznosti jeftina hrana koja goji, poput hljeba i tjestenine.

Istraživanja su pokazala i da svako treće dijete u Srpskoj, uzrasta od sedam do 15 godina, ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Tokom sistematskih pregleda đaka pri upisu u osnovnu školu uočeno je da je gojaznost jedan od najčešćih zdravstvenih problema kod djece.

Ljekari upozoravaju na to da gojazna djeca imaju povećan rizik za nastanak velikog broja oboljenja, kao što su astma, infekcije kože, poremećaji spavanja, bolovi u zglobovima, povećan krvni pritisak, dijabetes, visok holesterol i kamen u žuči.

Dodaju da su uzroci gojaznosti kod djece složeni i obuhvataju genetske, biološke i kulturološke faktore, a pored zdravstvenih problema, gojaznost ima i psihološke posljedice, jer djeca sa viškom kilograma imaju manje samopouzdanja i samopoštovanja.

Da bi se spriječila gojaznost, ljekari savjetuju mališanima, ali i njihovim roditeljima da uspostave pravilan način ishrane kod djece i uvedu svakodnevnu fizičku aktivnost.

Deformiteti

Prema statističkim podacima, oko 20 odsto školske djece ima neki oblik oštećenja lokomotornog aparata urođenih ili stečenih tokom života, odnosno krivu kičmu, ravna stopala i slično.

Prema istraživanjima, koja su obavljena u svijetu, veliki je procenat osnovaca i srednjoškolaca sa takozvanim visokim risom. U pitanju je "izdubljeno" stopalo, kod kojeg se jasno vidi unutrašnji svod, a može da se uoči već kod novorođenčeta. Najčešće u porodici djece sa takvim stopalom ima odraslih članova sa istim problemom. Međutim, osim problema sa nalaženjem odgovarajućih cipela, ne javljaju se druge tegobe.

U slučaju ovog deformiteta bilo bi dobro da se roditelji posavjetuju sa fizijatrom ili dječijim hirurgom ortopedom. Oni će procijeniti da li je potrebno da budu sprovedene odgovarajuće vježbe ili je dovoljno samo praćenje razvoja stopala kod takvih mališana.

Stopala sa spuštenim svodom, takozvani ravni tabani, takođe su česta pojava u današnjoj populaciji. Odluku o vrsti cipela (obične ili ortopedske) koje će nositi mališan sa ovakvim stopalom, kao i uložaka, uz obavezno sprovođenje vježbi, mora da donese ljekar specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, odnosno dečji hirurg ortoped.

Stručnjaci ističu da je, ako dijete ima bilo kakav deformitet stopala, neophodno izabrati odgovarajuću obuću. A to može da se uradi tek nakon što se roditelji posavjetuju sa ljekarom specijalistom fizikalne medicine i rehabilitacije, dječjim hirurgom ili ortopedom.

Pravilno držanje

U školskom periodu, naročito u periodima intenzivnog fizičkog rasta organizma veliki značaj ima dobro držanje tijela kao preventiva nastanka trajnih deformacija koštanog sistema.

Nepravilno dugotrajno sjedenje ili hodanje, nošenje školske torbe u jednoj ruci, nošenje neudobne obuće, skrivena kratkovidost opterećuju kičmeni stub i iz loših navika prilikom držanja tijela mogu da se razviju ozbiljni deformiteti. 

Dobro držanje tijela predstavlja uslov za normalno funkcionisanje pluća, srca, organa za varenje i drugih sistema.

Pravilno držanje podrazumijeva da se glava nalazi u produžetku tijela, sa pogledom koji je usmjeren pravo naprijed, grudni koš je blago izbočen i nalazi se nešto ispred ramena. Ramena su na istoj visini, a prava linija koja spaja centre lijevog i desnog ramenog zgloba, prolazi kroz kičmeni stub. Lopatice su priljubljene uz leđa i nalaze se na istoj visini i rastojanju od kičme. Kičmeni stub posmatran sa strane pokazuje tri blage fiziološke krivine (vratnu, leđnu i slabinsku), a sa zadnje strane kičmeni stub je cijelom dužinom prav (od potiljka do trtične kosti) i dijeli tijelo na dvije jedinke i simetrične polovine. Dobro držanje tijela imaju djeca sa pravilno i srazmjerno razvijenom muskulaturom. Nažalost, samo mali broj djece pravilno držanje održava bez posebne kontrole.

Loše držanje

Karakteristika nepravilnog držanja tijela je da promjene iščezavaju prilikom svjesnog mišićnog zatezanja. Ako se dijete upozori da loše drži tijelo, ono će sa lakoćom da se ispravi.

Kod lošeg držanja najčešće je izražena slabost kičmenog stuba, što je uslovljeno slabošću ramenog pojasa, kukova, zglobova koljena ili stopala. Smatra se da dvije trećine školske populacije ima loše držanje tijela.

Loše držanje kod učenika treba da bude jasno definisano i precizno određeno. Utvrđivanje tipa lošeg držanja tijela podrazumijeva, pored posmatranja, i veliki broj mjerenja koja pokazuju kolika su odstupanja od normalnog, odnosno koji je stepen deformiteta prisutan. Kada se utvrdi koja je nepravilnost najizraženija, po njoj loše držanje dobija naziv. Tjelesni deformiteti nastaju usljed deformacija kičmenog stuba, slabosti leđno-lopatične muskulature, deformacije grudnog koša, karličnog pojasa i donjih ekstremiteta.

Pravilno sjedenje

Dobrosjedeći položaj podrazumijeva takozvani ekstendiran položaj kičme (dijelovi tijela su u pravilnom odnosu), pri čemu se njen torakalni dio naslanja na naslon stolice, glava se nalazi u produžetku kičmenog stuba sa pogledom usmjerenim prema naprijed, a sjedni dio je potisnut nazad. Natkoljenice se oslanjaju na sjedeću površinu najmanje sa dvije trećine svoje dužine i sa potkoljenicama čine pravi ugao. Stopala su paralelno postavljena i cijelom se površinom oslanjaju na pod. Odmarajući položaj djeteta pri sjedenju podrazumijeva blago savijene ruke u laktovima, šakama i dijelom podlaktica koje se oslanjaju na površinu klupe, odnosno radnog stola.

Kičmeni stub

Najpoznatiji deformiteti kičmenog stuba su: kifoza, lordoza, kifolordoza, skolioza, okrugla leđa i pljosnata ili ravna leđa. Ova patološka iskrivljenja kičme nastaju usljed povećanja fizioloških krivina iznad dozvoljenih granica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.