Loše škole ili loši đaci, kome zvono zvoni na uzbunu

Da problemi u kompletnom sistemu obrazovanja u Srpskoj, kako i u cijeloj regiji postoje, ne spore ni nadležni. Kažu da se reforma školstva vrši postepeno, korak po korak, te da je to proces koji neprekidno traje.

I tako dok reforma obrazovanja ide polagano, mladi u Srpskoj uče nepotrebne stvari, počev od osnovnog, kroz srednje, pa sve do visokog obrazovanja. Iako preopterećeni, njihovo znanje i pismenost su daleko ispod prosjeka njihovih evropskih vršnjaka.

Temelj obrazovanja

Stara izreka kaže da velike probleme treba rješavati u korijenu, a njome bi trebalo da se rukovode i oni koji učestvuju u sistemu obrazovanja i njegovoj reformi.

Predškolsko obrazovanje se gotovo svagdje u svijetu smatra temeljom nadgradnje. Kod nas ulaganje u obrazovanje počinje tek kada se sjedne u školske klupe.

Istraživanja UNICEF-a pokazuju da je rana stimulacija tokom prve godine života najvažnija, a da su prve tri godine života baza za dalji razvoj i učenje.

Predškolsko obrazovanje u Srpskoj nije na nivou razumijevanja važnosti i potreba, a u njemu najprije treba promijeniti socijalno-medicinski model, koji je ostatak iz prošlog vijeka i starog sistema.

Direktor Republičkog pedagoškog zavoda RS Mirko Banjac kaže da je predškolsko obrazovanje stavljeno u sistem obaveznog vaspitanja i obrazovanja donošenjem Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i novog Programa predškolskog obrazovanja.

Dodaje da tu i dalje ima problema jer opštine u RS nisu u stanju da obezbijede i sprovedu programe.

- U većim opštinama u Srpskoj ograničen je i prostor smještaja djece u predškolske ustanove, zbog čega ispaštaju mališani - rekao je Banjac.

Ocjena nije mjera znanja

Poslije predškolskog, slijedi obavezno osnovno obrazovanje, čija je reforma uvijek u tijesnoj vezi sa reformom predškolskog, ali i sa reformom nastavnog kadra u školama.

Prema riječima Mirka Banjca, glavni problem kada se radi o osnovnom obrazovanju u Srpskoj, jeste pogrešan pristup učenju.

- U idućem periodu moraju da se odigraju značajne promjene u učionici, odnosno promjene u pristupu prema znanju i kvalitetu vaspitno-obrazovnog rada - kazao je Banjac i dodao da će se u drugom polugodištu ove školske godine sprovesti vrednovanje rada četvrtine škola u Srpskoj, kako bi se konačno ustanovilo kakvo znanje imaju naši osnovci.

Kaže da se škola vrednuje po tome koliko je znanja dala učenicima.

- Ocjena nikada nije adekvatna mjera znanja - istakao je Banjac i dodao da u školama vlada “inflacija” visokih ocjena, koju je potrebno zaustaviti što prije, da se u kasnijem obrazovanju ne bi pojavljivali problemi.

Direktor banjalučke Osnovne škole “Đuro Jakšić” u Šargovcu rekao je da u osnovnim školama ima mnogo predmeta koji su preobimni i nepotrebni učenicima.

- Predmet društvo u petom razredu je veoma opširno, a  gradivo zamorno. Ista situacija je i sa tehničkim obrazovanjem u kasnijim razredima - rekao je Tomić i dodao da u osnovnom obrazovanju ima udžbenika koji nisu prilagođeni uzrastu đaka.

Dodao je da je hitno potrebno sprovesti reformu udžbenika za osnovno obrazovanje.

 Pogrešni metodi učenja

U Istraživačkoj stanici Petnica kod Valjeva, koja okuplja najtalentovanije đake iz Srbije i regiona, više se znanja stekne za 15 dana nego u školama za cijelu godinu.

Direktor Petnice Vigor Majić za “Glas Srpske” je otkrio zbog čega učenici u osnovnim i srednjim školama u Srbiji, ali i u Srpskoj, gdje je situacija gotovo ista, ne stiču dovoljno kvalitetno znanje u školama.

- Postoji mnogo razloga, no osvrnuću se na one gde se pametnom i odlučnom obrazovnom politikom mogu učiniti vidljivi uspesi. Tako, na prvom mestu treba da se odrede jasni obrazovni standardi, minimalna i optimalna znanja koje bi učenik trebalo da ponese iz svakog razreda i na završetku svakog obrazovnog perioda - kazao je Majić.

On je naglasio da su sadašnji nastavni programi preopširni, zbog toga što preveliku ulogu u njihovom stvaranju imaju profesori univerziteta, koji preslikavaju svoju užu oblast u što je moguće većem obimu na nastavni program.

- U školama imamo preopširno gradivo koje kod najvećeg dela učenika izaziva strah i odbojnost, i ruši motivacionu osnovu, bez koje nema nikakvog daljeg napretka - ističe Majić.

Smatra da bi mnogo pametnije bilo drastično redukovati gradivo na jednu četvrtinu ili petinu i onda omogućiti da se kroz raspoloživi fond časova sva djeca sa njim upoznaju.

- Gradivo treba maksimalno osloboditi “matematizacije”, jer je suludo da se fizika i hemija uče kroz bubanje matematičkih formula i rešavanje zadataka. To je ekstremno pogrešan metod učenja, tako važnih i lepih nauka! Ali u našim školama je dominantna praksa. Slično se dešava sa “gramatizacijom” u nastavi maternjeg i stranih jezika, a analognih zastranjivanja imamo i u nastavi drugih predmeta, pa čak i fizičkog vaspitanja - kaže Majić.

On ističe da u Petnici nema “potrebnog znanja”, te da oni nemaju nikakav nastavni “plan i program”, niti će dozvoliti da ga ikada imaju.

- Mi činimo jednu opasnu jeres, a to je da verujemo da su deca koja pohađaju naše programe pametna, bistra, racionalna, te da umeju sama da procenjuju šta i koliko bi bilo dobro da nauče - ističe Majić.

Ističe da u Petnicu ne dolaze samo genijalci i talenti, nego djeca sa ocjenama koje u školama nisu najbolje.

- Petnica je “obrazovna anomalija” koja može dobro komunicirati samo sa nastavnicima, koji se iskreno trude da razumeju i poštuju decu. Sa učenicima koji dolaze u Petnicu svi lepo sarađujemo na obostrano zadovoljstvo, a rezultati ne izostaju - kazao je Majić.

Dodaje da su ocjene savršeno nepotrebne dobrom nastavniku i da je neshvatljivo istraživanje po kojem više od 90 odsto tinejdžera u Srbiji navodi da se boji matematike.

Kako povećati kvalitet nastave?

Majić kaže da najveći broj nastavnika u Srbiji i Srpskoj radi po udžbeniku, a da se autori i izdavači udžbenika trude da naprave što veću, deblju, težu, detaljniju i šareniju knjigu, koja obuhvata propisani program, ali ga uvijek daleko prevazilazi.

- Moj prvi savet nastavniku je da dobro i pažljivo pročita dokument kojim državna administracija propisuje nastavni program. Videće da je tamo daleko manje sadržaja nego u udžbeniku. Zatim, neka eliminiše u zahtevima sve suvišne stvari, neka svede nastavu na najbitnije i najvažnije elemente, koje vredi poznavati ceo život - istakao je Majić.

Dodaje da ono dijete koje hoće više to može i treba da radi kroz školske sekcije.

- Nemojte predavati po udžbeniku, zakon vas na to ne obavezuje, obavezuje vas samo da imate i koristite udžbenik. Recimo kao podmetač za saksiju sa cvećem - poručuje nastavnicima direktor Petnice.

Direktori srednjih škola u RS kažu da su se do sada susretali sa različitim iskustvima znanja osnovaca.

- Učenici koji završe osnovnu školu sa odličnim uspjehom veoma često u srednjoj školi imaju loše ocjene. Mali je broj onih koji nastavljaju da budu odlikaši poslije završene osnovne škole - kažu oni i ističu da iako se posljednjih godina stalno nešto kritikuje, niko ništa konkretno ne predlaže kako bi se ispravilo loše znanje osnovaca.

- Nastavnici koji rade sa učenicima upoznati su sa eventualnim poteškoćama đaka pri učenju i samo oni treba da iniciraju promjene sadržaja u udžbenicima - kaže direktor Medicinske škole u Banjaluci Slobodanka Đukić.

Znanje učenika ispod prosjeka

Ako uzmemo međunarodna testiranja, kao prave parametre u ocjeni stvarnog znanja učenika u Srpskoj, onda su rezultati više nego poražavajući.

Uz sve reforme koje su u toku i sve one koje su u najavi, ostaje široko polje našeg obrazovnog posrnuća, koje se reflektuje od osnovne škole pa sve do fakulteta.

Da je znanje đaka u BiH iz matematike, geografije, biologije, fizike i hemije ispod međunarodnog prosjeka, pokazalo je i međunarodno istraživanje TIMSS 2007. godine (Trendovi u međunarodnom ispitivanju obrazovnih postignuća iz matematike i prirodnih nauka) koje je sproveo Međunarodni istraživački centar iz Boston koledža.

Prosjek skale bio je 500 bodova, a učenici iz BiH koji su prije tri godine testirani iz matematike su prosječno ostvarili 456 bodova, dok je rezultat iz prirodnih nauka nešto bolji i iznosi 466 bodova, što je BiH svrstalo na 27. mjesto u ukupnom poretku 59 testiranih država.

Đaci iz BiH bili su lošiji od svojih vršnjaka u Srbiji, Rumuniji i Bugarskoj.

PISA testiranje je OECD-ov program (Programme for International Student Assessment - PISA) koji se sprovodi u EU zemljama i zemljama partnerima, u pravilu industrijskim zemljama i odnosi se na ocjenu sposobnosti petnaestogodišnjaka za nastavak njihovog školovanja i njihove opšte pripremljenosti za izazove u društvenom životu.

- PISA testovi se još ne rade u Srpskoj, niti u BiH. U 2009. godini ovo testiranje rađeno je samo u Sloveniji i Hrvatskoj, od bivših jugoslovenskih republika - kazao je pomoćnik ministra prosvjete i kulture RS Miroslav Bobrek.

Prema njegovim riječima, TIMSS test koji je rađen 2007. godine u BiH pokazao je da je znanje učenika ispod prosjeka. Dodao je da je iduće testiranje planirano za 2011. godinu.

Region i Evropska unija

Srbija je prvi put na PISA testiranju učestvovala 2003. godine kada je zauzela od 33. do 37. mjesta u konkurenciji 41 zemlje. Tri godine kasnije Srbija je bila na 41. mjestu u konkurenciji 57 zemalja.

PISA testiranje prvi put u Hrvatskoj rađeno je 2006. godine, a rezultati su pokazali da se od 57 zemalja Hrvatska našla na 26. mjestu po matematičkoj pismenosti, a na 36. mjestu po pismenosti.

U sve tri kategorije vodeća mjesta na ljestvici zauzele su Finska, Koreja i Hongkong, a u pojedinim kategorijama za prva tri mjesta borili su se i Kanada i Kineski Taipei.

Finska je zemlja koja već godinama postiže najbolje rezultate u svim takmičenjima, zbog toga što je, kako smatraju pojedini analitičari, nastavni kadar upravo ono što Finsku izdvaja od drugih država, jer kod njih profesori ne stižu sa fakulteta na kojima su se bavili proučavanjem nauke koju će predavati, već su to radili samo trećinu vremena, a sve ostalo vrijeme su proučavali i vježbali modele podučavanja.

Reforma obrazovnog sistema

Pomoćnik ministra za prosvjetu i kulturu RS Miroslav Bobrek rekao je da se reforma obrazovnog sistema odvija neprekidno i ima za cilj da mladi ljudi po sticanju diplome budu stručni i traženi u odabranom pozivu.

Prema njegovim riječima, donošenjem više od dvadeset zakona, te brojnih podzakonskih akata, stvoreni su pravni preduslovi za ozbiljnu reformu obrazovnog sistema u Srpskoj.

- U protekle četiri godine završena je reforma srednjeg stručnog obrazovanja i zahvaljujući njoj značajno je unaprijeđena praktična nastava, a započete su aktivnosti i na reformi gimnazija - kazao je Bobrek.

On je naglasio da su Strategijom razvoja obrazovanja RS predviđeni opšti ciljevi za praćenje napretka u reformskim procesima.

- Potrebno je podići nivo kvaliteta obrazovanja i poboljšati rezultate učenja kod učenika i studenata, a u prvom redu ključne su kompetencije kao što su opšta pismenost, matematičke i prirodne nauke - kazao je Bobrek.

Reformski procesi

Od 2006. do 2010. godine u Republici Srpskoj usvojeni su reformski zakoni za osnovno vaspitanje i obrazovanje, Zakon o srednjem obrazovanju, Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i Zakon o obrazovanju odraslih. Takođe, usvojena je i Strategija razvoja obrazovanja za period 2010 - 2014 godine.

Rezultati reformi

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koja je organizator PISA testiranja, analizirala je rezultate od 1960. do 2000. godine i došla do zaključka da su sve dobre reforme obrazovanja dovele do dobitaka koji su bili neuporedivo veći od cijene reformi. Konkretno, ako jedna zemlja podigne uspjeh za 47 poena, onda joj se ekonomski rast uvećava za jedan odsto.

Kada nastavnik traži grešku

Za razliku od Finske, gdje nastavnici podstiču djecu na kreativnosti, kod nas je često u praksi prisutno zapostavljanje i “uništavanje” talentovane i inteligentne djece.

Psiholozi upozoravaju da, iako se smatra da su dječije prirodne sposobnosti “neuništive” i trajne, činjenica je da su one jako promjenljive.

- Sva djeca sa visokim koeficijentom inteligencije imaju problem dosade na monotonim časovima. Veliki broj nastavnika to kvalifikuje kao nepristojnost u najmanju ruku. I tada počinje drama. Kada nastavnik ispituje takvo dijete, uglavnom od njega traži više nego od drugih, traži ono što dijete ne zna po svaku cijenu kako bi ga kaznio. Kada dijete vidi da ga nastavnik smatra lošim i da mu traži grešku, kakva jedino može biti njegova reakcija? Nema sumnje da će takvo dijete ili povući se i zatvoriti ili će početi ispoljavati negativno ponašanje. Dobri rezultati će izostati, iako je temelj dobar - upozoravaju psiholozi.

Ističu da je naučno potvrđeno da će nastavnici koji traže iz ko zna kog razloga “grešku” i “neuspjeh” kod djeteta, zaista i težiti da tu “grešku” i “neuspjeh” i dobiju i da će, na veliku žalost, u većini slučajeva, u tome i uspjeti.

Efekti će biti katastrofalni. Dijete koje ima kapacitet je destimulisano, škola na gubitku, ali sujeta nastavnika na dobitku. Ovo je jedna od najčešćih grešaka u odnosu nastavnika prema učeniku, koja je rak-rana obrazovnog sistema kod nas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.