Lopovi iz kriminalne družine Pink Panter ne poznaju vjeru i naciju

I tako su kriminalci sa Balkana iskoristili priliku, i postali najozloglašeniji kradljivci dragocjenosti. Interpol ih je nazvao bandom "Pink Panter".

Svaki član ove družine svoj dio "posla" radio je do tančina isplanirano, precizno i savršeno. Atraktivna djevojka zavodila je sina vlasnika zlatare u Rimu, kako bi saznala gdje tata ima sef, a u sefu dragocjenosti. Zlatarev sin, zaljubljen do ušiju, otkrio je i da otac zlatar traži radnike za renoviranje kuće. Članovi "Pink Pantera" uspjeli su da se dokopaju ugovora o renoviranju. Vozač, koji će poslužiti za bijeg, nedjeljama je pažljivo skicirao raspored svake jednosmjerne ulice i znaka "stop" u centru Rima. A član bande zadužen za provalu u sef - rastom najniži od svih - sakrio se u veliku kutiju sa dvostrukim dnom, koja je služila kao spremište za alat, i koju su članovi bande preobučeni u radnike ostavili na balkonu spavaće sobe, gdje se nalazio sef.

Sreća prati hrabre, a izgleda i lopove: patuljasti lopov nije morao nimalo da se muči oko provaljivanja u sef, jer ga je drugi zlatarev sin igrom slučaja ostavio nezaključanog 15-ak minuta, sasvim dovoljno za krađu dijamanata koji su bili u njemu. Provalnik je zatim pobjegao u obližnju ulicu, gdje ga je čekao vozač. Vrativši se u iznajmljeni stan blizu aerodroma Fjumičino, družina je proslavila uspješno obavljen posao.

Sve ovo liči na djelić scenarija "Oušnovih 11". Međutim, ova pljačka iz 2001. godine, koju je do najsitnijih detalja opisao vozač, inače specijalista za dijamante koji govori nekoliko jezika, upravo je ona vrsta hrabre pljačke koju je družina lopova iz bivše Jugoslavije izvodila tako često da su ih gotovo nemoćni zvaničnici Interpola prozvali "Pink Panter". Od 1999. godine, ova grupa je u više od 160 pljački u najmanje 26 zemalja opljačkala nakita u vrijednosti od 340 miliona dolara.

"Pink Panteri" uspjeli su da realizuju neke uistinu spektakularne pljačke: 2007. dva automobila sa nekoliko muškaraca ušli su kroz staklena vrata u predvorje trgovačkog centra u Dubaiju, i brzinom munje iz zlatare odnijeli nakit u vrijednosti od 3,4 miliona dolara.

Tri godine ranije, dva muškarca i dvije žene opljačkali su zlataru u Tokiju. Plijen - dragocjenosti vrijedne 30 miliona dolara, što je bila najveća pljačka u istoriji Japana.

Dva člana "Pink Pantera" 2003. godine su ukrala nakit u vrijednosti od 37 miliona dolara iz zlatare u Londonu. Do sada je pronađen samo dio plijena, mada je policija uspjela da se dokopa prstena sa plavim dijamantom od 2,32 karata sakrivenog u kutiji za kremu za lice, koja je pripadala djevojci jednog od pljačkaša.

Mnogi budući članovi grupe prošli su ratištima bivše Jugoslavije, i iskoristili bezakonje koje je vladalo širom Hrvatske, BiH i Kosova. Usput su naučili kako da se ponašaju u ekstremno opasnim situacijama i donose odluke na licu mjesta, a vremenom su prevazišli međusobne nacionalne i vjerske razlike u svrhu zajedničkog interesa - brzog bogaćenja na nepošten način.

Prema podacima Interpola, većina "Pantera" su Crnogorci. Razumljivo, jer bruto društveni proizvod ove zemlje je isti kao i u Libanu i Bocvani.

Međutim, mnogi pogrešno misle da u bandi "Pink Panter" vlada neka stroga hijerarhija sa tačno raspoređenim dužnostima i obavezama. Riječ je o labavo povezanim grupama koje uglavnom samostalno rade, i međusobno sarađuju razmjenom korisnih podataka.

- Postoji nekoliko tih družina. Svaka se sastoji od pet ili šest članova. Više od šestoro nije dobro, jer plijen mora da se dijeli na više dijelova. Najvažnije je da postoji međusobno povjerenje - kaže Nikola, vozač koji je učestvovao u pljački u Rimu 2001.

Prije realizacije nekog "posla", grupa nastoji da prikupi što je više moguće podataka o meti. To se može uraditi na sofisticiran način, preko "insajdera" koji doturi informaciju o sistemu obezbjeđenja dotične zlatare, ili jednostavnije - putem višednevnog osmatranja. U bandi se obično nalazi i djevojka, koja zajedno sa muškim članom grupe posjećuje zlataru u izvidničkoj misiji.

Jedan od lopova, po nacionalnosti Hrvat, koji se sada bavi legalnim poslovima, prisjeća se kako je radio sa grupom Crnogoraca i Srba koje je sreo u Lozani:

- Tečno govorim francuski, pa sam tako navratio u mnoge zlatare, postavljao naizgled bezazlena pitanja, osmatrao i prepoznavao slabe tačke u njihovom obezbjeđenju, a da niko nije ništa posumnjao. Moja tadašnja djevojka bila je iz bogate porodice u Beču, i dosta mi je olakšala posao, a da to nije ni znala. Nekada mi je davala novac da joj kupim skupe naušnice ili ogrlice. A poslije otprilike mjesec dana, momci iz družine bi lako i brzo opelješili zlataru - priča on.

- Dobro organizovana pljačka treba da traje najviše 20 sekundi. U slučaju da imamo posla sa kvalitetnijim sistemom obezbjeđenja i većim prisustvom policije, obavezno organizujemo lažne uzbune ili aktiviramo alarm u blizni kako bi odvratili pažnju - priča Zoran, srpski kriminalac od karijere.

Bez lažne skromnosti, ističe da je izveo nekoliko većih pljački u Holandiji:

- Prva stvar koju sam učinio kad dođem u Holandiju je ta da nabavim dobar auto, po mogućnosti BMW iz serije 5, sa kukom u zadnjem dijelu. Ta kuka je veoma korisna kada se vozi "u rikverc" i probija automobilom u unutrašnjost zlatare koju hoću da opljačkam. Moćan automobil je potreban radi brzog bjekstva sa mjesta "radnje" i od policije. Međutim, nekoliko puta su zlatare imale impregnirano staklo, tako da se automobil jednostavno odbio od njega. To je bilo veoma neprijatno - priča Zoran.

Kao i njihove pljačke, "panterovci" mogu biti uglađeni ili grubi. Roko, nekada pripadnik Arkanovih "Tigrova" a sada "doktor" za krađu skupocjenih satova, izgleda kao klasični plaćenik iz 90-ih: obrijana glava, nekoliko tetovaža i duboki, hrapavi glas. Međutim, on posjeduje odlično znanje iz evropske politike i istorije Crne Gore, a prošao je više od pola svijeta - bio je čak i u rudnicima dijamanata u Sijera Leoneu.

Nikola, vozač iz pljačkaškog "poslića" u Italiji, njeguje prilično akademski stil. Tečno govori engleski, češki, slovački i poljski, a ne idu mu loše ni italijanski, francuski i španski.

Jezici

Članovi mreže "Pink Pantera" trude se da nauče što više jezika, jer znaju da je poznavanje jezika važno oruđe za prikupljanje informacija o budućoj meti pljačke u stranoj zemlji, te velika pomoć pri bijegu i neprimjetnim prelascima granice.

preveo: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.