Ljudska prava i slobode i dalje u drugom planu

Glavna kancelarija Ombudsmana BiH u Banjaluci u toku 2013. godine zaprimila je 876 novih žalbi, dok je iz ranijih godina preneseno 296 žalbi, tako da u ovoj instituciji rade na ukupno 1.172 žalbe. U toku godine riješeno je 913 žalbi, te upućeno 117 preporuka.

- Zabilježen je trend porasta broja žalbi na kršenja prava od strane sudova i stranke se ombudsmanu najčešće žale na dužinu trajanja sudskih sporova i neefikasnost izvršenja sudskih odluka - saopšteno je iz ove institucije.

Ombudsman BiH nadležan je za zaštitu prava fizičkih i pravnih lica na teritoriji BiH te na osnovu žalbi izdaje preporuke nadležnim organima kako bi se preduzele mjere s ciljem otklanjanja povreda prava ili slabog funkcionisanja uprave.

Najviše žalbi u Kancelariji ombudsmana u Banjaluci je u toku 2013. godine zaprimljeno iz nadležnosti Odjeljenja za građanska i politička prava, a one se najčešće odnose na slabo funkcionisanje uprave, pravosuđa, nemogućnost pristupa informacijama te vladinim i ministarskim imenovanjima.

- Najviše žalbi iz oblasti ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava zabilježeno je u oblasti rada i to zbog povrede prava prilikom zasnivanja radnog odnosa, neisplaćivanja plata i otpremnina kao i neuplaćivanja doprinosa za PIO - saopštavaju iz glavne kancelarije Ombudsmana BiH.

Povećan je i broj žalbi na rad policije što ukazuje na potrebu preduzimanja dodatnih mjera jer nacionalni mehanizmi nisu preuzeli obavljanje dužnosti nakon okončanja međunarodnih misija.

- Institucija Ombudsmana u 2014. godini posvećuje posebnu pažnju radu policije i stanju u zatvorima kojima su ograničeni kapaciteti - zaključuju u Ombudsmanu BiH.

Naglašavaju i da je neophodno nastaviti aktivnosti na zaštiti vjerskih sloboda te dodaju da su prava izbjeglih i raseljenih lica, tražilaca azila i nacionalnih manjina znatno ugrožena jer se ova lica uglavnom nalaze u stanju socijalne potrebe suočena sa ozbiljnim egzistencijalnim poteškoćama.

- Mjerama socijalne politike se ne prevenira siromaštvo iako je BiH prije deset godina usvojila Strategiju smanjenja siromaštva kojom je planirano rješavanje mnogih problema iz oblasti ekonomskih i socijalnih prava građana - navodi se u izvještaju Ombudsmana BiH.

Na osnovu žalbi građana BiH i istraživanja koje je ombudsman sproveo u periodu od 2009. do 2013. godine uočen je nedostatak primjene međunarodnih standarda što je rezultat nedovoljne edukovanosti nadležnih osoba u institucijama vlasti, posebno policije, sudija, tužilaca i socijalnih radnika.

- Zbog nedovoljno razvijene svijesti pojedinca o postojanju mehanizama zaštite su, pored svih preduzetih mjera, u velikoj mjeri prisutni nasilje protiv žena, nasilje u porodici, različite vrste eksploatacije na bazi pola dok su žrtve seksualnog nasilja nedovoljno zaštićene - kažu iz Ombudsmana BiH.

Prisutna je i diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije jer se pripadnici LGBT populacije svakodnevno susreću sa stereotipima i predrasudama.

- Ova lica se vrlo rijetko odlučuju za pokretanje postupka pred institucijom Ombudsmana što je najvjerovatnije rezultat straha od osude okoline i tradicionalne netrpeljivosti društva prema ovoj kategoriji građana kao i jakog uticaja vjerskih organizacija - naglašeno je u saopštenju ombudsmana.

Apeluju na sudske vlasti u BiH da moraju biti ažurnije te   podsjećaju da je još u u srednjovjekovnoj Srbiji 1349. godine usvojen Dušanov zakonik kojim su bila detaljno uređena prava i obaveze pojedinih staleža kao i odnosi među njima, propisi bračnog prava, građanskopravni i krivičnopravni propisi kao i pravila sudskog postupka.

Ombudsmani su 2009. godine podnijeli izvještaj o primjeni Fakultativnog protokola o prodaji djece, dječijoj prostituciji i pornografiji te naglašavaju da postoje određeni zakonodavni pomaci, ali da ne postoji adekvatna primjena usvojenih zakona. 

Nakon stravičnih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, organizacija Ujedinjenih nacija je 1948. godine,  usvojila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kojom se ona definišu kao prirodna prava čovjeka nezavisna od etničke, teritorijalne ili polne pripadnosti.

Najznačajniji međunarodni dokumenti nastali sa ciljem zaštite prava čovjeka objedinjeni su u Međunarodnu povelju prava dok su Ujedinjene nacije ustanovile niz tijela pod vođstvom Visokog komesara za ljudska prava (UNHCR) čiji je osnovni zadatak nadziranje i proučavanje ljudskih prava.

Pravna regulativa obično štiti pravo na život, slobodu kretanja, okupljanja i slobodno izražavanje vjeroispovijesti, pravo na jednakost, ekonomska i socijalna prava te politička i prava na vođenje pravičnog krivičnog postupka.

Sociolog Biljana Milošević smatra da je najveći problem  to što se u okviru priče o demokratičnosti većina ljudi poziva na prava, a niko ne spominje obaveze koje proizilaze iz tih prava.

- To je generalno najveći problem u BiH i u regionu gdje stanje nije ni malo bolje. Ugrožena su nam osnovna prava kao što su pravo na život, slobodu i imovinu. Vodi se borba za egzistenciju pa je osnovno pravo na život pod znakom pitanja kod većine stanovnika - kaže Miloševićeva.

Dodaje da se priča o borbi za zaštitu ljudskih prava sve više komercijalizuje i koristi za ličnu promociju političara i drugih ličnosti iz javnog i kulturnog života.

- Jednostavno je dati obećanja, ali obaveze po osnovu priče o ljudskim pravima malo ko snosi - naglašava Milošević.

Smatra da vlasti imaju moć da učine mnogo ukoliko postoje želje i htijenja te da mnogi pojedinci kroz volontiranje, lično zalaganje i aktivizam kroz organizacije pokazuju spremnost na borbu kako priča o zaštiti ljudskih prava ne bi ostala samo slovo na papiru.

- Ne treba očekivati prevrat i blagostanje preko noći. Ipak, uz dugotrajan i mukotrpan proces, udruženim snagama bismo mogli stvoriti mnogo bolje mjesto za život - kaže Miloševićeva.

Prosjačenje djece

Kancelarija Ombudsmana za ljudska prava BiH je u saradnji sa centrima za socijalni rad u Sarajevu, Banjaluci, Tuzli, Mostaru te Brčko distriktu još u toku 2009. godine zagovarala osnivanje prihvatnih dnevnih centara za djecu zatečenu u prosjačenju.

- Rezultati ovogodišnjeg istraživanja pokazuju da većina centara za socijalni rad nema prihvatnih stanica za djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju - navodi se u saopštenju ombudsmana.

Sloboda izražavanja

Rad novinara dovodi se u pitanje zbog učestalih verbalnih i fizičkih napada.

- Novinarstvo je, samo po sebi, rizična profesija pa su novinari često izloženi ratnim dejstvima i raznim vrstama sukobljavanja. Da ne bi sami sebi stvorili problem moraju, na osnovu profesionalizma i iskustva, znati prenijeti tekst, komentar ili događaj koji posmatraju - smatra sociolog Biljana Milošević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.