Ljubinjac dijeli autograme u Seulu
ZA MJESEC dana 25-godišnji Ljubinjac Anđelko Ćuk ponovo će sletjeti na seulski aerodrom Inčion. I već odatle, mladić iz Ljubinja, počeće da dijeli autograme fanovima odbojkaškog kluba "Samsung blu fanksa", sa kojim je proljetos osvojio titulu prvaka Južne Koreje i bio proglašen za najboljeg ligaškog igrača u toj azijskoj zemlji! Takva su pravila, a pomenuti autogrami jedna su od klauzula ugovora koji je za drugu sezonu potpisao prije tri dana...
Ljubinjac u Južnoj Koreji, to je već samo za sebe posebna priča, a ne biti i najbolji u onom zbog čega si tamo otišao! Evropocentrični stereotipi o Korejcima, kao niskim i sitnim ljudima, s kojima korektor, momak od 202 centimetra na mreži lako izlazi na kraj - prosto nisu tačni. I u ligi i na ulici svakodnevno sreće domaćine više od sebe! Pri tom se osmijehne i sam zabludi koju je u prvi mah bio donio s drugog kontinenta... Nije Anđelko, naravno, stigao "tamo daleko" bez reputacije i iskustva. Za njim je bilo šest dobrih igračkih sezona: dvije u dresu bijeljinskog "Radnika", četiri u dresu zagrebačke "Mladosti". Proglašavan je i za najperspektivnijeg mladog odbojkaša Republike Srpske, za najboljeg igrača hrvatske lige... Međutim, u biografiji profesionalnog sportiste Koreja je "čudo za sebe".
- Fascinirala me je od mojih prvih koraka, lani, u avgustu, kada sam došao, a da, iskreno rečeno, ništa nisam znao o njoj, sem da je dugo godina jaka u odbojci. Čim me je menadžer Ivan Donald Marić predao upravi, dobio sam ličnog ljekara i ličnog prevodioca. Ljekar je sa mnom u Samsung trening centru od 6.30 časova ujutro do 22 časa uveče - kaže Anđelko.
Prevodilac ga prati na treninzima, utakmicama, putovanjima. Obaveza mu je da ga vodi kud god poželi. Svaki stranac sportista to ima u Samsungovom centru. Centar je kao mali grad, sa osam dvorana i svim što treba za sport i sportski život. Ništa se ne prepušta slučaju, ni improvizaciji.
- Nas 12 odbojkaša "Blu fanksa" priprema sedam trenera! Preciznost je ono što se u Koreji podrazumijeva. U tom trening centru spavanje počinje u 22 časa. Nema ni noćnih razgovora mobilnim telefonima. Svi smo pod istim krovom, cilj je isti, svako maksimalno ispunjava samo svoju ulogu... a o ostalom ne treba da brine. Tako ni ja ne razmišljam je li mi 21. u mjesecu novac uplaćen, znam da jeste - priča Đuk.
Zanimljiv je, objašnjava Anđelko Ćuk, i način takmičenja u elitnoj južnokorejskoj ligi. Ona ima samo šest klubova, pet profesionalnih i jedan - armijski. Armijski klub sačinjavaju najbolji univerzitetski igrači, koji su poslije obavezni da služe dvogodišnji vojni rok... Svako sa svakim igra po sedam utakmica; tri kod kuće, tri u gostima i jednu na neutralnom terenu. Poslije toga onaj sa najviše bodova čeka na razigravanje između drugoplasiranog i trećeplasiranog, da bi dobio konkurenta u finalu prvenstva.
- Ako u jednom meču spojiš takozvane "tri krune": tri uspješna napada iz druge linije, tri bloka i tri asa iz servisa - odmah poslije utakmice dobijaš od južnokorejskog odbojkaškog saveza nagradu od 1.000 dolara! Ja sam "tri krune" osvojio četiri puta prošle sezone - priča Ćuk, ističući da se, sem njih, dodjeljuje i nagrada najboljem igraču tokom jednog mjeseca.
Igrača mjeseca bira publika, zajednički ona u dvorani i ona uz televizijske ekrane (slično "Evrosongu") - SMS glasanjem. Ćuk se dva puta okitio i ovim priznanjem, da bi na kraju prvenstva, u kojem je njegov klub osvojio desetu titulu državnog prvaka, bio proglašen i najboljim igračem. Utakmice koje se igraju u dvoranama pred 10 hiljada do 12 hiljada gledalaca sve više poprimaju revijalni karakter, jer se prije njih organizuju i razni drugi vidovi zabave. Sponzori klubova su poznate firme ove zemlje "ekonomskog buma", kojima i zabava donosi profit. Zanimljivo je da ni "Samsung blu fanks", iako trenira u onom Samsungovom trening centru na periferiji Seula, kao domaćin ne igra u Seulu, nego u Dej Džonu:
- Dva sata se vozimo do Dej Džona prije meča. Obavezni smo ugovorom da poslije utakmice pola sata provedemo sa navijačima: dijelimo im autograme, fotografišemo se sa njima i slično... I mimo toga često mi se dešavalo dok sam u šopingu u Seulu da me zaustave ljudi koji me poznaju sa TV ekrana, zamole da se fotografišemo... Ne odbijem ih, naravno. Korejci su prijatni, topli, blagi, precizni i odgovorni ljudi. Prija im kad me vide u restoranu da jedem pomažući se štapićima, kao i oni...
Hercegovačka loza i duvan
- Mojima u klubu sam već jednom nosio litar domaće rakije lozovače, pričao im kako Ljubinjci uzgajaju duvan, kako mi je stric sedamdesetpetogodišnji Miho Ćuk najstariji uzgajivač duvana u Hercegovini, kako sami spravljamo hranu i pića... Čude se. To je za njih egzotika! Obećali su, dođemo li na neki turnir u Evropi, da ćemo obavezno svi svratiti do Ljubinja, da to vide i probaju na licu mjesta, ali samo po gutljaj rakije i dim cigarete, jer, ipak, sportisti smo... - veli Anđelko Ćuk.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
