Krpice za sirotinju i bogate ekscentrike

Prevedeno na srpski, to bi značilo "prodaja iz druge ruke ili garderoba koja je već nošena", ili kraće - "buvljak". Nije pravilo da se u ovim buvljacima prodaje sve što je iznošeno i staro. Naprotiv, u buvljaku se često može naći garderoba koja je "ganc nova" i sa svježe okačenom deklaracijom proizvođača.

Nove stvari, pa iz inostranstva, a cijene smiješno niske..., sve to mami kupce. Ima tamo kupiti majica po dvije i tri marke, sukanja po jednu marku, bundi, i to od prirodnog krzna, po 30 i 50 KM, erotskog veša i nikad neprevaziđenih ženskih haltera po cijeni od pet maraka... Ima svega, najviše garderobe koja se svodi pod "markiranu odjeću" ili garderobu najpoznatijih svjetskih brendova, koja je dostupna samo onima sa najdubljim džepom i dizajnirana upravo zato da bi sramno bogati ljudi imali gdje da potroše mnogo para.

U Inspektoratu Republike Srpske nemaju precizan podatak koliko je registrovano second hand shopova, ali se pretpostavlja da čine petinu od oko 70.000 samostalnih trgovačkih radnji koje su registrovane u Srpskoj. Najinteresantnije je da se prodavnice sa polovnom robom u posljednje vrijeme nalaze na najatraktivnijim lokacijama u gradovima širom Srpske. Banja Luka je tipičan primjer, jer se u strogom centru grada, odmah preko puta Banskog dvora, "ugnijezdio" second hand shop ili buvljak.

Nije to jedina lokacija koja upada u oči zbog ironije da tik uz glamuroznu prodavnicu sa skupocjenim stilskim namještajem i uz jednu od najpopularnijih picerija u gradu, sa izloga se prolaznicima "rugaju" ofingeri na kojima su okačene polovne majice, pantalone, sakoi, šeširi i druge iznošene prnje.

Načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove u Skupštini grada Banja Luka Novak Petraš kaže da su ove prodavnice registrovane kao i sve druge trgovačke radnje i da niko nije razmišljao o tome zbog čega se buvljaci nalaze u strogom centru grda.

- Inspektori su me informisali da prodavnice sa polovnom garderobom postoje i u drugim gradovima na lokacijama u najužem centru grada, tako da mi ništa nije neobično da u Banjoj Luci ima second hand shop u centru grada, kao što je, na primjer, slučaj u Novom Sadu, Beogradu, Zagrebu i drugim gradovima - rekao je Petraš.

Buvljacima dobro ide, pa kamioni ne mogu navući robe koliko se dnevno proda. Prodavačice u "buvljak" prodavnicama kažu da su mušterije veoma raznolike i, uz najsiromašnije, u ove prodavnice često svraća izuzetno bogata klijentela. Otmjene gospođe u skupim kostimima često navrate u "buvljak" da obnove garderobu krznenom bundom, šubarom ili ovratnikom od prirodnog krzna lisice, astragana, vuka i drugih zvjerki. Samo ovdje cijene za ove tradicionalno skupocjene odjevne predmete su bagatelne, pa se, na primjer, bunda od nerca (opjevana u popularnom narodnjačkom hitu kao simbol moći i bogatstva) može kupiti za 50 KM.

Nije to sve. Gospođe koje se razumiju u kvalitet često traže i kožnu galanteriju, posebno kaiše, tašne i rukavice, koje apsolutno nigdje ne mogu da se nađu u klasičnim prodavnicama. Riječ je o onim detaljima koje modni stručnjaci preporučuju da nađemo "u bakinim škrinjama i maminim ormarima". Nema svako tu sreću da je sačuvao i naslijedio ponešto "dobre i kvalitetne mode od mama i baba, ponajviše zbog toga što većina novokomponovanih gospođa ne pamti svoje majke i bake po modi, nego po sirotinji i težačkoj garderobi nalik na narodne nošnje, uz obavezan rubac (maramu) povezan na uredno spletenoj i uljem namazanoj kosi.

Ni svjetski džet-set i najbogatije žene iz modne industrije, filma i šou-biznisa ne zaziru od prodavnica sa iznošenom garderobom.

Madona se javno hvalila da je šiljasti kožni grudnjak iz jednog TV spota polovinom 80-ih godina prošlog vijeka, kada je krenula sa osvajanjem trona svjetske pop ikone, kupila na buvljaku u Njujorku. Priču o šopingu na buvljoj pijaci ispričale su medijima Šer, Anđelina Džoli, Maraja Keri i druge megapopularne svjetske zvijezde, koje na svojim računima imaju na milione evra i kupovinu u second hand shopu upražnjavaju iz čistog hira, ali i potrebe da budu različite i da na sebi ponesu krpice koje nema baš niko, i koje spadaju u "modne" antikvitete.

Pamučne polo majice, sa malim krokodilom "lacosta" kod ovlašćenog distributera koštaju od 150 KM pa naviše. Na buvljaku ove majice koštaju i po pet maraka, i često su toliko dobro očuvane da se nimalo ne razlikuju od potpuno novih majica iz ekskluzivne prodavnice sa robom ovog brenda. Ovlašćeni distributeri ove garderobe smiju se na pitanje da li im je to konkurencija u poslu, s obzirom na činjenicu da je standard naših građana suviše nizak za kupovinu skupe garderobe.

U Srpskoj je jedini distributer "lakosta" garderobe vlasnik banjolučke picerije "Sanremo" Mirko Trivić. On kaže da je jako teško dobiti licencu za ove proizvode i da je na graničnim prelazima rigorozna kontrola garderobe ove robne marke.

- Pamuk je to. I to onaj najfiniji. Nema greške. Nije to obična majica. To je klasični model polo majice i mi imamo svoje mušterije godinama. Poslovni ljudi kupe odjednom po tri ili četiri majice u različitim bojama, rolke, džempere, jer vole da nose kvalitetne stvari kad idu u inostranstvo na službeni put. Original, ko se iole razumije u kvalitet, prepoznatljiv je i razlika se vidi golim okom. Daj, nemojte biti smiješni, nije krokodil taj koji pokazuje marku, nego pod rukom lijepo osjetiš da je to prava majica, a ne neki bofl iz Kine.

Na graničnom prelazu u Gradišci od šefa carine Nedeljka Milovanovića smo dobili informaciju da se kontejneri sa polovnom garderobom uopšte ne pregledaju, niti carine. Drugim riječima, ovi ogromni kontejneri sa garderobom jeftino i neopaženo ulaze u zemlju. A šta je u njima, to niko ne zna, ni inspekcija, ni carina, ni policija... Znaju jedino vlasnici "buvljih" prodavnica kako im je "kašika upala u med" i zarađuju pod plaštom niskih cijena i otrcane garderobe, otvaraju buvlje prodavnice koje su, ako je suditi po lokacijama na kojima se otvaraju, privilegovane u odnosu na sve druge radnje sa firmiranom garderobom, čiji vlasnici plaćaju basnoslovne dažbine državi da opravdaju licencu proizvođača  čijom robom trguju.

- Ima tu vjerovatno potpuno novih stvari kojima je istekao "rok trajanja" i koje su trgovci izbacili u prodaju da se ih se riješe. Bolje i to nego baciti u smeće - kažu na carini.

Tako kontejneri puni garderobe, neopaženo i na najjeftiniji način, ulaze u državu, a da niko ne zna kakav biznis se krije i kolike se to "pare peru" preko jeftinih, iznošenih krpa. Znaju to, izgleda, samo trgovci, koji su se raspomamili za buvljacima koji su preplavili Banju Luku, Beograd, Sarajevo, Novi Sad, ali i evropske metropole kao što su Pariz, Rim, London. S tim što Evropljani svoje buvljake drže podalje od centra. Kod nas to nije slučaj, pa su buvljaci tamo gdje se nalaze najposjećeniji kafići, picerije i butici sa skupom garderobom.

Moda "švedskih bula"

Moda "švedskih bula" je termin koji nema veze sa nacionalizmom jer se u posljednje vrijeme koristi u svim buvljacima na području svih zemalja koje su nastale cijepanjem bivše Jugoslavije. Odnosi se na kontejnere sa robom koja stiže iz Švedske, Danske i Holandije. To se isporučuje brodovima i "veza" za ove kontingente robe su Bošnjaci koji su u ratu izbjegli u ove države i tu ostali da žive. Sada preko svojih porodica u zavičaju snabdijevaju buvljake od "Triglava do Đevđelije" .

Maršal i Amerika

U Americi je najpopularniji i najmasovniji lanac robnih kuća "Maršal" . Ove robne kuće otvorene su u Vašingtonu, Njujorku, Sijetlu i drugim metropolama 80-ih godina prošlog vijeka. Prepoznatljive su po tome što su sinonim za američki megalomanski stil života, pa u ovim prodavnicama što se za jedan mjesec ne proda, nudi se kupcima po bagatelnim cijenama. - Kada se ni po najnižoj cijeni roba ne proda, pakuje se u kartone i poklanja siromasima. To je poslovna politika "Maršala" - uvjerili smo se u najpopularnijem trgovačkom centru "Rozlin" u Vašingtonu. Najpoznatija svjetska "džetseterica" koja svraća na šoping u ovaj centar je jordanska kraljica Nur.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.