Krf, utočište mitskog Odiseja i stradalne srpske vojske

Najzelenije ostrvo Sredozemlja buja od vegetacije. Ovdje je četiri miliona stabala masline, a ostrvo u ukupnoj svjetskoj proizvodnji maslinovog ulja participira sa čak tri odsto.

Krf je od Banje Luke udaljen oko 1.500 kilometara, a iako na  ostrvo u prosjeku svaka tri minuta slijeću i uzlijeću avioni, avionske veze Banja Luka - Krf nema.

Od Beograda do Krfa put je dug oko 1.300 kilometara i ukoliko se odlučite na putovanje automobilom, a bez njega ne vrijedi ni ići na Krf, najbolje je da upravo od tamo započnete putovanje.

Oko 14 sati vožnje biće vam potrebno da prođete Srbiju, Makedoniju i stignete do grčkog grada Janjine (Ioannina), tu prespavate i ujutro produžite put do luke Igumenica (Igoumenitsa) i dalje do Krfa. Put kroz Grčku do Igumenice biće nešto što, iako ste ljeta provodili u Grčkoj, ostaje nezaboravno i do tada neviđeno. 

Putovanje

Dvadesetak kilometara južno od račvanja autoputa prema Solunu odvajate se na autoput Egnacija Odos (E 90) prema Veriji na zapadu. Do grada Gravene ovaj autoput isti je kao i svi ostali, jer uglavnom prolazi kroz ravnicu, ali onda počinje trasa koju s razlogom zovu autoput budućnosti, potpuno nevjerovatna za ovaj svijet i po svemu slična scenama iz SF filmova. Po tri, četiri ili pet kilometara dugački tuneli sa velikim usponima i nagibima vodiće vas kroz oblast Epir i  planinski lanac Pindas. To je isti onaj Epir koji je Odisej prepješačio kada su ga poslali u progonstvo sa Itake. Od Gravene pa do luke Igumenica iz koje polaze feriboti za Krf, autoput se prekida u nekoliko navrata, jer još uvijek traje njegova gradnja kroz šumske vrleti.

Najteža dionica puta prema Krfu svakako je ona od planinskog mjesta Metsovo pa do gradića Janjina. Ovdje je prekid autoputa i potpuno iskrivudana trasa starog puta koji pravi osmice uz nevjerovatne nagibe kojim se sa vrhova Pindasa spuštate ka moru. Nešto prije Janjine na autoput se ponovo uključujete ulaskom u tunel dugačak pet kilometara koji pod velikim nagibom prolazi nizbrdo kroz planinu. Kao i u svim drugim, i u ovom tunelu brzina je ograničena na 90 kilometara na čas, a da li je striktno poštujete, snimaju kamere instalisane u svim tunelima.

Kraj radova na autoputu trebao je već biti završen, ali samo problem migracije crnih medvjeda koji ka planinama Albanije i nazad prolaze upravo ovom trasom rješavan je godinama jer je trasa prijetila da prekine njihovu prirodnu putanju.

Putujući kroz ovaj dio Grčke vidjećete ono što do sada niste. Planinske predjele, skijališta, pašnjake, divlje konje, stada ovaca. Na samom prevoju Metsovo je restoran u koji obavezno treba da svratite, jer to s razlogom rade i svi Grci koji ovuda prolaze. U tom restoranu, u kojem se poslužujete kao u našim ekspres restoranima, poješćete takvu svinjetinu kakvu nikada niste probali. Cijena ručka za jednu osobu u prosjeku staje oko deset, a kilo jagnjetine 20 evra. 

Janjina

Najbolje mjesto za odmor poslije više od 1200 kilometara pređenog puta svakako je Janjina, udaljena oko 90 kilometara od  luke Igumenica. Janjina je sagrađena na obalama prelijepog jezera. Pristojan hotel za tri osobe u samom centru grada koštaće vas oko 80 evra. Ovaj predah na putu do samoga Krfa sjajan je uvod u odmor koji slijedi. A u Janjini ima šta da se vidi - i živi grčki duh i turska istorija. U centru grada je tvrđava Kastro iz turskog perioda, u čijim zidinama su  kuće u kojima ljudi i danas žive. Na istočnom dijelu zidina Kastra je yamija pretvorena u muzej, a ispod tvrđave je jezero sa uređenim šetalištem i bezbroj modernih restorana pored njega.

Pored jezera privezani stoje brodići koji voze turiste do ostrva Nisi. Na ovom ostrvu nema automobila, a mnogi ostrvljani ovdje dolaze zbog turista i to samo preko dana. Osim restorana za turiste, na ostrvu Nisi nalazi se nekoliko crkava, jedan manastir i muzej ikona.

Poslije prospavane noći u Janjini, odmorni možete da nastavite put prema Igumenici. Na tom putu, petnaestak kilometara od Janjine je svetilište Dodoni, važno starogrčko proročište u kojem se nalaze ostaci hramova posvećenih Herkulesu i Apolonu.

Iz luke Igumenica na svakih pola sata idu feriboti prema Krfu ili Kerkiri (Kerkyra), kako ostrvo zovu Grci. Cijena karte za automobil je 35, za odraslu osobu osam, a za dijete četiri evra. Put do Kerkire traje oko sat i 45 minuta. 

Krf 

U istoriji Grčke Krf je poznat kao ostrvo kojim nikada nisu zavladali Turci. Poslije Vizantije, ovdje je vladala Venecijanska republika, a potom Francuzi, pa engleski upravitelji. Englezi su Krfu 1864. dali nezavisnost i tada se ponovo ujedinio sa grčkom državom. Sve to ostavilo je traga na arhitekturi i načinu života na ostrvu. I danas su ovdje tereni za golf i kriket među najboljima na svijetu.

Po onom starogrčkom Homerovom predanju, na Krfu je boravio i sam Odisej, koji je ovdje stigao kada je uspio da pobjegne sa ostrva Kalipse. Odisej je prema vjerovanju stigao u Paleokastricu, prelijepu plažu od šest uvala. More je ovdje smaragdno zelene boje, ali toliko ledeno da ćete u njega morati da ulazite veoma lagano, onako kako to rade i svi ostali. Na nisku temperaturu mora na Paleokastrici utiču okolne pećine u koje se zavlači more i upravo zbog toga ovdje je veliki broj ronilaca.

Preko puta Paleokastrice je hrid Kolovri. Prema legendi, to je brod koji je na Krf dovezao Odiseja iz Troje, a u hrid ga je pretvorio ljutiti Posejdon.

Paleokastricu najviše vole Britanci, koji su je proglasili najljepšom plažom svijeta. Za razmaženije turiste, navikle na toplija mora, na Krfu će se ipak naći mnogo primamljivijih destinacija.  

Jedna od njih je, kao i Paleokastrica, na zapadnom dijelu ostrva, samo nešto južnije i zove se Glifada. Do nje se stiže preko seoceta Pelekas, u koje veliki broj turista dolazi da gleda jedan od najljepših zalazaka sunca u vodama Jonskog mora. Na Glifadi more je kristalno čisto i veoma toplo, a plaža je pješčana i veoma lijepo uređena.

Iako mnogi, poput nekada njemačkog cara Vilhema Drugog, smatraju da je zalazak sunca sa Pelekasa najupečatljiviji, mnogo je fascinantniji pogled sa najvišeg planinskog vrha Krfa Pantokratora. Samo sa njega vidjećete u isto vrijeme istočnu i zapadnu obalu. I dok sunce na zapadu ulazi u more, istovremeno na istoku mjesec izranja iz njega.  

Ukoliko ljetujete u samom gradu Krfu, ništa vam neće biti daleko, jer sve je tu, na dvadesetak do sat vremena vožnje. Čak i one poznate glinene plaže na sjeveru poput Kanala ljubavi. Na njih ljudi dolaze da se zaljube i u tom stanju ostanu do kraja života. Legenda kaže da kada preplivate pećinu u Kanalu ljubavi, onaj koga ugledate sa suprotne strane biće vaša ljubav do posljednjeg daha. Prizor, naravno, možete i da namjestite. Po volji. 

"Tamo daleko" 

I dok su plaže na zapadnoj strani ostrva uglavnom pješčane, na istočnoj su šljunkovite plaže Dasije i posebno popularnog Ipsosa, u kojima boravi najveći broj turista iz Srbije i tek poneki gost iz Republike Srpske.

Na samo devet kilometara od grada Krfa na istoku je selo i luka Guvija. Tu je stanište svih marina na ostrvu, ali i upravo ona luka u koju se srpska vojska iskrcala 1918. povlačeći se preko Albanije. U Guviji je i spomen-ploča na kojoj stoji uklesano da se na tom mjestu saveznička Srpska vojska iskrcavala od januara do aprila 1918. Promrzli, bolesni, izmučeni, uzorni srpski vojnici bili su i do danas ostali miljenici Krfljana. Kažu da su bili veoma humani i rijetka vojska koja nije pljačkala, a kako su se oporavljali i ustajali na noge, nesebično su pomagali ostrvljanima. O svemu tome više ćete čuti ako svratite u Srpsku kuću u starom dijelu grada Krfa, kuću koju je opština Krf poklonila srpskoj Vladi i u kojoj se nalazi muzej posvećen srpskoj golgoti do Krfa. Tu je, naravno, i Plava grobnica, spomenik stradalim srpskim vojnicima, smješten na ostrvu Vido, udaljenom od grada toliko da do njega može da dopliva dobar plivač.

Na natpis posvećen srpskoj vojsci naići ćete i prilikom obilaska dvorca Ahilion, koji je u to vrijeme, 1918. godine, bio pretvoren u vojnu bolnicu. Ahilion se nalazi desetak kilometara južno od grada Krfa, kod sela Gasturi. Tu je krajem 19. vijeka supruga austrougarskog cara Franca Jozefa Elizabeta odlučila da sebi sagradi palatu. Ovo mjesto preporučili su joj timovi ljekara koji su se brinuli za njeno zdravlje, jer su ustanovili da je upravo na tom mjestu najbolja klima za plućne bolesnike. Sisi, kako su Elizabetu odmila zvali, provela je ovdje najveći dio svog života.

Dvorac i njegov vrt u koji je uzidala najveći dio svog života i ljubavi i danas turiste ostavljaju bez daha. U vrtu Ahiliona je cvijeće i rastinje iz svih krajeva svijeta. Na jednom njegovom kraju je skulptura od mermera Umirućeg Ahila, pogođenog u jedinu slabu tačku – petu, remek-djelo njemačkog vajara Ernesta Gustava Hertera.

Na drugom kraju vrta, na velikoj terasi koja gleda grad Krf, je pobjednički Trijumfalni Ahil, skulptura od bronze, djelo vajara Johanesa Gotza. Skulptura je visoka 5,5 metara, a sa postoljem 11,5 metara. Ahil pobjednik u ruci drži koplje i štit sa likom meduze. Upravo Ahil, kojeg je Sisi obožavala,  zaslužan je za ime koje nosi dvorac - Ahilion.

U vrtu su i mermerne statute bogova sa Olimpa, te devet muza zaštitnica umjetnosti koje prate Tri Harite, kao i biste antičkih filozofa i pjesnika, ali i ona Šekspirova. Tu je i statua engleskog pjesnika, velikog obožavaoca grčke kulture Lorda Bajrona.  

Ulaz u Ahilion je šest evra, a pored impresivnog vrta moći ćete da vidite i prizemni dio samog dvorca, pa čak i samu spavaću sobu carice Sisi, najljepše žene svog vremena. Kažu da je upravo zahvaljujući njenoj senzibilnosti, mitskoj ljepoti, nezavisnom i slobodnom duhu, skromnosti i jednostavnosti, koja je pomogla u ključnim momentima austrijskog carstva, Sisi jedinstvena ličnost te epohe. O njenoj ljepoti i ljupkosti svjedoče i portreti Sisi koji vas motre sa zidova Ahiliona. 

Grad Krf 

I gdje god da provedete dan, noć ćete ipak najljepše provesti u gradu Krfu. Centar starog grada smješten je između dvije tvrđave. Zbog načina gradnje kuća i bezbroj palata stari grad će vas neodoljivo podsjetiti na Dubrovnik, samo u većem i raskošnijem izdanju. Najpoznatiji korzo Liston je upravo ovdje i neodoljivo podsjeća na ulicu Rivoli u Parizu. Ako želite da uštedite neki evro za šoping, onda ovdje ni slučajno nemojte piti kafu ili jesti kolače, jer su najskuplji u gradu. Nedaleko od Listona je i spomenik prvom engleskom guverneru ostrva Tomasu Maitlendu, a malo dalje Palata Svetih Mihaila i Đorđa, danas najveći Muzej azijske umjetnosti u Evropi, sa kolekcijom od 10.000 predmeta sa Dalekog istoka koje je muzeju ostavio grčki ambasador i diplomata Manos.  

U starom gradu je i crkva Svetog Spiridona, zaštitnika Krfa, izgrađena 1590. godine. Grci u redovima strpljivo čekaju da se poklone moštima svetitelja koje su na Veliku gospojinu izložene u hramu.

Trg Geogiosa Teotakisa ili Saroko granica je između starog i novog dijela grada. Do njega vodi avenija Aleksandras, u kojoj su prodavnice svih vodećih svjetskih brendova.

I u starom dijelu grada kupuje i prodaje se sve i svašta. Najviše je prodavnica zlata poznatih dizajnerskih kuća "Armani", "Guči", "Dior"... Tu možete, uz velike popuste, da pazarite nakit sa dragim kamenjem provjerenog kvaliteta. Ipak, najviše je prodavnica u kojima se prodaju suveniri i proizvodi od male naranye poznate pod imenom kum kuat. Iako Krfljani tvrde da je kum kuat zaštitna biljka upravo ovog ostrva i da raste samo na njemu, bolji poznavaoci tvrde da to nije tačno i da je kum kuat na Krf donesen iz Japana.

Zemnjak Venjko

Dva-tri kilometra od Guvije prema Dasiji, odmah pored puta na desnoj strani, stoji veliki natpis "Tamo daleko", travel agencija. Njen vlasnik je Veljko Mihajlović iz Ustikoline kod Foče. Zemljak Veljko na Krfu se obreo kao 19-godišnjak ratne 1993. godine. Otac i majka su jedincu prikupili svu ušteđevinu koju su imali i poslali ga u Grčku da bi ga sačuvali od ratnog zla. Nije Veljko mislio da ostane i kada je potrošio tih 1000 maraka i počeo da se sprema za povratak, "ustali" su Krfljani. Prvo su ga zaposlili u nekom kafiću, a nedugo potom mu pomogli da osnuje turističku agenciju.

Danas Veljko izdaje oko 13.000 apartmana od Tasosa, preko Halkidikija do Krfa. Ali sve to ne može da nadoknadi nostalgiju za rodnim krajem, u koji odlazi najmanje dva puta godišnje. Oženio se Grkinjom i sa njom dobio kćerku. I govor je malo promijenio, nije zaboravio riječi, ali srpski govori sa potpuno grčkim naglaskom.

Tužan je što na Krfu nema više turista iz RS, jer bi, jedino to, veli, ispunilo njegovu dušu.

Veljko i danas slavi Božić po starom kalendaru, iako je Grčka pravoslavna crkva davno prešla na novi. Ostala je jedna mala grupa sveštenika koja ga nije prihvatila i jedan od njih dolazi toga dana kod Mihajlovića.

- Grci to znaju i onda kažu idemo na Božić kod Srbina - priča Veljko, kojeg znaju svi na Krfu i odmah u pomoć zovu ako se poneki srpski turista izgubi ili ga turistička agencija preko koje je uplatio aranžman izigra. A ima i toga.

Kaže da je "Tamo daleko" naučio sve zakonitosti uspješnog života i visokog standarda.

- Svaki dan kada liježeš u krevet moraš sebe da pitaš: Šta sam danas uradio i koliko sam zaradio? To je nešto što te tjera da uspiješ - govori Veljko, svjestan, kaže, da je nerad osnovna bolest postkomunističkih država, pa i njegove.

Kao svojevrsni ambasador svoga naroda, Veljko je na Krf dovodio i Željka Samaryića, ali želja mu je da na ostrvo dovede srpsku trubu iz Guče.

- Grci vole taj limeni zvuk. On im je veoma blizak, diže ih na noge, budi emocije. To bi bila prava promocija trube - kaže Veljko.

Ostavljamo ga da se bori sa svojom italijanskom klijentelom i putem budućnosti "grabimo" odakle smo i došli. Pomalo sjetni zbog rastanka, pjevušimo poznate stihove: Tamo daleko, daleko od mora, tamo je selo moje...

Akvalend i Kalipso

Na petnaestak kilometara od grada Krfa je Akvalend, najveći vodeni park u Evropi. Užitak da provedete dan na najvećim turbinama i vodenim toboganima i da djeca dožive pustolovine Pirata sa Kariba za odraslu osobu staje 27, a za dijete u prosjeku 15 evra.

Pored Akvalenda, mali turisti na Krfu posebno vole vožnju do ostrva Vido brodićem "Kalipso star" sa staklenim dnom. Uzbuđenje mališana podiže se u staklenom potpalublju kada se u blizini Vida pojave ronioci sa hobotnicama i velikim rakovima u rukama. Ipak, vrhunac vožnje je predstava tri foke, Ire, Cezara i Simbe, koji pred mališanima pokazuju vještine kojima su obučavani - bacanje lopte u koš, poljupce, klizanje i, naravno, mahanje za kraj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.