Kraška polja mirišu kaduljom
EM mirisna, em ljekovita, em tražena.... Takva je biljka kadulja, ili pelin, kako se negdje kaže. O njoj su pjesme ispjevane. Od stotinjak vrsta ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja, što ga otkupljuje i prerađuje trebinjsko "Ljekobilje", kadulja je najtraženija. Srećom, raširila se Hercegovinom.
Već duže od vijeka na kraškom jugu je to tako. I pisac Mile Ratković naslovio je jednu svoju pripovijetku, pisanu između dva svjetska rata - "Pelinov hljeb", a odnosi se na oskudicu i teški život berača kadulje...
- U ljubinjskoj maloj fabrici s kaduljom radimo od prvog dana, već 10 godina. Premda imamo više od 150 sakupljača raznog bilja s kojima radimo u Trebinju, Ljubinju i Berkovićima, većina se opredjeljuje za nju. Zato što joj sezona najduže traje, a dijelom i zbog tradicije njenog branja, koja seže do "austrijskih vremena" u ovim krajevima, neke porodice u drugom ili trećem koljenu kroz nju ostvaruju dodatnu zaradu - navodi Dragan Vrtikapa, rukovodilac ljubinjskog pogona trebinjskog "Ljekobilja", podsjećajući da se kadulja bere od kraja maja pa do kraja oktobra.
- Najviše je - nastavlja Vrtikapa - ima po kraškim brdima od Ljubinja, preko čitavog Popovog polja, sve do Trebinja i dalje do Bileće. Pojedine, doduše vrlo rijetke, porodice iz okoline Trebinja u sezoni uberu i osuše pet tona ove biljke! I u ljubinjskom naselju Teparuša ima porodica koje sakupe po dvije-tri tone. Ove godine kilogram suve kadulje plaćamo 1,5 maraka. Međutim, već sada je jasno da će kod nas završiti tek dio od onog što se ubere. Već godinama ovuda "operišu" nakupci iz Federacije BiH - najčešće Mostarci i Sarajlije. Izbjegavaju obaveze koje mi kao preduzeće imamo, nude malo višu cijenu i, po mojoj procjeni, godišnje s juga Hercegovine odvezu 20 tona, dok mi otkupimo prosječno 12 tona!
Od otkupljene kadulje u "Ljekobiljevom" ljubinjskom pogonu mašinski odvoje list, kao posebnu robu za tržište, a stabljike iskoriste u destileriji za eterično ulje.
Zdravko Popović iz sela Bjelošev Do godinama je vjeran kadulji, a i ona njemu.
- Moja majka Desanka porijeklom je iz popovopoljskog sela Do. Još kao djeca, ona i njene tri sestre prve su novce zarađivale berući ovrške ove biljke po planini Bjelašnici... Ni udavši se u Bjelošev Do s tim poslom nije prekidala, i nas je tome naučila... Od same kadulje se ne da živjeti, ali zgodna je za popunjavanje kućnog budžeta, kao uzgredan posao. Godišnje predamo do 700 kilograma, pošteno nas isplate, cijenom smo zadovoljni - priča Zdravko. Dalje kaže:
- Ova sezona je dobra, ima je svuda, raspored proljećnih kiša joj je godio. Berač dnevno može da zaradi 30 maraka! Prilika je ovo i za nezaposlene da dođu do nešto novca, i za seljane da ostvare dopunsku zaradu, usput ne brinući da li će robu prodati...
Niko od berača ne tvrdi da je ovaj posao po suncu i u kamenjaru lak. Zna se: odvajkada je pomalo gorak, kao i kadulja!
Međutim, vele, dobro je što je ove sezone tako dobro ponijela, njome će se okrpiti mnogi kućni budžeti i tamo gdje bi to bez nje bilo nemoguće.
"Ljekobilje" je jedino preduzeće u istočnoj Hercegovini koje, osim što otkupljuje, i prerađuje otkupljeno bilje. U destileriji u Ljubinju kažu da od 100 kilograma kaduljine herbe dobiju litar eteričnog ulja.
S prodajom ovog, kao i drugih eteričnih ulja, kažu Hercegovci, nemaju problema. Izvoze ih u Hrvatsku i Njemačku, na čijim su tržištima jako tražena. List kadulje prodaje se u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.
************
Već duže od vijeka na kraškom jugu beru kadulju, a berači tu mirisnu i ljekovitu biljku sve vrijeme zovu - pelin.
************
Pisac Mile Ratković naslovio je jednu svoju pripovijetku, pisanu između dva svjetska rata - "Pelinov hljeb", a odnosi se na oskudicu i teški život berača kadulje
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
