Koptski faraon iz sjene

Ovaj kralj egipatske telekomunikacije je toliko moćan da se čak i u vrijeme dok je bivši predsjednik Hosni Mubarak bio na vlasti, otvoreno usudio da kritikuje režim. U februaru ove godine Saviris je bio jedan od prvih koji je Mubaraka otvoreno pozvao na podnošenje ostavke.

Ali dok se ostatak egipatske ekonomske elite drži po strani i ne upliće se previše u političke procese koji mjesecima tresu najmnogoljudniju arapsku zemlju, Saviris se aktivno uključio u politički život. Prvo kao član tzv. "Vijeća mudraca", koje je u nemirnim vremenima najžešćih protesta posredovalo između opozicije, vlade i vojske.

Poslije toga Saviri je osnovao vlastitu Stranku slobodnih Egipćana koja je u međuvremenu narasla na više od 130.000 članova.

Za razliku od mnogih drugih stranaka koje su nikle u naletu demokratskih promjena i koje su se isto tako, uglavnom iz finansijskog razloga, ugasile, Savirisova stranka ne muči muku s novcem. Naprotiv.

Iza Stranke slobodnih Egipćana stoji jedna od najbogatijih dinastija u Egiptu koja u svojim rukama drži "Oraskom telekom", kompaniju koja je u međuvremenu narasla na šestog po veličini mobilnog operatera u svijetu.

Tajna "Oraskomove" ekspanzije leži u činjenici da se njen osnivač i većinski vlasnik Saviris od samog početka nije usredsredio isključivo na egipatsko tržište nego je ulagao ne samo u mreže nerazvijenih zemalja poput Pakistana, Bangladeša, Alžira i Tunisa nego i u mobilnu telekomunikaciju Italije, Grčke i Kanade.

Prema nekim informacijama Saviris se priprema da preuzme i austrijski "Telekom" kao i švajcarski "Oranž".

Bilo kako bilo, svaki put kad neki od, u međuvremenu 100 miliona korisnika bilo gdje u svijetu pošalje poruku ili okrene neki broj, Savirsu se dodatno poveća iznos na bankovnom računu.

Osnovu bogatstva porodice Saviris postavio je Nagibov otac Onsi koji je 1960., nakon što je novopečeni vlastodržac general Gamal Abdel Naser nacionalizovao preduzeća u porodičnom vlasništvu, pobjegao u Libiju gdje se počeo baviti građevinarstvom.

U Egipat se glava porodice vratila tek 1970. poslije Naserovog odlaska s vlasti i dolaska Anvara al-Sadata. Sadatov nasljednik Mubarak je započeo proces ponovne privatizacije u šta se svojim kapitalom izdašno uključila i porodica Saviris, koja je za samo nekoliko godina postala najveći privatni poslodavac u Egiptu.

Iako je otac svoju kompaniju i imetak pravilno podijelio na tri sina, ipak je najstariji. Nagib, od samog početka igrao najistaknutiju ulogu. Školujući se uglavnom na njemačkom govornom području, prvo u njemačkoj protestantskoj gimnaziji u Kairu a zatim i na elitnom ciriškom univerzitetu ETH, Nagib je stvorio i osjećaj za socijalnu komponentu preduzetništva a isto tako i potrebu pomaganja akademskog podmlatka.

Nagib je poznat po tom da otvoreno kaže što misli. Nimalo bezazleno ponašanje za jednog hrišćanina u konzervativnom Egiptu sa islamom kao dominantnom religijom.

Jedan egipatski šeik je 2007. čak izrekao i fetvu (presudu) protiv Nagiba jer je ovaj tokom jednog intervjua rekao da mu umotavanje muslimanki u velove lično ne smeta ali da se u međuvremenu šetajući ulicama Kaira osjeća poput stranca i kao da je u Iranu.

Borbu protiv islamista Nagib u međuvremenu vodi i pomoću svojih televizijskih kanala i medija. Početkom septembra pokrenuta je jedna TV stanica koja emituje isključivo vijesti a još jedna TV stanica sa sjedištem u Kataru te jedne dnevne novine su u pripremi.

 Saviris vjerovatno svojom strankom neće pobijediti jaku Muslimansku braću ali već i sad svojim djelovanjem utiče na egipatski put prema demokratiji.

U sukobu sa ekstremistima

Nagib Saviris se politički uvijek iznova sukobljava sa Muslimanskom braćom i njihovim konzervativnim shvatanjem društva. Na primjer, kada zahtijeva da se za mjesto predsjednika zemlje u obzir mora uzeti i hrišćanin ili žena, ili nakon što je preko "Tvitera" poslao karikaturu Mikija Mausa s bradom i Mini s feredžom.

Priredio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.