Koji su mogući globalni finansijski scenariji tokom 2022.: Kazino ekonomija uzima svoj danak

 Prema mišljenju ekonomista i analitičara ovo je godina u kojoj ćemo najvjerovatnije saznati da li je globalna ekonomija dovoljno snažna da se snađe i izađe iz postojeće krize uz pomoć vlada i centralnih banaka, te da li je inflacija koja drma gotovo sve zemlje svijeta, od SAD do država Evropske unije, samo privremeni nusprodukt pandemije virusa korona ili su razlozi izniklih klica globalne finansijske krize mnogo dublji i ozbiljniji. Oni upozoravaju da pandemija virusa korona nikako ne može biti valjan i dobar izgovor, niti opravdanje za trenutno stanje, već da na naplatu dolazi jedna kazino ekonomija vođena proteklih nekoliko decenija.  Postavlja se pitanje - koliko će se sve ovo i u kolikoj mjeri odraziti na globalni finansijski sistem, da li je na horizontu novi inflatorni cunami, da li on može imati katastrofalne posljedice i po ove naše prostore te da li energenti i osnovne životne namirnice polako, ali sigurno postaju luksuz?

Crni oblaci

Ekonomski analitičar Branko Dragaš smatra da su se nad svijetom nadvili crni finansijski olujni oblaci puni kiše i da se neoliberalni kapitalizam nalazi pred vratima bankrota.

- Na berzama u svetu okreću se hartije u iznosu od čak četiri miliona milijardi dolara. Od toga se čak 75 odsto odnosi na fjučerse. To nije ništa drugo do jedna kazino ekonomija. Zbog svega toga nisam optimista. Trebalo bi se dobro pripremiti za sve što će uslediti u narednom periodu, jer je situacija više nego dramatična i komplikovana. Primera radi, inflacija u SAD je krajem prošle godine iznosila nešto više od sedam odsto. Ali, kada bi se merila metodologijom iz 1980. godine ona bi onda bila oko 15 odsto. Podsetio bih da je u proteklom periodu prvo Tramp, a onda i Bajden, a kako bi suzbili galopirajuću inflaciju, u opticaj pustili više od 26.000 milijardi dolara novog novca. Slično je bilo i u Evropskoj uniji. Italija je danas pred bankrotom. Ništa bolje nije ni u Španija, Francuskoj i Grčkoj - kaže Dragaš, navodeći kako je sve to dio jedne agende da se o čitavog svijeta napravi jedno robovlasničko društvo kojim bi vladali korporativni faraoni.  

Vjeruje da će inflacija i cijene energenata i osnovnih životnih namirnica i dalje rasti, a mišljenja je kako slijedi i krah pojedinih berzi, jer je, kako je pojasnio, sve naduvano do enormnih razmjera da je samo pitanje kada će taj mjehur od sapunice puknuti. 

- I odluka Federalnih rezervi SAD da poveća kamatne stope, a kako bi se suzbila inflacija u ovoj zemlji, negativno će se odraziti na zemlje u razvoju, te nije isključeno da dođe i do socijalne revolucije i protesta globalnih razmjera zbog ogromnog pada životnog standarda. Taj potez će dodatno lansirati uvis i cene nafte, ali i ostalih energenata lančano pa nije isključeno da cena sirove nafte tokom ove godine pređe i famoznu granicu od 120 dolara za jedan barel – kaže Dragaš.

Predviđa i dalji rast cijena osnovnih životnih namirnica, a što je uostalom bilo vidljivo i tokom prošle godine kada su svjetske cijene hrane porasle za čak 19,5 odsto.

Smatra kako je u ovakvoj situaciji najbolje povući novac sa bankovnih računa i isti uložiti u kupovinu zemlje na selu.

- Moj savet svim ljudima je da vide gde mogu kupiti komadić zemlje na kom bi za sebe mogli proizvoditi hranu. Oni koji imaju nešto više novca, trebalo bi da ga ulože u zlato i investiciono srebro, jer će to biti jedini način da sačuvaju vrednost koju sada imaju - poručio je. 

Optimista nije ni ekonomista Milovan Bajić. Smatra kako su se proteklih godina akumulirali mnogi problemi, a koje je pandemija virusa korona samo razotkrila i dodatno produbila.  

- Kada se jednom uspostavljeni cjenovni odnosi poremete, a iz raznih razloga, pandemije, ratnih sukoba, nedostatka resursa, pokušaja jednih da na račun drugih profitiraju, onda se ulazi u jedan začarani krug iz kog je teško izaći. Stoga je veliko pitanje koliko će ovaj balon moći da izdrži. Ušli smo u jedan inflatorni i cjenovni vrtlog koji može da izazove ozbiljnu globalnu finansijsku krizu. A nju će sigurno pokrenuti neko novo poskupljenje energenata na svjetskim tržištima, a koje će biti aktuelno tokom čitave ove godine.  Život će svakim danom biti sve skuplji. To je sigurno veliki problem, a pogotovo na ovim našim prostorima, jer s obzirom kolike su nam plate, našim građanima sve polako postaje luksuz - navodi Bajić.

Dužnička kriza

Prema riječima ekonomiste Nikole Žarkovića, sadašnja ekonomska kretanja sigurno mogu dovesti do krize, jer se globalna ekonomija u ovoj godini suočava sa nizom negativnih kretanja izraženih visokom inflacijom, energetskom krizom, rastom javnog duga, pokidanim lancima snabdijevanja, nastavkom pandemije korona virusa, obnovljenim protekcionizmom, imigracionim ograničenjima u naprednim ekonomijama, preusmjeravanjem proizvodnje u regione sa visokim troškovima i drugim nepovoljnim faktorima.

Kombinacija ovih negativnih šokova, kako kaže, može dovesti do globalne ekonomske krize slične onoj 1970-ih kada je svijet bio suočen sa visokom inflacijom i stagnacijom.

- Vlade će nastojati da preduzmu sve mjere da zaustave rast cijena proizvoda i usluga. Ako se inflacija zadrži i nastavi rasti, centralne banke će se suočiti sa velikom dilemom. Ako podignu kamatne stope, rizikovaće da izazovu ozbiljnu recesiju i dužničku krizu. Ako zadrže labavu monetarnu politiku, rizikovaće visoku inflaciju i stagnaciju kada se pojave negativni šokovi ponude. U ovoj komplikovanoj situaciji centralne banke razvijenijih ekonomija su se uglavnom opredijelile za opreznu monetarnu politiku, postepenog podizanja kamatnih stopa u manjim procentima, da bi na taj način kontrolisale inflaciju, a da ne izazovu recesiju i stagnaciju. Iako mnogi smatraju da je rast inflacije privremenog karaktera, veća je vjerovatnoća da će se viša inflacija zadržati u dužem razdoblju, sve dok se ne otklone njeni glavni uzroci - kaže Žarković.

Ako dođe do krize u nekoj od vodećih svjetskih ekonomija, navodi on, ona će se sigurno brzo prenijeti na sve zemlje svijeta i postati globalna, zbog velike umreženosti i međuzavisnosti globalne ekonomije. U velikim ekonomskim krizama, objašnjava, najviše nastradaju ekonomije u razvoju zbog ograničenih ekonomskih resursa i nedostatka potrebnih alata za odgovor na krizu.

- Najgora kombinacija ekonomske krize je visoka inflacija i stagnacija. Visoka inflacija nanosi velike štete privredi i stanovništvu, dovodi do preraspodjele prihoda i bogatstva, smanjuje kupovnu moć stanovništva i privrede, slabi konkurentnu sposobnost privrede, obeshrabruje investitore i posebno pogađa najsiromašnije slojeve stanovništva sa niskim primanjima. Stagnacija dovodi do pada privredne i investicione aktivnosti, pada BDP, rasta nezaposlenosti i životnog standarda stanovništva – istakao je Žarković.

Naglašava da je dobro što je Republika Srpska u međuvremenu pokrenula aktivnosti na suzbijanju inflacije putem zaustavljanja rasta cijena za koje nema realnog utemeljenja i pokrenula inicijativu za uvođenje dvije stope PDV-a, nižu od 10 odsto za osnovne životne namirnice i lijekove i višu od 17 odsto za ostale proizvode.

- Poželjno bi bilo pokrenuti i inicijativu za privremeno smanjenje akciza na naftne derivate, da bismo zaštitili stanovništvo i privredu od rapidnog rasta cijena. Ekonomija treba da služi građanima, a ne obrnuto. I drugo, ključno za privredu i privrednike je da se preduzmu sve potrebne mjere na suzbijanju inflacije da bi imali nižu inflaciju u odnosu na naše ključne trgovinske partnere da bi time očuvali cjenovnu konkurentnost. U protivnom, ako inflacija kod nas bude veća u odnosu na ključne trgovinske partnere, izgubićemo cjenovnu konkurentnost, naši proizvodi bi bili skuplji na inostranom i domaćem tržištu, a uvozni proizvodi jeftiniji. To bi dovelo do pada izvoza i rasta uvoza i vodilo bi nas u ekonomski pad i recesiju – dodao je Žarković. 

Recesija

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu Marko Đogo kaže kako će postojeću inflaciju u svijetu biti teško zaustaviti, jer pandemija nije jedini uzrok vrtoglavog rasta cijena.

- Ono što me nekako najviše brine jeste to što mislim da polako, ali sigurno dolaze na naplatu neke stvari. Doći će do pada životnog standarda u svim zemljama koje budu bilježile inflaciju preko pet odsto. Ogromne količine novca su u proteklom periodu štampane, a prije svega dolara i evra. Taj novac je ubrizgavan u nacionalne monetarne sisteme, a što se onda prelilo i na ostatak svijeta. Bojim se da bi ova decenija mogla biti poput one iz 70-tih. I pored svega, ne vjerujem u neke najcrnje i kataklizmične scenarije. Trgovinski lanci i dalje nisu pokidani, a slobodnog kapitala još ima i on traži neku povoljnu alternativu i destinaciju – naveo je Đogo dodajući kako je crni scenario moguć samo u slučaju nekog globalnog rata. 

Ekonomista Saša Stevanović pak smatra da će globalna ekonomija pronaći način kako da preživi u post “kovid” svijetu.

- Ne vidim neki kataklizmični scenario. Mislim da se on najavljuje da bi se naslov ili autoritet prodao. U roku od godinu  očekujem rast kamatnih stopa u SAD. Zatim će to pratiti Evropa. Očekujem i da se obustavom programa podrške državnim obveznicama obuzda inflacija, ali i uspori ekonomska aktivnost. Moguća je i recesija, ali nakon toga slijedi opet program podrške i to će opet dovesti do viših nivoa inflacije. Jednostavno period u budućnosti će biti period stalnih neizvjesnosti. Naš um, naše politike, naš život treba tome da prilagodimo. Treba da eksperimentišemo sa novim mjerama, sa novim idejama. Jer period neizvjesnosti traži nova rješenja. Stara rješenja definitivno nisu više dobra, jer stare okolnosti više ne postoje – kaže Stevanović.

Kada su u pitanju naši prostori ističe kako su oni konstantno u krizi od 2010. godine zbog raznih kako spoljašnih ekonomskih tako i prirodnih faktora.

- Mi i sada imamo izazov inflacije i pa­d kupovne moći. Ako smo bili hrabri prije dvije godine, budimo hrabri i sada. Mislim da kada se krizni oblaci nadvijaju nad svjetskom ekonomijom moramo biti takvi. Iskustvo iz prethodnog perioda treba da nam posluži kao pamet i da uključimo energiju mlađih.  Život će nam biti skuplji za najmanje 10 odsto. Ali, svaka kriza je i šansa. Pogledajmo iskustvo iz 2020. godine i efekte 2021. godine – dodao je Stevanović.

Šta kaže Rubini

Nurijel Rubini, koji je predvidio globalnu ekonomsku i finansijsku krizu 2008. godine, kaže kako naredno vrijeme nosi sa sobom mnoge geopolitičke i sistemske rizike. Na geopolitičkom frontu, kako kaže, postoje tri glavne prijetnje koje treba posmatrati. Prva je Ukrajina, druga, kinesko-američka i treća je Iran. Smatra i da veliki problem predstavljaju i klimatske promjene te agresivno nastojanje da se dekarbonizuju ekonomije u kratkom i nerealnom periodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.