Ko su imenjaci poznatih ličnosti

Predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović ima imenjaka u selu Šeškovci. U knjigu rođenih Rajko iz Šeškovaca upisan je sada već davne 1939. godine. Kaže da je ponosan zbog svog imena, jer nije mala stvar biti imenjak predsjednika republike.

- Interesantno je da svog predsjednika nikad nisam upoznao, mada bih to jako volio. Želio bih da sjednemo i popričamo. Da ga ugostim, naravno, i da povede ženu, jer i moja ljepša polovina se zove isto kao i predsjednikova, Ljubica - kaže Rajko Kuzmanović iz Šeškovaca.

Dodaje da njega i suprugu prijatelji zbog njihovih imena od milja zovu predsjednik i predsjednikovica.

- A nama drago, kad nas tako zovu, kako nije. Posebno što smo oboje po profesiji  i zvanju seljaci. Baba i ja primali smo novinare, oni su nas i slikali. Pitali su nas za zdravlje i kako živimo. Predsjednik Rajko Kuzmanović mi je dalji rođak, ima Kuzmanovića u Lijevču. To je naš kraj - kaže popularni Rajko iz Šeškovaca. Naglašava da je nekoliko puta dolazio u Banju Luku, ali da u predsjedničku palatu nije svraćao, iako je želio svim srcem da uđe i rukuje se sa predsjednikom Kuzmanovićem.

Predsjednik Udruženja stečajnih upravnika Republike Srpske Dušan Kovačević kaže da u svojoj karijeri nije doživio ništa neobično zbog toga što ima isto ime kao poznati dramski pisac i pozorišni scenarista Dušan Kovačević kojeg mnogi opravdano nazivaju "savremeni Nušić".

- Gledao sam mnoga Kovačevićeva ostvarenja, "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva", "Radovan Treći" i druge komedije. Sviđa mi se njegovo djelo i način na koji ismijava skorojeviće i našu svakodnevicu. Kada bi me neko uporedio sa piscem Kovačevićem smatrao bih to velikim komplimentom. Ujedno, drago mi je što smo imenjaci - kaže stečajni upravnik Kovačević.

Dodaje da voli druženje i smijeh, tako da sve što radi njegov imenjak, po njemu, je dobra terapija za opuštanje i razonodu.

- "Maratonci" su kultni film i gledao sam ih najmanje deset puta, i opet mi nisu dosadili. To je jedan od najboljih filmova koji je ikad snimljen kod nas i volio bih da jednog dana učestvujem u jednom takvom projektu. Mislim da bih možda imao neku novu ideju, mada je to kod pisca kao što je Dušan Kovačević - prosto nemoguće.

U gruntovnici banjolučkog Osnovnog suda, šef Odjeljenja za knjiženje zove se Dragan Kojić, kao i populani folk pjevač Dragan Kojić - Keba.

- Nikad me niko nije uporedio sa folk pjevačem i ne volim to ni komentarisati. Družim se sa rokerima i pripadam toj generaciji, tako da moje društvo nema ništa sa "folkerima" kao što je Keba - kaže Kojić.

On tvrdi da mediji pogrešno pišu ime folk-pjevača, te da se on u matičnim knjigama uopšte ne zove Dragan, nego Dragomir.

Carinik Dragan Vrankić iz Čapljine kaže da je često dobijao poštu, ali i bankarske izvještaje svog imenjaka ministra finansija BiH Dragana Vrankića.

U dokumentima sam Dragan Vrankić, ali ipak sam u "Telekomu" tražio da mi se doda očevo ime, jer je broj mog telefona veoma sličan broju fiksnog telefona ministra Vrankića - kaže carinik iz Čapljine.

Dragan Dabić iz Omarske je imenjak lažnog dr Dragana Dabića - pseudonim pod kojim se godinama krio Radovan Karadžić. Ranije, kaže, nije imao problema, ali sada  poslije Karadžićevog hapšenja prilikom plaćanja računa i identifikacije dokumenata, gotovo svi ga  primijete.

Imenjak Željka Milovanovića optuženog za ubistvo vlasnika "Nacionala" Ive Pukanića, nije do prije godinu dana imao problema zbog svog imena. Željko Milovanović iz Šamca kaže da uglavnom u posljednje vrijeme ima dosta šala na račun njegovog imena i prijateljskog zadirkivanja   u smislu "Nosiš li Željko eksploziv sa sobom kad ideš na put".

Zdravko Čolić, ekonomista iz Prnjavora, kaže da mu ljudi najčešće ne vjeruju kada im se predstavi i misle da se šali sa njima.

- Ime sam dobio po djedu i nemam nikakve veze sa popularnim pjevačem. Poštujem njegov rad, ali ne slušam tu vrstu muzike - kaže ekonomista Zdravko Čolić.

Meša Selimović je tesar iz okoline Bihaća. On kaže da je prije 30 godina imao raznih dogodovština na granici kada ga je policija prilikom pregleda dokumenata redovno pitala kako to da se zove kao poznati književnik.

Dodaje da je ime dobio po djedu i da nije u srodstvu sa književnikom, ali da mu je drago što nosi ime velikog pisca.

Tanja Savić iz Doboja nosi ime Grandove folk zvijezde u usponu. Kaže da je policija ponekad upita: "Kuda žuriš Tanja, da nije nekakva važna tezga".

Jedan od osnivača novog Košarkaško kluba OKK "Leotar" iz Trebinja Dejan Bodiroga imenjak je slavnog košarkaša, svjetske slave. Dejan Bodiroga iz Trebinja kaže da su on i slavni košarkaš u rodbinskoj vezi i da im je zajedničko ljubav prema košarci. Kaže da mu je drago što je imenjak Dejana Bodiroge i da to za njega može značiti samo kompliment.

Petar Petrović iz Gacka je imenjak jednog od najslavnijih Crnogoraca svih vremena - Petra Petrovića Njegoša.

- Nikad nisam doživio neku neprijatnost, a ni posebne pohvale zato što se zovem kao crnogorski vladika. Vjerovatno zato što je on bio najpoznatiji po imenu Njegoš - kaže Petar Petrović iz Gacka, koji je po nacionalnosti Hrvat. 

Sredovječni ugostitelji

Vuk Karadžić i Ivo Andrić su sredovječni ugostitelji iz Zemuna kojima imena predaka i otežavaju i olakšavaju život.

- Kao mali često sam se ljutio na roditelje i kumove što su mi dali ime Vuk Karadžić, mada danas, kada se osvrnem za sobom i pogledam u vreme koje je proteklo, sve to mi laska i zvuči krajnje zanimljivo - ističe direktor Zadužbina "Vuk Karadžić", pod čijim se krovom nalazi istoimeni i trenutno jedan od najekskluzivnijih restorana u Beograda - Klub Vuk Karadžić.

-  Restoran i firma na čijem sam čelu pripadaju čuvenoj Vukovoj zadužbini i smješteni su u istoj zgradi. Lično me za ovu kuću vezuju najmanje dvije stvari. Prva od njih je svakako ime i loza, odnosno činjenica da je onaj čuveni Vuk Karadžić, otac naše pismenosti, moj daleki predak. Tačnije čukun-čukun-čukun deda. Druga stvar je profesija, budući da se od svojih mladalačkih dana uspješno bavim ugostiteljstvom.

- Krv definitivno nije voda i iako između mene i onog čuvenog Vuka Karadžića danas stoje vijekovi, nas dvojicu ipak povezuju neke stvari. Na primjer, i ja volim da pišem i to naročito poeziju. Stihovi su mi bili interesantni još kao dječaku. Osim toga, ja sam šesto dijete svojih roditelja, a moj predak Vuk Karadžić je isto bio šesto dijete njegovih roditelja. Dakle, neka nit postoji i meni je zbog toga veoma drago - kaže otresitim crnogorskim akcentom Vuk Karadžić, jedan od najpopularnijih beogradskih ugostitelja. Govoreći o svojoj karijeri i počecima, Karadžić kaže da je svoj radni vijek posvetio ugostiteljstvu i turizmu.

- Sa 27 godina postao sam generalni direktor preduzeća "Sajam turs", koje je u jednom periodu brojilo oko 1.000 radnika. Za jedan od najvećih rezultata u svojoj karijeri smatram uspjehe koje sam postigao kao upravnik i prvi čovjek turističko-ugostiteljskog kompleksa "Ostrvo cvijeća". Napravili smo jaku propagandu, koja je za veoma kratko vrijeme rezultirala velikim uspjehom. Zahvaljujući tome, na "Ostrvu cvijeća"  bio sam domaćin i carevima i kraljevima i predsjednicima. Doživio  sam i proživio mnogo toga i upoznao se sa mnogim političarima i čelnim ljudima tog vremena - ističe Karadžić. Govoreći  o literarnim ambicijama, Karadžić kaže da mu je namjera da uskoro objavi knjigu o srpskoj kafani, što je, po njegovim riječima, veoma interesantna tema.

-Želja mi je da u tom djelu poseban akcenat stavim na gastronomiju, jer je to jedna veoma složena nauka, kojoj se na ovim prostorima  ne posvećuje dovoljno pažnje. Mnogo je razloga zbog kojih sam se opredijelio baš za tu temu, ali rekao bih da je za mene  kafanska priča zapravo najistinitija priča, jer i kafana je institucija. Oni koji ne poznaju duh, dah i miris kafane, oni ne  poznaju kako jedan narod misli, živi, kako se osjeća, šta ga muči i šta mu je potrebno - kaže Karadžić. Dodaje da je doživio mnogo anegdota u životu, teških trenutaka, ali je bilo i lijepo nositi ime genija koji je stvorio pravopis i utabao pismenost u našem narodu.  

Dva genija u kuhinji

-Bilo mi je neobično kada sam prije sedam godina preuzimao restoran, upoznao šefa kuhinje koji se zove Ivo Andrić. Kažem - ja sam Vuk Karadžić, a on meni odmah uzvrati - drago mi je, ja sam Ivo Andrić. U isti mah prasnusmo u smijeh. Dva genija, jadna ti majka - priča Karadžić za "Glas Srpske". Njegovo ime, kaže, bilo mu je veliki teret kad je bio dijete i školarac, jer bilo je velika bruka da đak koji nosi ime najpismenijeg čovjeka svih vremena, ne zna neku lekciju ili nije lijepo napisao domaći zadatak.

- Učitelj je toliko volio da me proziva, da sam svaki dan strepio u školi da neću nešto znati ili ne daj Bože da ću dobiti lošu ocjenu. Ne može Vuk Karadžić da ne zna sve i da nije bolji đak od druge djece. To sam odmalena prihvatio kao pravilo života - kaže naš sagovornik.

Karadžić ističe da je prije nekoliko godina u svojoj zadužbini i restoranu ugostio svoje kolege, takođe slavne imenjake. Došli su na večeru tada: Miloš Obrenović, Zoran Lilić, Ivo Andrić, Slobodan Milošević, Mirjana Marković i Nikola Tesla. U druženju i razgovoru koje je trajalo do sitnih noćnih sati, slavni imenjaci su se na kraju složili da djeci ne treba davati imena slavnih ljudi, jer opravdati ime genija nije lak posao i u životu može biti veliko opterećenje za obične ljude.

Kraljevčanin Slobodan Milošević kaže da mu je njegovo ime zagorčalo život, te da ni u Americi gdje je živio nikad nije imao "providna dana" upravo zato što je bio imenjak najomraženijeg srpskog predsjednika i diktatora.
Početkom 90-ih nikome njegovo ime nije bilo neobično i nije izazivalo nikakve emocije.

 U Americi nisu tada ni znali gde su Jugoslavija, Sarajevo, Beograd... Čitava priča o Srbima  vodila se oko rata. Od tada je moje ime za njih bila otvorena poruka: ja sam zli Srbin. Bilo je to isto kao kada bi se neko zvao Sadam Husein. Mora da si protiv njih, bez obzira na to što te politika uopšte ne interesuje - priča Slobodan Milošević.

Ponekad je bilo problema kada vide ili čuju njegovo ime. Neki se prepadnu, strepe i kažu: evo ga zli Srbin. Sada sa osmijehom priča nešto što mu je jedom zadalo mnogo glavobolje. Kada ga je policajac zaustavio, jer mu je otpala tablica, ukucao je njegove podatke i na ekranu je zablještalo: "Slobodan Milošević - odmah uhapsi".

Milošević kaže da je u lokalnom baru gdje inače voli da izađe, "naletio" na njega novinar koji je pisao tekst o uvođenju zabrane pušenja. Pitao ga je za mišljenje, i na kraju zabilježio ime. A onda je napravio pauzu i zamolio ga da speluje. Tako je i nastala priča u "Čikago san tajmsu", koja ga je i definitivno spojila sa planetarnom viješću  dana - o smrti jednog od posljednjih diktatora, Slobodana Miloševića.

Bubnjar Miloš Obrenović

Član ansambla Narodnog pozorišta Beograda Miloš Obrenović kaže da nikada nije imao problema zbog svog imena, i da mu je drago što nosi ime srpskog kneza. Nije, kaže glumac, ali je glavni čovjek iza scene koji "diriguje" predstavom od početka do trenutka kada se spuštaju pozorišne zavjese i gase svjetla na pozornici.

- Pričala mi je pokojna majka da je uvek želela da se zovem Miloš. Tako sam i dobio ime. Uvek sam se lepo osećao zato što ga nosim. Bio sam profesionalni muzičar i svirao bubnjeve u rok grupi "U škripcu", i na brojnim turnejama u bivšoj Jugoslaviji nikad nisam doživeo ništa ružno zbog svog imena - kaže Miloš. Ističe da se nikad ne bi mijenjao ni sa kim za ime i da nikad u životu nije poželio da se drugačije zove. 

Mira Marković

U restoranu "Kod Vuka Karadžića", naš Slobodan Milošević upoznao je učiteljicu baleta Mirjanu Marković, koja se, dakle, zove isto kao supruga bivšeg predsjednika Srbije. Naši sagovornici kažu da je ova Mirjana mnogo šarmantnija od supruge bivšeg predsjednika Srbije - Mire Marković. O njoj je   pjevač Bora Čorba spjevao pjesmu: "Cvetokosa baba-jula", u kojoj je slikovito dočarao koliko je narod ne voli.  

-Predajem u baletskoj školi "Lujo Davičo" i imala sam đaka koji se zvao Marko Milošević. Bilo je mnogo zgoda i nezgoda u životu, ali nikad nisam poželjela da promijenim ime i prezime - kaže učiteljica Mirjana Marković. 

Manjača, Britni i Eros

U matičnim knjigama najvažnijih gradova u Republici Srpskoj nismo uspjeli da dobijemo nijedno ime koje je identično imenima slavnih književnika, umjetnika, istorijskih ličnosti, slavnih vojskovođa i drugih velikana koji su svojim likom, djelom i životom zadužili naciju. Nema ni imena političara. Na Manjači, u glavnoj matičnoj kancelariji u selu Kola, nema nijednog djeteta kojem su roditelji dali ime Petar Kočić, iako je ovaj književnik proslavio svoj zavičaj. Ovi pasivni i nerazvijeni krajevi od davnina su poznati po velikom broju "bauštelaca" koji rade i žive u Njemačkoj i Austriji... Živeći tamo, primaju zapadnjačku modu i kada su imena u pitanju, ne vraćaju se tradiciji i precima, pa se djeca sinova sa Manjače najčešće zovu Britni i Eros. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.