Kameni svjedoci prohujalog vremena
Iliri, Rimljani, Ugari, Turci, Austrijanci i mnogi drugi narodi kroz vijekove su protutnjali i ponešto “zaboravili” na području današnje opštine Mrkonjić Grad. Riječ je o području koje su “ugnjezdilo” između rijeka Sane, Plive i Vrbasa i zaštitilo planinskim masivima Lisine, Manjače, Čemernice, Ovčare…
Mijenjali su se stanovnici, vlasti, imena naselja - Leusaba, Janidž Kasaba, Novo Jajce, Varcar Vakuf, Mrkonjić Grad. Svi narodi iza sebe nešto su ostavili - puteve, vodovod, rudnike, stara utvrđenja, bogomolje, mramorove - stećke.
Na području mrkonjićke opštine nalazi se oko šest stotina kamenih spomenika, koje u ovom kraju zovu mramorovi. Oni kroz smrt govore o životu.
Vijekovima su ih svi svojatali. Pripisivani su pravoslavlju, univerzalnom katoličanstvu, čistom islamu… Tumačili su ih i kao umjetnički plod jeretičkog bogomilstva.
Ipak, znalačko oko ustanoviće da su mramorove (stećke) klesali naši preci svih vjera jer se na njima rijetko može naći bilo kakvo vjersko obilježje.
Misaona i umjetnička koncepcija “mrkonjićkog mramorja” uglavnom je sa jakom primjesom pravoslavnih likovnih tradicija.
Publicista Veselin Diklić, koji u posljednjih dvadesetak godina intenzivno radi na pronalasku i zaštiti stećaka i autor knjige “Duša u kamenu”, ističe da stećke na području mrkonjićke opštine nalazimo u grupama, pojedinačno, uz put, u šumama, proplancima, baštama, tvrđavama, na starim zapuštenim grobljima. Nekada nadohvat ruke, a nekada u nepristupačnim vrletima, gdje navraćaju samo lovci i planinari.
- Isklesani su u burnom razdoblju od 16. do 19. vijeka, u vremenima brojnih migracija koje su iz temelja trijebile i ponovo stvarale demografsku strukturu ovog kraja. Međutim, prema sjeverozapadu njihov broj postepeno opada, a zašto je to tako, istoričari još nisu dali pouzdan odgovor - ističe Diklić.
Oblici im se kreću, dodaje on, od skoro neodređene ploče do umjetničkih savršeno reljefno i arhitektonski oblikovanih sanduka - sljemenjaka.
- Posebnu pažnju privlači sanduk sa dvije četvorolisne rozete i polumjesecom iz Podrašnice i sljemenjak iz Liskovice. Na jednom od njih isklesan je i zagonetni reljef koji po obliku nevjerovatno podsjeća na stilizovanu figuru slona - priča Diklić.
Direktor Kulturnog centra “Petar Kočić” Slobodan Ćoćkalo napominje da ova ustanova već godinama intenzivno radi na otkrivanju lokacija i prikupljanju dokumentacije o mrkonjićkim mramorovima.
- U selu Trnovo, koje je udaljeno četrdesetak kilometara od Mrkonjić Grada, na Trnovačkim lukama, na lokalitetu zvanom Trstovina, nedaleko od pravoslavnog groblja, pronašli smo osamdesetak komada mramorova u obliku sanduka. Nekoliko stećaka je pravilno isklesano dok su ostali primjerci oštećeni i vjerovatno potiču iz starijeg perioda - rekao je Ćoćkalo.
Usamljeni mramorovi u obliku sanduka nalaze se na mjestu zvanom Mramorje, na glavičastom brijegu u zaseoku Mandići.
- Mramor je slabo otesan i vjerovatno potiče iz starijeg perioda nastanka - rekao je Ćoćkalo i dodao da je jedno vrijeme bila prisutna ideja da se neki od mramorova sa sadašnjih, mahom nedostupnih lokacija, premjeste na plato ispred Doma kulture, ali se od toga odustalo.
Stećci će ostati tu gdje su vijekovima bili i nastaviće da svjedoče o prošlom vremenu, životu i smrti.
Nišan sa krstom
U selu Trnovo na pravoslavnom groblju na Trstovini nalazi se nišan na kojem je urezan krst. Legenda kaže da je nekom Vukomanu porodica vratila identitet, ali tek poslije smrti.
Tajanstveni natpis
U trnovačkom zaseoku Mandići nalaze se ostaci tvrđave zvane Kovači, o kojoj nema nikakvih pisanih tragova.
Najveća misterija te tvrđave je kamen na kojem se nalazi tajanstveni natpis nepoznatog pisma, sastavljen od sedam uslovno rečeno slovnih znakova.
Pretpostavlja se da je to staroslovensko pismo posvećeno Dajbogu, bogu svijeta, smisla i misli. Legenda kaže da će onaj koji protumači zapis otkriti i spoznati mnoge tajne vremena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
