Kakvu hranu kupujemo i jedemo

Raznobojne bombone, plavi sladoled, žuti šećer, jogurt sa trajanjem od pola godine i hiljade drugih prehrambenih proizvoda, ali i onih tehničkih, izgledaju kao iz bajke - toliko su lijepi i primamljivi za oko, da je teško odoljeti a da se ne kupe i probaju. Još kada se neki od njih bombastično reklamiraju, naročito na televiziji, onda dodatno privuku pažnju potencijalnih kupaca. Međutim, pokazalo se da mnogi od ovakvih proizvoda nisu uvijek onakvi kakvim ih proizvođači predstavljaju, šta više, neki mogu da budu i štetni po zdravlje onih koji ih kupuju i koriste.

Računa se da u više od 6.000 raznih proizvoda na policama super i hiper marketa i još brojnijim malim i srednjim trgovinskim radnjama nalaze aditivi koji služe da bi, na primjer ukus ili boja proizvoda bili upadljiviji. Iako štetno djelovanje ovih i brojnih drugih dodataka nije dovoljno ispitano i dokazano, ipak pojedini stručnjaci smatraju da razni zaslađivači, prehrambene boje i pojačivači ukusa mogu kod ljudi da izazovu ili podstaknu razvoj određenih bolesti, čak i onih najtežih malignih.

Posebna priča u svemu ovom je deklarisanje ili označavanje upakovane hrane i hranjive vrijednosti, kao i njihovo reklamiranje. Deklaracija na proizvodu se smatra najvažnijom za ostvarivanje osnovnih prava potrošača, ali, nažalost, sastav namirnica uvijek ne odgovara onom navedenom u deklaraciji, što kupac uoči najčešće kada proizvod plati i donese kući. Nažalost, mnogi potrošači nemaju ni naviku da pogledaju deklaraciju, odnosno da vide šta tačno kupuju, pa nije onda ni čudno što su lažne deklaracije i etikete na prehrambenim i drugim proizvodima gotovo uobičajene u našim trgovinama.

S druge strane, proizvođači i trgovci, istina ne svi, koriste se jednostavnim trikovima tako što naziv proizvoda na deklaraciji ili etiketi ispišu krupnim slovima, a sastav, koji u nekim slučajevima ne odgovara onom na deklaraciji, bude ispisan tako sitnim slovima da se mogu pročitati samo pomoću lupe.

Osim toga, na proizvodima ima dosta oznaka i skraćenica, kao i teksta napisanog na stranom jeziku, što većina potrošača ne može da razumije, upozoravaju već duže vrijeme predstavnici brojnih udruženja za zaštitu potrošača.

Oni navode da na deklaracijama postoji mnoštvo nebitnih informacija, dok onih koje se tiču zdravlja potrošača uglavnom nema ili su marginizolovane. Na primjer, flaširane vode i sokovi na deklaracijama moraju sadržavati, između ostalih i tačne podatke o sastavu minerala i njihove količine. Istina, toga ima , ali ne onako kako bi trebalo, pa se dešava da se neki osnovni i važni podaci ispišu na sitnim slovima margina etikete, što navodi na sumnju da se od potrošača nešto krije ili lažno predstavlja. Najkraće rečeno, potrošačima se za razne robe i proizvode ne pruža najbitnija informacija, koja bi trebalo da bude odštampana na vidnom mjestu i na čitljiv način. Stoga iz brojnih udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da se mora zakonski urediti obaveza isticanja odgovarajuće deklaracije na proizvodu i to sa tačno propisanim sadržajem, veličinom slova, tačnim mjestom na kojem mora da bude istaknut datum proizvodnje i rok trajanja proizvoda. 

Problem postoji i s označavanjem hljeba i to crnog i onog od integralnog brašna. U često slučajeva se pokazalo da potrošač umjesto crnog hljeba od integralnog brašna, ustvari kupuje tipičan hljeb od bijelog brašna, samo što su u njega ubačeni određeni dodaci, odnosno boje i pojačivači ukusa. Naravno, pekari tvrde da tržištu nude kvalitetan crni i ostale vrste hljeba, s tim da se, kao i svagdje u svijetu koriste uobičajeni pekarski aditivi.

Kakva je ustvari razlika između hljeba od integralnog brašna i onog uobičajenog i kako prilikom kupovine prepoznati koji je pravi a koji, da kažemo falsifikovani?

Šef Zavoda za strna žita Poljoprivrednog instituta Republike Srpske u Banjoj Luci dr Dragan Mandić kaže za naš list da je prednost integralnih ili cjelovitih žitarica u tome što one sadrže osnovne hranjive materije - ugljikohidrate, proteine, vitamine, celulozu, minerale... Zahvaljujući ovim materijama, neophodnim ljudskom organizmu, omogućena je, između ostalog, lakša probava i metabolizam.

- Takve osobine ne mogu se pripisati na primjer bijelom brašnu iz kojeg je izdvojena ljuska sa zrna, a koja sadrži najviše vitamina B , ali i drugih korisnih materija. To znači da je takvo brašno, odnosno hljeb ili drugi pekarski proizvodi koji se pripremaju od takvog brašna, manje vrijedni u pogledu hranjivih materija. Pravo integralno brašno i proizvodi od njega mogu se prepoznati uglavnom po ukusu, iako i to nije baš lako - kaže dr Mandić.

On dodaje da hljebno žito, prije svih pšenica, koja se proizvodi na njivama u Republici Srpskoj, u potpunosti mogu da zadovolje tehnološke potrebe i zdravu ishranu. Istina, ponekad usljed nepovoljnih vremenskih uslova bude lošiji kvalitet pšenice i drugih poljoprivrednih kultura. U takvim slučajevima dobiju se nešto veće količine pšenice druge ili treće klase, koja je u smislu tehnoloških pekarskih osobina nešto nepovoljnija, pa se zbog poboljšanja brašna i gotovih proizvoda koriste takozvane pšenice - poboljšivači u procentu od 10 do 15 odsto.

Iako prema pravilima trgovačkog morala i dobre proizvođačke prakse niko ne bi smio da se poigrava s kvalitetom prehrambenih, ali i svih drugih proizvoda, praksa pokazuje da to u brojnim slučajevima nije tako.

Ovakvom stanju, bar kada je u pitanju BiH, pogoduje, između ostalog to što još uvijek, s izuzetkom opšteg zakona o hrani, ne postoje odgovarajući zakonski i podzakonski akti koji su usklađeni sa onima u zemljama Evropske unije. Jednostavno, najveći dio važeće legislative u oblasti bezbjednosti i kvaliteta prehrambenih proizvoda, preuzet je iz bivše zajedničke države, pa je umnogome prevaziđena i neprimjerena za današnje vrijeme i savremene tržišne tokove u svijetu.

U Agenciji za bezbjednost hrane u BiH kažu da je do sada pripremljeno i usaglašeno sa evropskim pravnim normama više propisa, čijim će donošenjem i primjenom, uz podizanje bezbjednosti zdravlja potrošača na viši nivo, biti omogućeno i ravnopravno učešće domaćih proizvođača na evropskom tržištu.

Prema riječima zamjenika direktora ove agencije Zorana Đerića, neposredno pred godišnje odmore usvojeno je više pravilnika upravo u oblasti deklarisanja ili označavanja upakovane hrane, kao i o uslovima upotrebe prehrambenih aditiva u hrani, upotrebi boja, zaslađivača...

- Očekuje se da će ovi pravilnici već tokom ovog mjeseca biti službeno objavljeni, što znači da će se moći početi sa njihovom primjenom. Smatram da bi bilo najbolje da kontrolu primjene ovih i drugih propisa u oblasti bezbjednosti i kvaliteta hrane, obavlja posebna inspekcijska služba za hranu, a ne kao što je sada da svaka inspekcija radi zasebno - izjavio je Đerić našem listu.

 On je ocijenio da dosadašnji propisi, koji su preuzeti iz legislative bivše SFRJ, nisu išli na ruku ni proizvođačima, a još manje potrošačima.

U savremenoj proizvodnji hrane, posebno s ciljem stvaranja preduslova za njen plasman na svjetsko tržište, kao i kontrole uvoza ovakvih proizvoda, nameće se obaveza uspostavljanja sistema upravljanja bezbjednošću hrane i stvaranje sistema koji potrošaču garantuje zdravstveno bezbjedne namirnice.

U sektoru za prehrambenu industriju pri republičkom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede smatraju da se, s obzirom na globalizaciju tržišta i slobodan protok roba, nametnula i potreba donošenja zakona o hrani u Republici Srpskoj.

Donošenjem ovog zakona na nivou Srpske, smatraju u ovom ministarstvu, stvorile bi se pretpostavke za efikasniju proizvodnju i promet zdrave hrane, a time i za efikasniju zaštitu zdravlja potrošača, kao i za ekološku zaštitu. Takva proizvodnja podrazumijeva usklađenost sa direktivama i standardima koji važe u Evropskoj uniji, a donošenjem podzakonskih akata, zakon o hrani bi se u potpunosti sprovodio.

Istovremeno bi se u sektoru prehrambene industrije uspostavio pravni okvir za regulisanje svih aspekata kontrole hrane, u lancu od proizvođača do potrošača, te obezbijedio visok nivo zaštite zdravlja ljudi, interesa proizvođača, kao i zaštite dobrobiti životinja i životne sredine.

Nalaѕi kontrole

Glavni republički tržišni inspektor Republike Srpske Borka Surtov izjavila je našem listu da je u prvih šest mjeseci ove godine, prilikom uvoza u Srpsku, inspekcija u 12 slučajeva ustanovila neispravnost deklaracija na proizvodima,  a u pet slučajeva roba je vraćena sa granice. Prema njenim riječima, radilo se o pivu, određenom zaslađivaču, prekrupi i još nekim proizvodima koji nisu bili deklarisani ili su im bili istekli rokovi upotrebe.

- Istovremeno, od oko 3.000 obavljenih kontrola u unutrašnjem prometu u 113 slučajeva, zbog nepotpunih deklaracija ili nepostojanja garantnih listova i uputstava, van prometa je stavljeno robe u vrijednosti od oko milion i po maraka - kazala je Surtov.  Ona je dodala da se kazne za slučajeve kada proizvod nema deklaraciju ili ako ona ne sadrži propisane podatke, kreću od 2.500 do 5.500 maraka.

Znak za prevaru 

Kontrole su pokazale da većina proizvoda koji se uvoze u BiH iz Kine nose lažni znak CE,  koji bi trebalo da garantuje da proizvod ispunjava sve propisane uslove. Druga najčešća lažna deklaracija je ona s natpisom "stopostotni pamuk", koja se nalazi na skoro svim kineskim odjevnim proizvodima, iako je već na prvi pogled vidljivo da se radi o sintetici.

*********

LAŽNE deklaracije nisu rijetkost

*********

BIJELI hljeb farbaju i prodaju kao crni

*********

BROJNE domaće propise pregazilo vrijeme

*********

SRPSKA sprema svoj zakon o hrani

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.