Kako olakšati život maloljetnim žrtvama najtežih krivičnih djela: Ožiljci na dječijoj duši najteže zarastaju

Sagovornice “Glasa Srpske”, tužilac za maloljetnike Okružnog tužilaštva Banjaluka Snežana Živković i stručni savjetnik psiholog Violeta Rožić Dunović sa svojim kolegama iz policije i sudova, svakodnevno ulažu nadljudske napore da, između ostalih, krivce koji su prekinuli bezbrižne dječje igre i nasilnički utihnuli njihov smijeh izvedu pred lice pravde.

Ovaj posao stoički obavljaju, jer im je prije svega bitna žrtva. Kažu da posao mora biti obavljen profesionalno zarad dobrobiti svih.

- Sada imamo posebno odjeljenje koje radi isključivo sa predmetima gdje su oštećeni djeca ispod 18 godina koja mogu biti učesnici i svjedoci u krivičnim djelima kao što su djela protiv polnog integriteta, razbojništva, iznude i otmice - kazala je Živkovićeva i dodala da je nekada bilo teže jer djeca do desete godine nisu mogla svjedočiti.

I danas se, iako su prema zakonu podobni svjedoci, izbjegava ispitivanje najmlađih. Ističe da su ova krivična djela inače teška za dokazivanje, a naročito kada su u njih uključena i djeca.

- Nama su potrebne činjenice, a djeca o njima govore na drugačiji način. Svakim razgovorom dijete se dovodi u traumatizovano stanje, a često njihova svjedočenja ne izgledaju vjerodostojno kao kod punoljetnih osoba - rekla je tužiteljka i dodala da je u protekle dvije godine, od kada je sa njima i psiholog, posao lakši jer se zajedno trude da istragom dodatno ne povrijede žrtve.

Svaki takav događaj, prema njenim riječima, ostavlja traume na dijete, a često i na sve one koji postupaju u tim predmetima. Ističe da stručni savjetnik psiholog nije istražni organ, ali da je uključen u rad tužilaštva kako bi se olakšala komunikacija sa oštećenima.

- Violeta je značajna zašto što se bavi načinom kako prići svjedoku, procjenjuje kako je najbolje da se saslušava i da li je u stanju da svjedoči ili će mu svjedočenje naštetiti - naglasila je tužiteljka i dodala da psiholog, pored njenog odjeljenja, najčešće radi sa ugroženim i zaštićenim svjedocima i u drugim krivičnim predmetima, kao što su ratni zločini.

Kada je riječ o djeci, naglašava, neophodno je da im se pristupi na njima razumljiv način.

Psiholog Violeta Rožić Dunović pojašnjava da pitanja koje postavljaju policija ili tužilac prilagođava sagovorniku.

- Djeca sa kojima radimo su različitog uzrasta, intelektualnog statusa i potencijala. Nerijetko su djeca sa poteškoćama u razvoju, ali radimo i sa onima koja koriste specifične govorne lokalitete - priča Rožić Dunović i za primjer navodi da je najmlađe dijete koje je davalo izjavu imalo samo tri godine, te da je to svjedočenje bilo jedno od najtežih. Ističe da kod djece dominira strah i da je prije saslušanja neophodno da ih upoznaju sa njom, tužiocem i prostorom, jer kako naglašava, djeca ne vole da griješe.

- Morate im objasniti šta se događa, treba da procijenite da li razlikuju istinu od laži, da li su sposobni da daju iskaz. Ovo iziskuje vrijeme, a imamo ga malo. Tužilac ili policajac, koji se nalaze se druge strane dvostranog ogledala, postavljaju pitanja koja samo ja mogu da čujem, zatim ih  prilagođavam djetetu sa kojim razgovaram - objašnjava Rožić Dunović i ističe da je pristup koji zavisi od nekoliko faktora uvijek drugačiji, ali propisan u Zakonu o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS i Pravilniku o načinu pružanja podrške i postupanju prema svjedocima, djeci i maloljetnicima u krivičnom postupku Okružnog tužilaštva Banjaluka.

- Svako dijete individualno reaguje u stresnim situacijama, a davanje izjave pred pravosudnim institucijama je takva da imate djecu koja sve emotivno dožive, a ima i onih koji pokazuju manje emocija, što se zna pogrešno protumačiti - rekla je ona.

Navodi da probleme u ispitivanju ove grupe žrtava predstavljaju i različiti nazivi istih pojmova.

- Kod nas na Balkanu i u našoj kulturi problem je da se mnoge stvari pogrešno imenuju, kao intimni dijelovi tijela. Potrebno je vrijeme da se pronađe riječ koja je djetetu poznata - ističe ona i dodaje da koristi razne predmete kako bi se ono što lakše izrazilo.

U prostoriji gdje se ispituje nema igračaka da ne bi odvlačile pažnju djeci, ali postoje razni instrumenti, kao što su bojice, papiri i specijalne lutke koji olakšavaju njen posao.

- Lutke koje koristimo su specijalne, imaju realistične polne organe, svu odjeću. Postoje i “blanko” lutke koje nemaju lice, kosu i po kojima dijete može flomasterom da crta. Ono se može izraziti kako najbolje umije i kako mu najviše odgovora. Ima djece koja neće ništa da kažu, ali sve nacrtaju ili napišu - objašnjava Rožić Dunović.

Ističe da je bitno da se, njemu razumljivo, objasni da treba da kaže šta se desilo, da ništa ne doda ili oduzme i da će neka pitanja da se ponavljaju zato što želite da razumijete i da vam objasni. Kako je istakla, u praksi se pokazalo da djeci više prija da pričaju o problemima ako se sklone iz sredine koja ih podsjeća na neugodno iskustvo koje su proživjeli. Sve vrijeme, naglašava, mora se voditi računa da se kod djeteta ne izazove sekundarna traumatizacija. Odnosno da, dok priča o vrlo teškim i neprijatnim situacijama, izađe iz tužilaštva sa što manje stresa.

Živkovićeva ističe da sada mogu saslušati dijete samo dva puta, a nekada su se žrtve saslušavale i do pet puta tokom krivičnog postupka. Kako kaže, teško je bilo kome zamisliti kako je to stresno i traumatično iskustvo. Naglašava da je cilj tužilaštva da kvalitetno i zakonito sprovede istragu, jer se istražne radnje ne mogu ponavljati.

- Ako dobijete oslobađajuću presudu protiv zlostavljača, to je ogromna šteta i opasnost za cijelo društvo. On će presudom biti označen, a ako je riječ o mladoj osobi koja ima takve sklonosti, biće evidentiran u registrima osuđivanih lica - ističe Živkovićeva i dodaje da je bitno da se istraga odradi kako treba jer zlostavljači mogu početi sa bezazlenim krivičnim djelima protiv polnog integriteta koja mogu da se završe i najtežim krivičnim djelima kao što su otmice i ubistva djece.

Živković i Rožić Dunović saglasne su da je rad sa djecom težak i zahtjevan. Djeca, ističu one, mogu da osjete kome mogu da se otvore, ali da biste im prišli i saznali šta im se desilo, moraju prepoznati emociju, uzeti je sebi i preraditi, i vratiti je nazad. Svi koji postupaju u krivičnom postupku sa djecom na prvo mjesto stavljaju dječiju dobrobit, ne samo zbog prirode posla nego zbog onog ljudskog koje je u svakome od nas.

Traume, bolni pratioci zlostavljanih, nikada u potpunosti ne iščeznu. Surova istina je da nemaju sva djeca privilegiju da budu bezbrižna i srećna. Mnoge stvari u životu mogu da čekaju, ali ne i oni, te se na njihove vapaje za pomoć mora odgovoriti odmah. Dječiji život je kao komad papira po kome svako bilježi, a sagovornice “Glasa Srpske” trude se da spriječe zlonamjerne koji na tim stranicama ostavljaju doživotne ožiljke, ali i da svim žrtvama omoguće bezbrižnija životna poglavlja.

Podrška

U toku cijelog krivičnog procesa, naglašavaju sagovornice “Glasa Srpske”, obezbijeđena je podrška stručnih lica. Od dežurnih službi u centru za socijalni rad, stručnog savjetnika psihologa u tužilaštvima, do odjela za podršku žrtvama i svjedocima u sudovima. Kako ističe tužilac Živković, svima uključenim u ove procese na prvom mjestu je zaštita psihičkog zdravlja ispitanika, a zatim i sprečavanje krivaca za druga nedjela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.