Kada žalost postane pakost

Za Srebrenicu i stradanje Bošnjaka čuo je cijeli svijet, pojedinci i prije nego se desilo, a koliko ih s druge strane zna za Zalazje, Sase, Zagon i druga mjesta u Podrinju gdje su ubijani Srbi? I zašto tako malo?

Iako su od stavljanja tačke na posljednji rat prošle gotovo tri decenije još su svježe brojne rane, a većina nikada neće zarasti. Ubijani su Srbi, Hrvati, Bošnjaci. Ubijali su Srbi, Hrvati, Bošnjaci, a osuđivani mahom Srbi za sve, dok su ostali uglavnom amnestirani svake krivice što je dalo vjetar u leđa mitovima i unaprijed napisanim pričama da su pripadnici srpskog naroda najveći krivci i agresori.

Posebna je ona o Srebrenici, koje se stidi i dio Bošnjaka o čemu su pričali i javno, tvrdeći da su brojke preuveličane, da su na nišanima i imena živih, a ispod zemlje u Memorijalnom centru u Potočarima i pojedini koji su stradali prije jula 1995, među kojima i Srbi.

Istrajavanje

I dok stručna javnost, mahom sa srpske strane, istrajava na zahtjevima da je potrebno još istraživati dešavanja u i oko Srebrenice zarad i prošlosti i sadašnjosti i budućnosti te ne skrnaviti termin genocida, bošnjačke političke elite i dio njihovih nevladinih organizacija imaju svoj broj - 8.372. Stranci, međutim, imaju stav - nema dalje priče (zabranjeno negiranje genocida i nametnutim zakonom) čime, tvrde u dijelu javnosti, guše slobodu govora u vijeku koji je tome posvećen, a s druge strane ponižavaju istinske žrtve tih julskih dana koji su stradali u masovnim zločinima koje su Srbi, u toj regiji, počinili nad Bošnjacima.

I tako prolazi gotovo svaki 11. juli u Potočarima, a ove godine komemoracija žrtvama je ostala u znaku govora direktora Memorijalnog centra Emira Suljagića u kojem je, pod plaštom izvinjenja, pokušao da falsifikuje istoriju ne samo iz devedesetih, nego i četrdesetih godina prošlog vijeka. Na njegove riječi ekspresno su reagovali iz beogradskog Muzeja žrtava genocida, tvrdnjama da je Suljagić pokušao da falsifikuje i zloupotrijebi holokaust i genocid izvinjenjem Jevrejima zbog zločina koje je nad njima izvršila "Handžar" divizija, svjesno smetnuvši sa uma da su žrtve te zloglasne jedinice bili većinom Srbi.

- Međutim, direktor Memorijalnog centra se nije zaustavio isključivo na pokušajima očiglednog i neskrivenog falsifikovanja prošlosti, već se u nedoličnom naporu da uspostavi bilo kakvu vezu između holokausta i zločina počinjenog u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine, usudio da ustvrdi kako su njegovi sunarodnici, stradali na tom području pre 28 godina, doživeli tragičnu sudbinu upravo zbog svoje "boje kože" kao što je to bio slučaj i sa Jevrejima tokom holokausta - ukazali su iz Muzeja.

Na Suljagićeve riječi reagovali su i predstavnici srpskog naroda, ali su po ko zna koji put u proteklih nekoliko godina ukazali da postoji izvještaj Nezavisne međunarodne komisije čije je formiranje inicirala Srpska.

Brojke

Sa ciljem dolaska do najrelevantnijih podataka o stradanjima u Srebrenici, Srpska je formirala Nezavisnu međunarodnu komisiju za istraživanje stradanja svih naroda u toj regiji od 1992. do 1995. godine, a zaključeno je da se tu nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida niti genocid uopšte.

Istaknuta je činjenica da je hiljade ljudi, uglavnom ratnih zarobljenika, ubijeno na najstrašniji način i da odgovorne za ove gnusne zločine treba kazniti. U izvještaju koji je od jula 2021. godine dostupan javnosti na sajtu komisije i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica navodi se da nalazi Haškog tribunala o genocidu neće izdržati test vremena.

Prema definiciji UN, genocid označava djela počinjena sa namjerom da se u potpunosti ili djelimično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva. Sam pojam, koga je skovao Rafael Lemkin, kako je istaknuto u tom izvještaju, priznat je od Generalne skupštine UN 1948, a definisan Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida 1951. godine. Jednom skovan, retroaktivno je dodijeljen određenim istorijskim događajima, poput turskog protjerivanja Jermena tokom Prvog svjetskog rata ili raseljavanja američkih Indijanaca sa prostora Sjedinjenih Američkih Država. Uz to, kako su naveli članovi nezavisne komisije, danas veliki broj naučnika bez dileme govori i o genocidu nad Srbima u NDH, na čijoj teritoriji je izvršen holokaust i genocid nad Romima.

- Jednostavnije rečeno, to je termin koji se povezuje sa namjernim procesom istrebljenja, i u tom smislu, sam po sebi ne podliježe pojedinačnim prestupnicima osim ako nisu dio sporazuma koji njeguje takve planove. Čak i tada, bilo koji manifest koji promoviše istrebljenje ljudske grupe ili njene kulture bez sumnje bi uključivao više pojedinaca. Sve radnje koje se ne uklapaju u ovu definiciju moraju biti presuđene kao druge vrste ratnih zločina. Pojedinačne epizode nasilja, kao što su zločini ili masakri, same po sebi ne čine genocid, bez obzira na broj žrtava. To je posebno slučaj tokom oružanih sukoba kada se masovno nasilje smatra vojnom nužnošću. Jasno je da je zloupotreba etikete genocid u političke svrhe ili svrhe podsticanja međuetničke ili bilo kakve druge mržnje nesavjesna - piše u izvještaju.

Kada se govori o genocidu u kontekstu dešavanja u srebreničkoj regiji i haških presuda neosporno treba kritički posmatrati činjenicu da je tribunal imao suviše ograničen pogled na događaje iz jula 1995, iako nema naznaka da sudije nisu postupale izuzetno profesionalno i nepristrasno.

- Međutim, MKSJ nije raspravljao o raznim motivima poput onog da je i srpska strana ponudila razmjenu Srebrenice i Žepe za teritoriju pod kontrolom Srba u i oko Sarajeva, nije se osvrnuo ni na konstantnu vojnu prijetnju koju je predstavljala 28. divizija tzv. Armije RBiH koja je bila stacionirana u Srebrenici u trenutku demilitarizacije od 1993. godine. Ujedno, ni o motivaciji za masakr nije se dovoljno raspravljalo, već je samo prikazano da je Vojska Republike Srpske slijedila jasnu vojnu direktivu da "očisti" to područje od vojne prijetnje oličene u hrvatskoj i muslimanskoj ofanzivi.

Naime, činjenica je da je postojao plan Vojske Srpske da preuzme kontrolu nad teritorijom same enklave Srebrenica, ali logičan zaključak je da je takva akcija bila od vojnog značaja iz više razloga. Već je rečeno da je to područje bilo pod kontrolom naoružanih brigada 28. divizije, stoga je jasno da su snage Vojske Srpske smatrale kako treba da imaju kontrolu nad istim. Stalna je bila prijetnja od naoružane 28. divizije pod komandom Nasera Orića, a jasno je da te trupe nisu samo postizale vojne uspjehe već su počinile i ratne zločine nad srpskim stanovništvom u njihovim selima - istaknuto je u dokumentu.

Vojska Srpske je u nekoliko navrata saopštila svoju odluku o napadu i uništenju enklava, počev od 8. marta 1995. godine, tri mjeseca prije samog napada. Svijet je u tišini prihvatio i očekivao vojno uništenje enklava Srebrenica i Žepa, kao što je detaljno opisano u samom izvještaju. Stoga, tih mjeseci Srebrenica više nije bila simbol prisustva Muslimana u tom regionu, ali je postala simbol nezainteresovanosti svijeta za njihovo dalje postojanje.

Jasno je, istaknuto je, da se u očima rukovodstva Vojske Republike Srpske, kao i ostatka svijeta, stanovništvo Srebrenice nikako nije moglo smatrati reprezentativnim ili čak značajnim dijelom muslimanskog naroda u BiH, a samim time nije mogla postojati ni namjera da se uništi značajan dio zaštićene grupe Muslimana.

- U širem smislu, od presudnog značaja za prevenciju budućih genocida jeste to da se pojam genocida kao zločina nad zločinima ne smije razvodniti ako bi se taj termin tako olako koristio, kao u slučaju događaja u Srebrenici tokom jula 1995, na kraju bi postao besmislen. Ako se takvo pravno razumijevanje ostvari u budućnosti navodi o genocidu postali bi redovni saputnici svake vojske i zajednički za sve sukobe i što je najvažnije nosili bi sa sobom male posljedice - piše u dokumentu.

Do sada je bilo, kako je istaknuto, široko prihvaćeno tumačenje da ubistvo 8.000 muslimanskih muškaraca nalikuje genocidnim zločinima koje su počinili nacisti, sistematski odvajavši Jevreje i druge manjine od ostatka stanovništva, da bi ih potom ubili.

- Nalazi komisije pokazuju da se zločin takve prirode nije dogodio. Štaviše, komisija je utvrdila da su muslimanske snage 28. divizije unutar Srebrenice formirale vojnu kolonu sa više od 12.000 pripadnika vojske koja se probila kroz formacije srpske vojske i krenula prema muslimanskoj teritoriji. Napadi na ovu kolonu, koji su prouzrokovali smrt približno 4.000 do 5.000 pripadnika 28. divizije armije Republike BiH, mogu se smatrati legitimnim vojnim akcijama. Međutim, pogubljenje 2.500-3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari, pored nekoliko stotina razmijenjenih vojnika, predstavlja ratni zločin. Komisija ne sumnja u zločinačku prirodu ubistava. Međutim, ne može se utvrditi da su ta ubistva počinjena sa bilo kojom drugom namjerom, osim da se eliminiše vojna prijetnja u periodu nakon vojnog napada hrvatskih i muslimanskih snaga na srpsku teritoriju (operacija "Oluja"). Što se tiče postojanja posebne namjere da se uništi zaštićena grupa, nalazi MKSJ-a nisu konačni - jedan je od zaključaka iza kojeg su stali svi njeni članovi.

Adut u falsifikovanju

Milorad Kojić, danas poslanik u Parlamentu BiH, a direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih u doba objave izvještaja Nezavisne međunarodne komisije, ističe da je ta komisija na najbolji i najstručniji način konstatovala da sve što nije zasnovano na istini neće podnijeti teret vremena.

- Vidljivo je da svake godine komemoracija 11. jula u stvari služi za sprovođenje ratnih ciljeva iz devedesetih godina, da se pokušava cijelom srpskom narodu nametnuti teret odgovornosti i šalju poruke kako Srpska ne može da ostane kao dejtonska kategorija, već samo unitarna BiH u kojoj bi Srbi, vremenom, iščezli. Upravo te poruke koje se šalju 11. jula najbolje potvrđuju sve to - rekao je Kojić i dodao da svaka komemoracija, bez obzira gdje i o kome se radi, treba da bude posvećena samo žrtvama, a ne da one budu zloupotrijebljene.

Traume

U izvještaju nezavisne komisije istaknuto je i to da oružani sukobi nisu organizovani sportovi za gledaoce sa jasnim pobjednicima i gubitnicima.

- To su složeni događaji sa trajnim psihološkim implikacijama za sve preživjele. Više je nego jasno da je stanovništvo ove regije kao i cijele BiH, bez obzira na svoju pripadnost, doživjelo veliku tragediju i novu traumu koja se često nadovezuje na traume iz prethodnih ratova. Posljedice ratnih strahota prisutne su kod pripadnika svih strana u sukobu. Neophodno je iznalaziti načine da se te traume adekvatno tretiraju, a društvu vraća uzajamno povjerenje i buduće pomirenje - naveli su autori.

Tu, pojašnjava, misli na istinske, prave žrtve, a ne na izmišljene brojke i druge kvalifikacije koje druga strana uporno nameće.

- Pravda je osuđujuća presuda, ono što Srbi neće dočekati u punom obimu. S druge strane, Bošnjaci se isključivo bave kvalifikacijom krivičnog djela. Oni pokušavaju da na brojkama grade mit, morbidni mit, a s druge strane, koristeći te iste brojke izbjegavaju okolnosti pod kojima su stradali. To je, između ostalog, i ono što je konstatovala nezavisna komisija, da je bila i naoružana kolona koja je imala sukobe sa Vojskom Republike Srpske, što je međunarodno ratno pravo, a ne ratni zločin - rekao je Kojić i naglasio da druga strana mit gradi na priči da su tamo sve bila ubistva.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić rekao je da je kvalifikacija zločina koji se desio u Srebrenici kao krivičnog djela genocida od Haga i pravosudnih institucija BiH sredstvo ucjene, pritiska, satanizacije i omalovažavanja Srpske i srpskog naroda. 

Ostojić ističe da ne postoje načini, sredstva, niti metode kojima će srpski narod da prihvati neistinu, izvrši dobrovoljnu lobotomiju i počini kolektivno samoubistvo. On kaže da je neprihvatljivo da se moralna pridika i etiketa genocidnog naroda stavlja Srbima koji su u prošlom vijeku na svojim vjekovnim ognjištima bili izloženi genocidu i zločinima kakve istorija i ljudska civilizacija nije zapamtila.

- Da paradoks bude još veći, moralnu pridiku nam drže oni čiji preci su kroz istoriju uništavali čitave civilizacije, porobljavali kontinente, činili nezapamćene zločine, a neki to i danas rade - rekao je Ostojić i dodao da se u Srebrenici desio ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti koji su počinili pojedini pripadnici oružanih snaga Srpske što, kako kaže, niko ne spori, kao što su počinjeni i ratni zločini protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti.

Smatra da svaki zločin treba procesuirati, a svaku žrtvu na identičan način tretirati, bez selektivnosti. Samo tako će, zaključio je, pravda biti zadovoljena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.