Kad ja tamo, a ono međutim

- Ne kradi! Država mrzi konkurenciju”, jedan je od najpopularnijih grafita na prostorima nekadašnje nam zajedničke države. Nije to jugonostalgija, već stanje duha i upozorenje vlastima da su  zaglibile u mutne vode kriminala.

Grafiti ovog i sličnog sadržaja predstavljaju svojevrstan vid  bunta anonimne “urbane gerile”. Tipični su za supkulturu većih gradova i najčešće sadrže političke poruke i buntovan stav prema društvenoj stvarnosti.  

Politički grafiti su pokazatelj “političke podsvijesti”  društva. Oni su “politička ilegala” prikrivene misli na javnom mjestu i izražavaju protest protiv moćnika na vlasti.

Grafiteri tvrde da su grafiti stari koliko i sam čovjek i da je prvi grafit  bio ovaj:  “Evo, vidimo se kod jabuke”. Adam!

Neki i Deset božijih zapovijesti smatraju vrstom grafita jer su, po predanju, ispisane na kamenim pločama.

Iako su za poklonike ove “umjetnosti” grafiti neka vrsta umjetničkog djela, u mnogim zemljama su zakonom zabranjeni i tretiraju se kao vandalizam. Pisanje grafita u BiH je zabranjeno i prekršajno se kažnjava pa ne  čudi što autori “škrabotina po zidovima” ostaju anonimni.

Student I. D. iz Banja Luke još u srednjoj školi je stalno nešto škrabao po sveskama da bi poslije upoznao svijet grafita što mu je, kaže, promijenilo život.

- Mističnost koju imaš kao crtač grafita daje ti taj adrenalinski naboj koji te tjera da radiš dalje iz čiste ljubavi. I potpis je takođe mnogo bitan jer, nisi grafiter ukoliko nemaš svoj autentični potpis po kome se poznaju tvoji radovi u određenim krugovima.

Mislim, da bi Banja Luka kao grad bila mnogo ljepša ukoliko bi gradske vlasti dozvolile da neke od fasada u gradu budu prekrivene grafitima. Sjajno je to što se i u Banjoj Luci pojavljuju otvorene radionice grafita i takmičenja među grafiterima - kaže ovaj banjolučki grafiter.

Sakupljanjem grafita u BiH godinama se bavi publicista i astrofičar Đorđe Latinović. Grafiti su, kaže, najčešće odraz socijalnog stanja u urbanom društvu i sreću se u najsiromašnijim dijelovima grada koji su prepušteni djelovanju raznih grupa sa margine društva.

- Grafiti svojim atraktivnim jezikom i jednostavnošću obično izražavaju ono što svi u društvu misle ali neće ili ne smiju da javno kažu. Oni su svojevrstan “glas naroda” ili barem stav neke ćutljive većine. Grafiti su često izraz  individualnog bunta, protesta i otpora dominantnom i vladajućem političkom mišljenju - kaže Latinović.

BiH nije, napominje, izuzetak u smislu postojanja uvredljivih, netolerantnih i diskriminirajućih grafita. Ona je samo primjer koji potvrđuje pravilo da se zemlje tranzicije bore sa pošastima nacionalizma, netolerancije, ksenofobije i diskriminacije svake vrste.

Latinović tvrdi da nacionalistički i šovinistički grafiti poput onog ispisanog na hrvatskom domu u Zavidovićima: “Dobar Srbin je mrtav Srbin, a Hrvat još bolji”, zatim grafit “Nož, žica, Srebrenica” ispisan u Banjoj Luci ili grafit “Hrvat je nacionalnost, a Srbin je dijagnoza” ispisan u Čapljini, nisu preovlađujući u gradovima BiH. Oni su samo društveno najopasniji i politički najdestruktivniji.

- Uvredljivi grafiti su relativno rijetki, ali su svjesno sračunati da izazovu reakciju, namjerno su otrovni, brutalno grubi i jezgroviti i precizno ispisani na pažljivo odabranom mjestu čime se pojačava razorno dejstvo upućene poruke - kaže Latinović.

Među grafitima mnogo je i nacionalističkih simbola i znakova, satanističkih poruka i simbola.

Stariji se sigurno sjećaju grafita iz perioda prije Drugog svjetskog rata. Beogradski zidovi bili su išarani porukama: “Bolje rat, nego pakt”! . “Smrt fašizmu - sloboda narodu”!

U Zagrebu su grafiti bili sasvim drugog političkog sadržaja i imali su sasvim druge poruke: “Srbe na vrbe”!, “Živjela NDH”! “Živio poglavnik Pavelić”!

 U prvim godinama poslije oslobođenja grafiteri su svoju pažnju fokusirali na glorifikaciju tekovina rata i revolucije i poslijeratne obnove. Iz tog perioda bilježimo parolu: “Dok traje obnova, nema odmora”! Akcijaši su po barakama omladinskih naselja ispisivali: “Mi gradimo prugu - pruga gradi nas”.

Najviše grafita u periodu socijalističkog naboja bilo je posvećeno “najvećem sinu i učitelju naroda i narodnosti”. Pored standardnog: “Živio drug Tito”, evo i nekih drugih: “Mi smo Titovi - Tito je naš”. “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo”. “Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži”.

 Savremena istorija grafita počela je 1968. godine kada su se počeli masovno ispisivati po njujorškom metrou, a potom i mnogim evropskim metropolama. Vrlo brzo se ta “zaraza”  etablirala u Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru...

 Tih poznih šezdesetih jugoslovenski socijalizam počeo je da  posustaje. Javile su se i prve studentske demonstracije. Počeli su da osviću grafiti ovog sadržaja: “Proleteri svih zemalja -uozbiljite se”.  “Smrt fašizmu, sloboda je umrla”. “Proleteri svih zemalja, izvinite”! u potpisu Marks.

Grafiti iz devedesetih jasno su označavali raskid sa socijalizmom, pojavu višestranačja, buđenje nacionalizma i dolazak rata. U Banjoj Luci su tih godina bila najpoznatija ova dva grafita: “Narode, probudi se, svašta se dešava, žaliće ko ovo prespava”!  i “Ne dozvolite da vas zavedem istinom”.

Poslije prvih višestranačkih izbora održanih 1990. godine u Sarajevu su se pojavili grafiti:

“Glasali ste, gladujte”. “Druže Tito vrati nam se”. Ispod ovog grafita dopisano je: Neću, u potpisu Tito. I u Banjoj Luci je bilo grafita sličnog sadržaja:

“ Bez kralja ne valja! “Bravar je bio bolji”. “Tito vrati se, sve ti je oprošteno”!

Grafiti su tih devedesetih jasno predskazivali dolazak rata tako da su po svom sadržaju, temama i porukama bili grublji, eksplicitniji, direktniji i politički razorniji.

U hrvatskom dijelu Mostaru je u to vrijeme najpopularniji grafit je bio: “Živio Ante, prezime mu znate”; u Sarajevu: “Pomozite mi da mrzim Srbe”, a u Banjoj Luci: “Srbija do Tokija, Lauš do Milvokija”. Na sarajevskoj pošti neko je napisao: “Ovo je Srbija”, a neko dopisao: “Ovo je pošta, budalo”!

Dolazak plavih šljemova u Sarajevo pozdravljen je grafitom:  “Merhaba plave kacige”. Poslije potpisivanja Vašingtonskog sporazuma u Mostaru je osvanuo grafit: “Da je sloboda i demokracija, ovo bi bila Hrvatska, a ne Federacija”.  Poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u Sarajevu je ispisan grafit: “Evropska islamska unija”.

Predmet interesovanja današnjih grafitera su politička dešavanja, socijalne teme, siromaštvo, ljudska prava. O tome svjedoče grafiti: “Ne kradi! Država mrzi konkurenciju” i “Mi ne krademo od bogatih, već samo vraćamo oteto”.

Nezadovoljstvo neispunjenim predizbornim obećanjima pratili su grafiti: “SDA je izdaja”, “SDP ne damo, Zlatka poklanjamo”. “Harise pomozi narodu, idi u Tursku”. U Prijedoru je osvanuo grafit: “Samo nas Dodo nije prodo”!

Grafiti nam ponekad više govore o stvarnosti nego čitave sociološke studije. Oni su neka vrsta izraza duhovne situacije vremena, kolektivnog stanja duha, opis stvarnosti.

Na pasareli kod Doma staraca u Banjoj Luci ispisan je grafit: “ Kad ja tamo, a ono međutim”. Odmah do njega i ovaj: “Osjećam se eventualno”. U jednom haustoru u Boriku piše: “I Tito je pušio”, a u susjednom: “U Parizu i mala djeca govore francuski”. U Lazarevu je neko napisao: “ Toliko si ružan da bi mogao da tražiš odštetu od roditelja”. U Tuzli je napisano: “Nismo lijepi, ali smo glupi, šta nam fali”, a u Zenici: “Blago vjetru, on duva”.

Kratkoća i jasnoća poruke, ponekad dvosmislenost i na kraju duhovitost su najvažnije i najprepoznatljivije odlike grafita; “Bolje biti malo lud, nego malo pametan”. “Luda sam što sam glupa, pa uvijek ispadnem blesava”.

Odlika najboljih i najčešćih grafita našeg vremena je njihova socijalna angažovanost, društvena kritičnost i cinizam: ”Ne kradi! Država mrzi konkurenciju”, “Mi ne krademo od bogatih, već samo vraćamo oteto”, “Vlast stvara glad, glad stvara bijes, bijes stvara revolt, a revolt revoluciju”, “Penzioneri su postali honorarni radnici čistoće - prazne kontejnere”. “Ko laže taj i krade, ko krade taj ima, ko ima budi mu prijatelj.”

Najgore je što će i ovo jednog dana biti “dobra stara vremena”.

Ako je sida, nije rak

Po fasadama bosanskohercegovačkih gradova mogu se pročitati grafiti i ovog sadržaja:

“Diplomata je čovjek koji je plaćen da dobro razmisli prije nego što ništa ne kaže”. “Mi smo imali gusle kad svijet nije bio ni čuo za kompjuter. “Žene su djevojke kojima je istekla garancija”.

 “U meni se bore budala i genije. Plašim se da pametniji ne popusti”. “Bolje ćutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju”.

 “Ja sam ovakav rođen, a koji je tvoj izgovor?”. “Lud zbunjenog, sve dok zbunjen nije poludeo pa zbunio ludog”. “Najveći podvig je proći kroz gusto naselje sa rijetkom stolicom”. “Ljudi se dijele na sve ostale i na one druge”! “Pesimist je dobro obaviješteni optimist”. “Sida, sida, e pa šta je, ako je sida nije rak”!

Sve je džabe, ako nema Babe

U Bosanskoj Krupi je ispisan grafit: “Bilo nam je bolje, kad nam je bilo gore”.  U Sarajevu: “Ovdje ni lokum nije rahat”, u Prijedoru: “Neću žvaku, oću svoj kusur”, a u Velikoj Kladuši: “Sve je yabe, ako nema Babe”.

MI SMO imali gusle kad svijet još nije ni čuo za kompjuter

TOLIKO SI ružan da bi mogao da tražiš odštetu od roditelja

 U PARIZU i mala djeca govore francuski

MORAMO UĆUTKATI one koji su protiv slobode govora

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.