Janko Velimirović: Očekujemo procesuiranje krupnih ratnih zločinaca

- Ali za nas je taj predmet važan jer očekujemo da će se u procesuiranju slučaja "Pume" doći do saznanja o odgovornosti šireg kruga ljudi. Neki od njih su Haris Silajdžić, Krešimir Zubak, Ante Kotromanović, Atif Dudaković, Ante Gotovina, Ljubo Ćesić Rojs i Rahim Ademi - kaže Velimirović.

* GLAS: Kako gledate na hapšenje pripadnika jedinice "Pume" u Hrvatskoj osumnjičenih za ubistvo petorice srpskih ratnih zarobljenika tokom akcije "Maestral 2" u BiH?

VELIMIROVIĆ: Procesuiranje pripadnika Sedme gardijske brigade, odnosno jedinice "Pume" u Hrvatskoj, aktuelizovano je zbog unutrašnjopolitičkih razloga i pritiska međunarodne zajednice i Haškog tribunala da se u Hrvatskoj procesuira neki predmet koji je vezan za događaje u BiH. Ali za nas je taj predmet važan jer očekujemo da će se u procesuiranju slučaja "Pume" doći do saznanja o odgovornosti šireg kruga ljudi. Neki od njih su Haris Silajdžić, Krešimir Zubak, Ante Kotromanović, Atif Dudaković, Ante Gotovina, Ljubo Ćesić Rojs i Rahim Ademi. Odmah poslije rata u pravosuđu RS bila su dva ključna predmeta, jedan protiv predsjednika RBiH Alije Izetbegovića, a drugi protiv predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana. Bili su prikupljeni dokazi za zločine počinjene u to vrijeme u sadejstvu HVO i Armije RBiH. Fokus je tada bio na masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu. Dokazano je da ima 181 tijelo, a većina su bili zarobljenici i žrtve ratnih zločina. Posebno brutalni prema njima su bili pripadnici Sedme gardijske i Četvrte gardijske brigade. U međuvremenu je izvedena operacija "Oluja", a sve to je rezultat Splitske deklaracije koju su potpisali Izetbegović i Tuđman. Potpisali su je i Haris Silajdžić kao predsjednik Vlade RBiH i Krešimir Zubak kao predsjednik Federacije BiH. Sve ukazuje na to da je potpisivanje te deklaracije predstavljalo udruženi zločinački poduhvat protiv RS i RSK. Veza HV i HVO nikad nije bila prekinuta, postoje stenogrami koji govore da je to bila jedna vojska. A neki učesnici tih događaja danas su saborski zastupnici, poput Ante Kotromanovića, kao i generali u Hrvatskoj vojsci. Očekujemo da će domaće pravosuđe, i BiH i Hrvatske, da uradi ono što je propustio Haški tribunal.

* GLAS: Najavili ste da ćete uskoro tražiti i naknadu materijalne štete počinjene u ratu?

VELIMIROVIĆ: Da. Ta dokumentacija je sređena, za neke opštine potpuno. Sve je pripremljeno za procesuiranje. Sređena je dokumentacija za Mrkonjić Grad, Novi Grad, Kozarsku Dubicu, Kostajnicu. U toku je sređivanje za Šipovo, Jezero, Ribnik, i opštine u zapadnokrajiškom području. Vidjećemo na koji ćemo način to da obavimo jer se radi o drugoj državi pa bi BiH trebalo da tuži Hrvatsku. Imamo dosta dokaza koji se ne mogu pobiti.

* GLAS: Još uvijek postoji veliki problem utvrđivanja tačnog broja žrtava stradalih u ratu u BiH?

VELIMIROVIĆ: Tačno, i još uvijek je taj broj predmet manipulacija. Recimo Kongres Bošnjaka iz SAD i dalje operiše lažnom cifrom od 200.000 stradalih Bošnjaka, iako je centar Mirsada Tokače dokazao da je u BiH ukupno stradalo 99.000 ljudi. Računa se da je stradalo oko 26.000 Srba, ali tu nije u redu odnos stradalih civila i vojnika. Navedeno je da je stradalo oko 3.000 civila, a ostalo su vojnici. Kod Bošnjačke strane taj odnos sasvim je obrnut. Mi imamo i popise na terenu, ali nijedan nije doveden do kraja. Nikada se neće doći do sto odsto tačnog konačnog broja žrtava, ali težimo da on bude što precizniji. Za sada se baziramo na podacima Centra za istraživanje ratnih zločina koji je došao do podataka i procjene da bi na području BiH moglo biti 35.000 žrtava srpske nacionalnosti. Za sada on ima čvrste dokaze za 32.000 stradalih.

* GLAS: Posebno veliki problem predstavljaju podaci o broju stradalih Srba u Sarajevu?

VELIMIROVIĆ: Da. Tamo se ne može doći do podataka jer se imena stradalih ili kriju ili to nije imao ko da prijavi. Podaci Međunarodnog Crvenog krsta su nepouzdani zato što nije izvršena provjera tačnosti tih podataka. I onda se vrši zloupotreba. Komisija za Srebrenicu RS je, recimo, objavila podatke o nestalim koje su prijavile porodice, a koji su interpretirani kao podaci o broju ubijenih i nestalih. Kasnije su neki od prijavljenih nađeni živi a niko ih nije skinuo sa spiska. I mi imamo tih problema, pa smo zato oprezni. Dobro provjeravamo sve činjenice jer se radi o kompleksnom problemu. Kad je formirana Komisija za Sarajevo očekivali smo da će se doći do istine. Ali došlo je do razmimoilaženja oko tumačenja predmeta rada komisije, do zastoja i prekida u radu komisije. Još nije jasno zašto se nadležni nisu potrudili da se nastavi rad komisije. Srpska strana raspolaže informacijama o 6.500 stradalih Srba u Sarajevu, dok bošnjačka strana to negira. Postoji opstrukcija federalne strane da se dođe do tačnih podataka.

* GLAS: Evidentni su i veliki problemi u radu Instituta za traženje nestalih BiH?

VELIMIROVIĆ: Praksa je pokazala da je taj institut samo u funkciji federalne komisije i da tu glavnu riječ vodi Amor Mašović. To bi moralo da se promijeni jer je obećano da će se napraviti jedinstvena centralna baza nestalih. Mnogo se kasni i kad je riječ o dinamici razvoja instituta. Treba nastojati da se ne rasipa energija i da se dođe do što preciznijih podataka o nestalima jer 1.800 nestalih je još uvijek velik broj. Ima 600 posmrtnih ostataka i nema pomaka u identifikaciji. Centar za identifikaciju se ograđuje od toga da je greška do njega, tako da u svemu ima politike. Pod firmom zajedničkog instituta na nivou BiH prikazane su samo bošnjačke žrtve. Treba da se raščisti šta i koga predstavlja taj institut koji bi trebalo da poštuje nacionalni paritet, što sada nije slučaj.

* GLAS: Mreža nevladinih organizacija traži i da oni vrše popis žrtava?

VELIMIROVIĆ: Imali smo kontakte u vezi s tim, a stavovi su suprotstavljeni. Zbog kompleksnosti ovog posla smatramo da nevladin sektor nema snage i kapaciteta da to uradi. Tražimo da to i dalje ostane posao entiteta i države, a njihova pomoć je dobro došla. Ovo što je radio direktor Istraživačko-dokumentacionog centra BiH Mirsad Tokača je kombinacija vladinog i nevladinog sektora za šta je utrošeno 600.000 evra pa se ne može znati šta je tu vladino a šta nevladino. Nama predstoji rad na terenu, a neophodan je i popis stanovništva. Problem je i što institucije RS nemaju poimenični popis iz 1991. godine koji je u vlasništvu federalnog Statističkog zavoda koji je to naslijedio od BiH. Oni sad time trguju. I Komisija za Srebrenicu je od njih kupila poimenične podatke o popisu stanovništva u području uz Drinu. Popis stanovništva s nacionalnim predznakom može pomoći da se napravi statistička slika gubitaka u ratu.

Arhiva

* GLAS: I dalje nemate pristup arhivi VRS koja se nalazi u Kasarni "Kozara" u Banjoj Luci pod ingerencijom Ministarstva odbrane BiH?

VELIMIROVIĆ: Paradoksalno, ali nemamo. Mimo svake logike je da vam se brani uvid u arhivu i dokumentaciju koja je nastala, i koju su stvorile institucije na ovom području, a koje služe za dokazivanje istine. Očekujem da će Vlada RS biti energična u realizaciji onoga što njoj pripada. Postoji načelan dogovor da ratna arhiva bude u nadležnosti entiteta. Dodatni hendikep nam je i to što se u Haškom tribunalu nalazi ogromna količina dokumentacije koju za sada ne možemo da koristimo. Ako nam se brani pristup dokumentaciji i arhivama, to znači da je nečiji cilj da se ne dođe do istine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.