Iz tamnice na rajsko ostrvo
Prošlo je gotovo sedam godina od dana kada su, okovani u lance, pristigli u Gvantanamo pod optužbom da su neprijateljski borci, i samo četiri dana nakon njihovog iznenadnog leta avionom u cik zore do Bermuda. Četiri kineska Ujgura, sada uživaju u novoj slobodi, zahvalni zbog tople dobrodošlice koju im je priredilo lokalno stanovništvo i nepatvorene ljepote ovog čistog i sređenog ostrvca za koje mnogi znaju samo preko razglednica.
U majicama kratkih rukava i ljetnim pantalonama, četvorica stamenih muškaraca, pripadnika jogunaste nacionalne manjine koja obitava na zapadu Kine, lako bi se mogli uklopiti u okolinu, da nemaju karakteristične, zapuštene brade. Opijeni mirisom hibiskusa i mogućnošću da nesmetano lutaju slikovitim ulicama i pristaništima, ne mogu se načuditi sreći koja ih je dovela ovdje, nakon robijanja tokom kojeg su više od godinu dana proveli u samici.
- Prvi put sam u životu juče plivao u moru, i to je bio najsrećniji dan mog života - kaže Salahidin Abdulahat (32).
Za vrijeme nedjeljnog ručka koji se sastojao od ribe i pomfrija, od Ujugra su se mogle čuti samo riječi hvale za Bermude, koje su odoljele pritiscima Kine, za razliku od moćnih evropskih država koje, kako kažu, nisu pokazale dovoljno hrabrosti.
Četvorica Ujgura bili su članovi veće grupe njihovih sunarodnika koja je izmakla onome što oni zovu kinesko proganjanje muslimana u zapadnoj Kini pod palicom Pekinga, pa su 2001. došli u kamp za Ujgure u Avganistanu. Odatle su nenaoružani pobjegli kada su kamp bombardovali Amerikanci, pa su ih kasnije uhvatili seljaci, koji su ih predali pakistanskim vlastima u zamjenu za nagradu koju su im obećali Amerikanci.
Četvorica njih tako su se našli na Bermudama, dok je 13 Ujgura još u Gvantanamu, ali se očekuje da će i oni biti deportovani na druga odredišta, jer su ih američke vlasti oslobodile optužbi za oružanu borbu protiv SAD ili povezanost sa terorističkim grupama.
Međutim, namjere da budu premješteni u SAD izazvale su političku gužvu koju administracija predsjednika Barka Obame nije željela da pogoršava. Ujguri koji su sada na Bermudama nisu iskazivali ni trunku negativnih emocija prema Sjedinjenim Američkim Državama. Oni kažu, kao što su tvrdili i za vrijeme dugih i mučnih sati ispitivanja u Gvanatanmu, da nikada nisu bili antiamerički raspoloženi, već samo žele da nastave da žive život na koji su navikli.
- Ranije smo se pitali zbog čega nam Amerikanci to rade. A sada smo na ovom predivnom mjestu. Ne želimo da gledamo unazad, i nemamo ništa protiv SAD - priča Abdulahat uz odobravanje svojih sunarodnika.
Njihovo preseljenje u ovu britansku koloniju, omiljenom odredištu vlasnika luksuznih jahti, znanom po građevinama pastelnih boja, tek je mali korak naprijed u ostvarenju cilja Obamine administracije koja želi da zatvori Gvantanamo do januara. To je stvorilo političke neprilike premijeru Bermuda, za koga neki kažu da vlada autokratski, dok je britanski Forin ofis, nadležan za spoljne poslove Bermuda, negodovao jer smatra da nisu obavljene potrebne konsultacije.
Međutim, najviše glasnih primjedbi tiče se tajnosti postignutog dogovora, a ne straha da su bivši osumnjičeni za terorizam sada na slobodi, kao što to smatraju u SAD.
I dok neki ne baš dobrostojeći Bermuđani kažu da nije pravedno da se posao i državljanstvo nudi onima koje SAD nisu željele na svojoj teritoriji, dotle ogromna većina ostalih na to odmahuje rukom i iskazuje ponos zbog gostoprimstva ovog ostrva. I dok četvorica Ujgura stoje ispred kolibe na obali mora u kojoj privremeno žive dok ne nađu posao i vide šta će i kako će dalje, lokalno stanovništvo im prilazi i, uz najbolje želje, rukuje se s njima.
Njihova postojbina u Hsinđangu, regionu na zapadu Kine gdje živi uglavnom muslimansko stanovništvo, nema izlaz na more, a mnogi Ujguri -zarobljenici prvi put su vidjeli okean kroz bodljikavu žicu zatvora u Gvantanamu.
A sada se bezbrižno mogu brčkati u vodi. Halil Mamut (31) kaže da je prošle subote po prvi put upecao ribu.
Četvorici Ujgura obećane su radne vize, a za godinu-dvije i državljanstvo, kažu njihovi advokati. Tako će dobiti pasoše i mogućnost da putuju.
Prema sporazumu, Ujgurima nije dozvoljeno da posjete SAD. Nejasno je da li će to moći čak i kada dobiju državljanstvo Bermuda.
Četvorica Ujgura kažu da ne žele da imaju više bilo šta sa Kinom, koja je zahtijevala njihovu deportaciju i gdje bi sigurno završili u zatvoru.
Mnogi od njih su u ujgurskom kampu naučili da rukuju automatskim oružjem, ali nisu prošli pravu obuku, ništa nisu znali o "Al-Kaidi", nisu se borili protiv Amerikanaca niti su ih smatrali neprijateljima.
Četvorica Ujgura bili su među onima koji su se sakrili u planinskim pećinama kod Džalalabada nakon što su Amerikanci krajem 2001. bombardovali njihov kamp. Gladni, preplašeni i nenaoružani, nekako su došli do Pakistana, gdje su ih seljaci predali pakistanskim vlastima.
Nakon što su ih toliko godina držali u zatočeništvu, Amerikanci su zaključili da ne predstavljaju prijetnju bezbjednosti zemlje te da ih ne mogu smatrati neprijateljskim borcima. Prošlog oktobra sud je naredio njihovo oslobađanje, ali je ono odloženo jer u prvi mah nije bilo moguće pronaći državu koja bi ih primila.
Pet Ujgura preseljeno je 2007. godine u Albaniju. Vode se pregovori da ostale primi pacifičko ostrvo Palau.
Izdaja
Za vrijeme ispitivanja u Gvantanamu, Ujguri su izjavili da su u Avganistan došli nakon bijega od kineskog ugnjetavanja, te da su željeli da doprinesu "oslobođenju" ujgurskog naroda, a to se u Kini smatra izdajom.
preveo: Milenko KINDL
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
