Iz poplave izlazimo kao bolji ljudi
Šok i nevjerica, sliku kao što su potopljena banjalučka naselja Česma i Lazarevo vidio sam samo na filmu u vijestima kada neku zemlju pogodi cunami. Strah, suze i tuga, ljudi u mokroj i prljavoj odjeći broje štetu.
Ovako jedan od volontera Gradske organizacije Crvenog krsta Banjaluka Dario Kalamanda opisuje strahotu koju su prouzrokovale poplave koje su zadesile njegov grad i čitavu RS prije nekoliko dana.
- Niko ne može da dočara količinu blata po kojoj ljudi hodaju, uništene krevece za bebe, namještaj, bijelu tehniku. Ljudi čiste i broje štetu. Volonteri pokušavaju da im pomognu - navodi Dario.
On kaže da je dugo volonter u Crvenom krstu i da nije mogao zamisliti da će katastrofa ovih razmjera zadesiti njegov grad, njegovo i mnoga druga naselja.
- Vidio sam silan strah, suze i tugu i možeš samo isto tako da se osjećaš. Borili smo se sa emocijama, pitali smo se šta će i kuda sada svi ti ljudi - rekao je Dario.
On je dodao da je nakon izlivanja rijeke Vrbas zavladala panika i da je za dva-tri sata u prodavnicama nestalo vode i hljeba, ali i mnogo drugih namirnica.
- Velikom broju porodica ostale su samo prazne prostorije, četiri gola zida. Voda je nanijela blato, pacove, miševe, zmije, smeće u kuće - kazao je ovaj mladi volonter.
- Saosjećam sa ljudima koji su u jednom trenutku izgubili sve u šta su ulagali godine i novac. Tuga i strah je gledati kako gradska čistoća odvozi na otpad sve što su imali - rekao je Dario.
Ispričao je i da ga je ganula starija gospođa sa amputiranom nogom koja je došla taksijem do njihovih prostorija kako bi donijela pomoć.
- Iz ovoga izlazimo sa poukom, novim znanjima i vještinama. Najvažnije je što izlazimo kao mnogo, mnogo bolji ljudi - zaključuje Kalamanda.
On i njegovi mnogobrojni drugari su od prvog dana danonoćno pomagali u Crvenom krstu. Nisu spavali po četiri dana, ali su, kako kažu, snagu pronalazili u želji i volji da pomognu.
Duška Vučetić bila je u banjalučkom naselju Priječani samo dan nakon što se voda povukla. Zajedno sa ostalim volonterima Crvenog krsta pobrinula se da stanovnici dobiju pitku vodu i hranu čim je teren bio prohodan.
- Nisu imali vodu ni struju. Nisu imali na čemu da spavaju, niti su imali pokrivače. Izgledalo je zastrašujuće. Bilo je djece i odraslih svih starosnih doba - ispričala je Duška.
Ona kaže da je izvlačenje vode iz kuća tada bilo još u toku, a po dvorištima je ležao razbacan namještaj, odjeća, obuća i ostale stvari koje su stanovnici posjedovali.
- Radim od prvih dana, naporno jeste, ali mi snagu daje kada vidim koliko moja pomoć nekome znači. Biću na raspolaganju do posljednjeg dana i nastojaću da pomognem koliko mogu što većem broju ljudi - rekla je volonterka.
Istakla je da su njihovi telefoni zvonili na svakih pet minuta i da im se javio veliki broj građana koji su mnogo doprinijeli pomoći ugroženima donoseći svoje donacije.
Akcija sakupljanja pomoći i distribucije paketa se odvijala i u banjalučkom Domu omladine, a tamo smo zatekli Nebojšu Babića kako u mladalačkoj košnici sortira, pakuje i vrši utovar paketa koje su slali porodicama koje je zadesila nesreća.
- Uvijek je nečeg falilo, pakete nismo mogli pakovati bez hljeba ili vode, ali dobri ljudi su stalno pristizali i donosili nove kese sa namirnicama. Odvojeno smo pakovali hranu i pelene za bebe i slali dalje - kazao je Nebojša.
On dodaje da je volontera u Domu omladine bilo dovoljno, da se radi u dvije smjene, te da je bilo i vremena za kratak predah jer su se međusobno mijenjali.
Sve u svemu, grad Banjaluka je vrvio od mladih ljudi željnih da pomognu, kako u Banjaluci, tako i u ostalim gradovima Republike Srpske koji su pogođeni poplavama.
Tako su ekipe studentske brigade, kao i drugi ljudi dobre volje, navukli čizme i maske, uzeli lopate u ruke i krenuli put Doboja, Šamca, Modriče, Srpca i mnogih drugih mjesta kako bi pomogli svom narodu u nevolji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
