Imate užasnog šefa, da li biste ga zamijenili upravljačkim algoritmom

Popularni film iz 1999. godine Office Space bavi se Piterovim turobnim životom softverskog inženjera koji dane provodi u skučenom kancelarijskom boksu i svakog petka pokušava da izbjegne šefa kako ne bi čuo njegovu rečenicu „Moraću da te zamolim da dođeš i sutra, a možda i u nedjelju“.

Ova scena je i dalje popularna na internetu, više od dvije decenije kasnije, jer prikazuje jedan od neprijatnih aspekata radnog odnosa – bespomoćnost koju Piter osjeća, lažnu simpatiju koju njegov šef iskazuje kada saopštava ovu naredbu i beskrajni zahtjevi za većom produktivnošću.

Uspon upravljačkih algoritama

Sve izvesnija situacija da će roboti zamijeniti radnike česta je tema u medijima. Ali ne automatizuje se samo rad već i upravljanje. Sve češće smo svjedoci da softverski algoritmi preuzimaju upravljačke funkcije, kao što je pregled prijava za posao, davanje radnih zadataka, procjena učinka radnika – pa čak i odlučivanje kada zaposleni treba da budu otpušteni, navode doktorand Robert Donahju sa Univerziteta u Batu i njegov kolega Tijago Rivera. 

Prebacivanje zadataka sa menadžera na mašine još više će se povećati kako uređaji za nadzor i praćenje postaju sve sofisticiraniji. Konkretan primjer su aparati koji prate kretanje zaposlenih.

Sa stanovišta poslodavca, prenošenja dužnosti menadžera na algoritme daje im priličnu korist. Algoritmi smanjuju poslovne troškove automatizacijom zadataka za koje je potrebno više vremena da ljudi obave. „Uber“, sa svojih 22.800 zaposlenih, prema posljednjim godišnjim podacima, može da nadgleda tri i po miliona vozača.

Sistemi veštačke inteligencije takođe mogu otkriti načine za optimizaciju poslovne organizacije. „Uberov“ model povećanja cijena (privremeno podizanje cijena da bi se privukli vozači u vrijeme gužve) moguć je samo zato što algoritam može da obradi promjene u potražnji putnika u realnom vremenu.

Rizici

Na neke od problema koji su povezani sa upravljanjem algoritmima poklanja se više pažnje. Rizik o kojem najviše raspravljaju novinari, istraživači i kreatori politike, vjerovatno je pristrasnost algoritma.

„Amazonov“ sistem rangiranja kandidata koji je na kraju ukinut, jedan je od zloglasnih primjera. Ovaj program, koji je korišćen za ocjenjivanje biografija kandidata na skali od jedan do pet, ukinut je jer je dosledno davao više ocjene za biografije u kojima je bilo više muških karakteristika u odnosu na one koje se mogu smatrati ženskim.

Ali postoji još nekoliko važnih pitanja kada su u pitanju menadžerski algoritmi. 

Jedan od problema je i transparentnost. Klasični algoritmi su programirani da donose odluke na osnovu uputstava korak po korak i daju samo programirane izlaze.

Algoritmi mašinskog učenja, s druge strane, uče da sami donose odluke nakon što su opremljeni velikim brojem podataka. To znači da postaju složeniji kako se razvijaju, čineći njihove operacije nepredvidivim čak i za programere, prenosi RTS.

Kada obrazloženje iza odluke poput otpuštanja zaposlenog nije transparentno, dolazi do moralno sumnjivog aranžmana. Da li je odluka algoritma da otpusti zaposlenog bila pristrasna, korumpirana ili proizvoljna?

Ako je tako, njegov rezultat bi se smatrao moralno nelegitimnim, ako ne i nezakonitim u većini slučajeva. Ali kako da zaposleni dokaže da je njegovo otpuštanje rezultat nezakonite odluke?

Upravljanje algoritmom pogoršava neravnotežu moći između poslodavaca i zaposlenih štiteći zloupotrebe ovlašćenja od obeštećenja. A algoritmi isključuju kritičnu ljudsku funkciju iz radnog odnosa. To je ono što je filozof Žan-Žak Ruso nazvao naš „prirodni osjećaj sažaljenja“ i „urođenu odbojnost prema tome da gledamo kako bližnji ljudi pate“.

Iako nisu svi menadžeri naročito empatični, ne postoji nikakva šansa da će to biti algoritam. U studiji slučaja koju su autori uradili u slučaju Amazonovih kurira po ugovoru, primetili su ogorčenje koje radnici platforme osećaju zbog nesposobnosti algoritma da prihvati ljudske žalbe.

Algoritmi dizajnirani da maksimiziraju efikasnost ravnodušni su prema hitnim slučajevima za brigu o deci. Nemaju toleranciju prema radnicima koji se sporo kreću jer tek uče posao. Oni ne pregovaraju da pronađu rešenje koje pomaže radniku koji se bori sa bolešću ili invaliditetom.

Šta možemo da uradimo

Rizici sa kojima se suočavaju radnici pod upravljačkim algoritmima već su u centru pažnje istraživača, sindikata i programera softvera koji pokušavaju da promovišu dobre uslove rada. Američki političari raspravljaju o proširenju digitalnih prava za radnike. Ostala rešenja uključuju redovne procene uticaja algoritma na radnike i davanje mogućnosti zaposlenima da kažu kako se ove tehnologije koriste.

Iako preduzeća mogu smatrati da su algoritmi upravljanja veoma unosni, potreba za ostvarivanjem profita nije razlog da se tolerišu patnje zaposlenih.

Piter s početka priče je na kraju naučio kako da upravlja svojim šefom i da rad učini prijatnim. On je to učinio tako što je pokazao svoju vrednost tokom veoma prijatnih susreta sa najvišim nivoima menadžmenta. Pitanje je kako bi prošao da mu je šef bio algoritam?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.