Ideja koja je ujedinila planetu

Ideal Crvenog krsta okuplja sve ljude i narode na planeti.

Anri Dinan

Za vrijeme austrijsko-sardinijskog rata 24. juna 1859. godine, nedaleko od Solferina u Italiji, sukobile su se austrijske vojne jedinice sa savezničkom francusko-italijanskom vojskom. Vodila se posljednja bitka za nezavisnost poslije koje su Austrijanci protjerani sa sjevera Italije. Krvava bitka koja je trajala 15 časova ostavila je sa sobom 40.000 ranjenih koji su umirali na bojnom polju.

Sanitetske službe, ne znajući da je bitka započela, bile su daleko od ovog prizora. Svega nekoliko ljekara, koji su se tu zatekli, trudili su se da sa neznatnim sredstvima pruže pomoć ranjenicima, ali za većinu njih spasa nije bilo.

Mladi trgovac iz Ženeve koji se zatekao u blizini bojnog polja bio je svjedok strahovitog prizora. Zvao se Anri Dinan, imao je 31 godinu i bio vođen iznenadnim nagonom da pruži pomoć svima u nevolji. Ali, vidjevši nevjerovatan broj ranjenika vrlo brzo je ustanovio da je on sam nemoćan i tada je spontano pokušao da regrutuje volontere među civilnim stanovništvom Solferina koji su se u početku pokazali vrlo nevoljnim. Anri Dinan im tada povika: "Tutti fratelli!" - "Svi smo braća!". Svojim gromkim pozivom uspio je da slomi otpor i da otvori srca muškaraca i žena.  Postepeno, dobra volja i entuzijazam trijumfuju. Ranjenici su odvedeni daleko od bojnog polja, u crkve i privatne kuće, gdje im je stanovništvo svim srcem pružilo pomoć.

Ideja

Tada se Dinanu nametnula ideja o stvaranju međunarodnog društva za pomoć, koje bi se baziralo na ugovoru i koje bi pravno obavezalo države. Po povratku u Ženevu, Anri Dinan nije mogao da zaboravi strahovite scene čiji je očevidac bio u Solferinu i napisao je "Sjećanje na Solferino", knjigu koja će ući u anale čovječanstva. Nije se zadovoljio time da u knjizi opiše nepodnošljive uslove u kojima su se našli vojnici poslije bitke, već je jasno iznio svoje ideje. Traži da bude potpisana međunarodna konvencija koja će obezbijediti zaštitu civila žrtava rata i da u svim zemljama budu stvorena društva za pružanje pomoći, koja će biti zasnovana na principu nepristrasnosti i koja će okupiti dobrovoljce obučene da pružaju pomoć ranjenicima.

Anri Dinan objavljuje knjigu o svom trošku u 400 primjeraka i šalje je važnim ličnostima i svojim prijateljima.

General Gijom Anri Difur i pravnik Gistav Monije, koji su pročitali njegovu knjigu, smatraju da su njegove ideje i planovi ostvarljivi. Stupaju u kontakt sa njim.

Sastanci

Na dan 9. februara 1863. godine, ženevsko "Društvo javne koristi" sa Monijeom na čelu osniva komitet koji je nadležan da ispita prijedloge Dinana. Ovaj komitet sačinjavaju, osim Monijea, Dinana i Difua, i ratni hirurg Luj Apia i ljekar Teodor Monoar.

Ovih pet ljudi se prvi put sastalo 17. februara 1863. i sačinjavaju već tada "Međunarodni komitet za pomoć ranjenicima". Ovaj "Komitet petorice" kratko poslije toga počinje da širi svoje ideje u svijetu. U ljeto te iste 1863. godine, komitet poziva jedan broj zemalja u Ženevu na međunarodni kongres.

General Difur 26. oktobra otvara konferenciju koja je okupila 36 predstavnika iz 16 zemalja. Poslije četiri dana kongresa, skup donosi deset odluka i izražava tri želje: Stvaranje, u svakoj od zemalja, jednog "nacionalnog komiteta za pomoć ranjenicima", a kao uslov i osnov zahtijeva da sanitetske službe, dobrovoljci i ranjenici budu zaštićeni, odnosno da budu proglašeni "neutralnim" ili "nepovredivim".

Skup usvaja kao znak zaštite i raspoznavanja crveni krst na bijelom polju, obrnuto od boja švajcarske zastave. Dinanova vizija postaje stvarnost: rođena je svjetska organizacija Crvenog krsta.

++++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.