Građenje odnosa između roditelja i djece ključ dobrog vaspitanja

Anita Janković
Građenje odnosa između roditelja i djece ključ dobrog vaspitanja

Nove generacije roditelja prilikom vaspitanja djece sve više pribjegavaju saosjećajnim metodima, odnosno tzv. saosjećajnom roditeljstvu, za koje bake i deke tvrde da je mlako i blago vaspitanje.

Pomenuti oblik vaspitanja prvenstveno se temelji na nježnim metodima, punim razumijevanja dječijih potreba. Malo ko tokom svog života nije čuo rečenicu da "način na koji se brinete za dijete u prvim godinama njegovog života uveliko utiče na to kakvo će ono biti kao odrasla osoba".

Koliko saosjećajno roditeljstvo pomaže djeci da budu bolju ljudi kad odrastu u odnosu na one koji su tokom odrastanja izloženi čvrstoj ruci roditelja, priča banjalučki psiholog i edukator u "Školici za roditelje ili kako vaspitati dijete u savremenom dobu" Snežana Jondža.

Ona ističe da saosjećanje igra veliku ulogu u procesu vaspitanja, te da roditelji moraju biti senzitivni prema potrebama svoje djece.

- To su potrebe za sigurnošću, toplotom, njegom, prihvatanjem, ljubavlju, potrebe neophodne za preživljavanje, rast i razvoj djeteta. Problem nastaje kada roditelji ne razlikuju potrebe od dječijih želja pa krenu sa kupovinom najskupljih igračka bez kojih dijete može da se igra - pojašnjava Jondža.

Prema njenim riječima, najbolji stil za vaspitanje je onaj koji zadovoljava sve dječije potrebe i mališana sprema za život u zajednici putem postavljanja granica.

- Društvo nam svakodnevno postavlja granice i zahtijeva da ih poštujemo. Zato je zadatak roditelja da dijete pripreme i postave mu granice ponašanja. Disciplina je važan segment vaspitanja i ne zahtijeva autoritativan vaspitni stil koji je štetan za dijete - priča Jondža i dodaje da se disciplina može postići metodima koji u isto vrijeme grade odnos povjerenja i ljubavi između roditelja i djeteta.

Jondža tvrdi da je nemoguće razmaziti djecu ako im roditelji pokazuju ljubav, a postaju razmažena tek kada im se ne postavljaju granice i zahtjevi i ako izostane disciplina.

- Ljubav i razumijevanje ne isključuju disciplinu. Da bi dijete izraslo u emotivno stabilnu, zrelu i samostalnu osobu, neophodno je da dobije ljubav i razumijevanje i bude disciplinovano. Djeci se mora zabraniti ponašanje koje je štetno za njih i okolinu - rekla je Jondža i precizirala da mame i tate treba da nauče da odbiju ispunjavanje dječijih želja, ali da pokažu djetetu da ga u isto vrijeme vole i prihvataju.

Saosjećanje i pokazivanje emocija ne isključuje korišćenje kazni i nagrada, naprotiv, vrlo su poželjne ukoliko se doziraju na pravi način. Neophodno je djeci upućivati realne pohvale, a nagrade su poželjne kod većih uspjeha.

- Kazne su destruktivne ukoliko uključuju nasilje, agresiju i uvrede, ali su vrlo konstruktivne ukoliko oduzimaju djetetu ugodnosti poput gledanja crtaća ili mobilnog telefona, kao i zaduženja poput brisanja prašine, pranja sudova ili donošenja drva - pojasnila je Jondža.

Blogerka Sandra Simonović na svom blogu njnjnj.sandrakravitz.com piše da  povezujuće roditeljstvo stvara čvrste veza sa djetetom, na osnovu kojeg roditelji postaju mudriji, saosjećajniji i bolji jer pomažu djetetu da izraste u sigurnu i smirenu osobu, te da takve odnose stvara s drugim ljudima.

- Saosjećajno roditeljstvo se temelji na građenju odnosa. Nisu toliko važni sami metodi vaspitanja koliko je važan odnos među roditeljima i djecom, traženje neprestanog dodira. Pretpostavka je da se dijete neprimjereno ponaša kada ne osjeća vezu između roditelja i samog sebe. Kada nađemo način da osjetimo jedno drugo, djetetovo ponašanje je "uređeno" i spremno za saradnju - piše Simonovićeva.

Ona naglašava da je temelj pomenutog vaspitanja lični rad samog roditelja i ističe da je važno djetetu i sebi dozvoliti da osjećaju i izraze sva osjećanja kroz koja prolaze.

Glavne osobine saosjećajnog roditeljstva

­ Izgradnja odnosa i traženje dodira kroz zajedničke trenutke, grljenje, izražavanje ljubavi riječima i djelima, zajednički osmijesi, igranje

­ Lični rast i razvoj roditelja i iskreno njegovanje svog odnosa 

­ Dozvoljavanje izražavanja osjećanja djetetu

­ Podrška u teškim i trenucima snažnih emocija

­ Biti svjestan da je dijete vaše ogledalo i da ono što vas muči, umara i nervira kod njega je zapravo ono što radite sami

­ Vaspitanje bez kazni i nagrada. Ne treba ni ponižavati, govoriti ružne riječi i pogrdna imena i izbjegavati izraze nikad i uvijek, ne moralisati, ne podsmijevati se, ne omalovažavati i slično

­ Pohvale izgovarati opisno, na primjer riječima opisati šta nam se najviše dopada na slici koju je dijete nacrtalo

­ Riječ problem zamijeniti riječju izazov kako biste se unutar sebe i porodice pomirili s tim da je svaka stvar, ma koliko zapetljana i teška bila, rješiva

U govoru se ne koriste termini "dobro dijete" i "loše dijete" jer ne želimo poslušno dijete koje ne misli svojom glavom, već kreativno koje će dati lični doprinos svemu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana