Gojkov raj u ljutom dolu
KAD iza makadamskih okuka, na četvrtom kilometru zapadno od Berkovića, u Ljutom Dolu izbijete pred veliku bijelu spratnicu sedamdesetogodišnjeg Gojka Okuke, na još većem odnjegovanom travnjaku, nad kojim se prostire još bjelji behar trešnjika i šljivika, odmah shvatite da vas stari toponimi zavode i varaju
. Ono jeste da sa sjevera sure kraške grede nadsvođuju to najprijatnije parče seoske panorame, ali uprkos njihovom "ljutom i prijetećem pogledu" Gojko dolje i u penzionerskim danima, širi svoju oazu prijatnosti i spokojstva. Od prije dvije godine bavi se i plasteničkom proizvodnjom - izvozeći, doduše manje količine salate, u Hrvatsku!
- Oduvijek sam bio sistematičan i strpljiv. Na primjer, kad sam upisivao srednju poljoprivrednu školu, nisam otišao u Čapljinu, koja mi je bila bliža, nego u Banju Luku - jer je ta banjolučka škola, uz onu u Križevcima u Hrvatskoj i onu u Negotinu u Srbiji bila među tri najbolje u ondašnjoj Jugoslaviji! Poljoprivredni fakultet u Beogradu završio sam sa prosječnom ocjenom 8, a iz klimatologije sam imao čistu desetku! U klimatologiji sam naučio da ovaj moj zavičajni, berkovićki kraj ima više sunčanih sati od razvikanog ostrva Hvara - priča Gojko.
Između ostalog, zbog toga je, znajući da sunca neće faliti, prihvatio ponudu ljudi iz opštine, koji su mi donirali plastenik od sto kvadrata, tipa tunela, s čeonim provjetravanjem i visinom od 3,20 metara. Priroda nikom ne nudi samo destilovane dobrote, pa ni Berkovićima. Uz obilje sunčanih dana, primetnula im je povremene jake vjetrove. Pa je iskusni agronom i penzioner, nakon što je podigao još jedan manji, oba plastenika vrlo tvrdo privezao, ankerisao. Grunuvši preko Nevesinjskog i Trusinskog polja, sjeverci su iskasapili platneni krov berkovićke sportske dvorane u izgradnji, na krpe isjekli plastenik nedaleko od nje, nosili crepove s kuća, obarali drvene stubove elektrovodova - međutim, ankerisane plastenike u Ljutom Dolu nisu pomjerili ni centimetra! Ponosan je zato Gojko što je nadmudrio vjetrove, kao i zbog činjenice da je jedini u opštini koji plastenike koristi tokom cijele godine:
- U ovom većem proizveo sam jednu turu paradajza - hibrid reli, pa turu salate - sorte endži, sad je na redu krompir... Ranije sam isprobao papriku - hibrid vedrana; naraste do dva metra uvis i stabljika komotno nosi osam kilograma plodova! Opet ću je saditi... Papriku i paradajz prodam odmah u Berkovićima, dok salatu već dvije godine prodajem "Konzumu" iz Opuzena, koji je u sastavu zagrebačkog "Agrokora". Zarada po jedinici površine je jako dobra, računica jednostavna: jedna tura mi služi da pokrijem godišnje troškove, na druge dvije zarađujem! Da sam mlađi, nabavio bih znatno veće plastenike. Ovako, supruga Rista i ja imamo tridesetak ovaca, dvije krave, voćnjak sa 300 stabala trešanja i šljiva. Lijepo živimo od penzije i imanja. Dvoje naše djece - Vlado i Dijana - rade u sportskoj kladionici u Berkovićima, dok nam druga kćerka Slađana (udata Perišić) živi u Trebinju...
On kazuje da mu u suštini plastenici nisu nasušno potrebni, ali kako ga duh radoznalosti ne napušta, prihvatio se izazova s njima
Odlični rezultati
- Drago mi je, nastavlja Gojko, što sam zemljacima, kao neka vrsta pionira, pokazao da proizvodnja, za koju se mislilo da je isključivo vezana uz dolinu Neretve, može i u Berkovićima dati odlične rezultate. I što sam uspio u nečemu čime se nikad prije nisam bavio - ističe Gojko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
