“Glas Srpske” u posjeti Trebinju povodom 150 godina od rođenja velikog srpskog pjesnika: Dučić je naš Šekspir

Danas ovaj grad očarava ljepotom i pravi je dragulj Republike Srpske, a poseban osjećaj ispuni svakog čovjeka kada se nađe pred manastirom Gračanica, gdje je po svojoj želji sahranjen veliki srpski pjesnik i diplomata. Iako je prošao vijek i po od kada je rođen njegovo “milo Trebinje” ga nije zaboravilo. Kako ga se sjećaju Trebinjci pričala nam je Dučićeva dalja rođaka Petrica Dučić iz Podgljivlja, naselja u kojem je pjesnik rođen.

- Od djetinjstva smo obožavali Dučića, njegova rodna kuća je u istoj avliji gdje je rođena moja baka Petruša, po kojoj sam dobila ime. Ona je rođena davne 1865. godine, a imala je šest godina kada se rodio Jovan. Iako neki tvrde da je rođen 1874, to nije tačno, rođen je 1871. godine. U to doba je na ovim prostorima vladala Austrija. Tada su se novorođenčad upisivala u crkvi, a Jovanova majka je kasnije zamolila sveštenika da prepravi godinu, da jedinicu pretvori u četvorku da ne bi išao u austrijsku vojsku - započela je priču Petrica.

Jovan Dučić je za nju i sve Trebinjce bio idol, svi su čitali njegova djela, a pričalo se da je bio pravi gospodin.

- Moj pokojni muž je rođen 1933. i on mi je pričao da je Jovan dolazio u Lug 1934. i da je u njegovu kolijevku stavio zlatno pero na poklon. Međutim, kada su Italijani ušli u Trebinje 1941. odnijeli su to pero kad su pretresali srpske kuće. Svi Dučići imaju to Jovanovo gospodsko držanje. Svi su željeli da idu njegovim stopama i da se obrazuju. Mi dostojanstveno nosimo to prezime - rekla je Petrica “Glasu Srpske”.

Hercegovina je poznata po ljekovitom bilju, posebno Trebinje, a kako je kazala Petrica Dučić, za to mogu da zahvale srpskom pjesniku, koji je iz Italije poslao ljekovito bilje i naredio da se po gradu prospe sjeme. Kada je dolazio u rodni kraj odsjedao je u hotelu “Leotar”, a uvijek je donosio poklone kako uglednim, tako i siromašnim ljudima.

Zbog pjesama o svojoj otadžbini i stihova “Zarudiće ljepša zora, ljepšem dobu svanut' dani” u doba austrougarske vladavine bio je pod policijskom istragom i zabranjen mu je rad u srpskim školama u BiH, a on nikada nije prestao da misli na svoje ljude, da stipendira omladinu, pomaže siromašnima, ali i ulaže u kulturni razvoj Trebinja. Ipak kako je “Glasu Srpske” ispričao arheolog i dugogodišnji muzejski radnik Đoko Odavić, Dučiću bi trebalo posvetiti više pažnje.

- Mi ne znamo da iskoristimo ono što imamo, Trebinje se danas turistički razvija, ali ne koristi glavne potencijale. Trebalo bi da se ugledamo na Evropu i svijet koji poštuju svoje velikane. Recimo Šekspir je rođen u gradiću Stratfordu u Britaniji, ali na svakoj kafani, prodavnici i svuda po gradu je njegova slika ili neki njegov citat. Taj grad živi od manifestacija posvećenih Šekspiru. Nama bliski Dubrovnik se na vrijeme ugledao na svjetske metropole. Svojim poznatim dramskim piscima je posvetio Dubrovačke ljetne igre. Tako bi i Trebinje trebalo da se oduži Dučiću - istakao je Odavić.

Ipak u 2021. godini još nemamo definisanu Dučićevu kuću u Trebinju, a kako nam je ispričala načelnica Odjeljenja za kulturu, porodicu, sport i obrazovanje u Trebinju Slađana Skočajić, razlog za to su nedoumice. Kako je kazala ovo je veoma teška tema u Trebinju, jer se za mjesto Dučićeve kuće navode dva naselja - Podgljivlje i Hrupjela.

- Na osnovu skromne evidencije koju imamo poznato nam je da je Jovan Dučić upisan u prvi razred Osnovne škole u naselju Hrupjela te da je tu živio sa majkom. Međutim, u prepisci sa bratom i sestrom on kao kuću svojih starih navodi kuću u Podgljivlju. Odlučili smo da formiramo stručnu savjetnu komisiju koja će temeljno istražiti obje lokacije i dati preporuku gdje će se graditi kuća - objasnila je Skočajićeva.

Koliko je važno da se Dučiću odužimo posvjedočila je direktorica Muzeja Hercegovine u Trebinju Ivana Grujić, koja nam je ispričala da je pjesnikova želja bila da Trebinje dobije Muzej te da je s tim ciljem brodom slao mnoštvo umjetnina i spomenika. Želio je da ono postane ljepši, sređeniji i kultivisaniji grad.

- Davne 1934. i 1935. Dučić, tada ambasador u Rimu, poslao je za budući muzej, brodom iz Rima za Dubrovnik jedan kontigent zbirke sa arheološkim predmetima. Tada su stigli predmeti za budući muzej, ali i delovi skulptura koje je trebalo da krase centar grada i park. To je jedan manje poznati deo njegove ličnosti - kazala je Grujićeva.

Objasnila je da je Dučić imao talenat za crtanje te da je iscrtao kako bi želio da izgleda Trebinje.

- Tako su prema njegovim crtežima napravljene fontana, spomenik Oslobodiocima i česma koja se nalazi između parka i Starog grada. Po njegovim uputstvima uređen je park i postavljene su skulpture koje je slao. Tako skulptura kraljice Jelene Anžujske i danas krasi zidine Starog grada. Stub koji čini spomenik na pijaci Dučić je poslao iz Egipta brodom do Zelenike, a odatle je železnicom stigao do Trebinja. Platio je Tomi Rosandiću da napravi spomenik Njegošu 1934. i to je prvi Njegošev spomenik u svetu. Dučić je bio pasionirani kolekcionar, koji je umetnine skupljao godinama, a mi znamo da postoji još umetničkih dela koja nisu stigla u Trebinje, koja su u Americi kod privatnih lica. Cilj nam je da dođemo do tih dela ali i do njegove inventarne zbirke, u koju je beležio sve predmete koje je posedovao. To bi nam bilo veoma vredno - zaključila je Grujićeva.

Koliko je Dučić bio nevjerovatan čovjek svjedoči i njegov legat koji se čuva u Narodnoj biblioteci Trebinje. Naime u legatu su 6.652 bibliotečke jedinice od čega je 4.500 monografskih publikacija, a ostalo su serijske publikacije, novine, časopisi i pisma. Jovan Dučić je s ponosom isticao da je iz Trebinja i nikada nije zaboravio svoju rodbinu i sugrađane.

Ljubavne intrige

Petrica Dučić je kazala da se prepričavalo da je Jovan Dučić volio žene te da je njegova prva ljubav bila iz Bijeljine.

- Imao je veliku ljubav u Bijeljini koju je upoznao kada je tamo radio kao učitelj, to je bila Magdalena Maga Živanović, ali njen otac nije dao da se ta ljubav ostvari. To mi je i otac pričao. Nije Dučić bio ženomrzac, obožavao je žene i imao je dosta skrivenih ljubavi - rekla je Petrica.

Brašno

Dučić je saznao od prijatelja da se njegovi Trebinjci ljute što im iz svijeta šalje kamenje. Pitali su zašto im ne pošalje brašna, jer su gladni. Na to je Dučić kazao da o tome nije znao ništa pa je nakon mjesec dana u Trebinje stigao vagon brašna, koji je podijeljen sirotinji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.