Gladovanje u ime socijalizma

Na štandove tržnice ovog grada zabranjeno je iznijeti čak i soju, odjeću i cipele, ukoliko su proizvedeni s one strane sjevernokorejsko-kineske granice.

Ovo je samo dio velikog skoka unazad u razvoju autoritarnog društva. Sjevernokorejci koji su u Kini pristali na razgovor kažu da je u pitanju pokušaj režima Kim Jong-ila da zaustavi reforme koje su u posljednjih deset godina donijele dašak liberalizacije u najkontrolisaniju privredu na svijetu.

- Kažu nam da ne trebamo tržište, jer nam socijalizam pruža sve što nam je potrebno - kaže nezaposlena 50-godišnja radnica, koja se predstavila kao Li Mjong Hi. (Sjevernokrejci koji imaju tu sreću da otputuju u inostranstvo često se predstavljaju pod drugim imenom, jer razgovor sa strancima prema zakonima Sjeverne Koreje znači - izdaju.)

Li je prošlog mjeseca uspjela da tajno pređe granicu i ode u Kinu, nadajući se da će zaraditi nešto novca za njenu porodicu. Neuhranjena i nervoznih pokreta, iscrpljena višegodišnjom prehranom koja se sastoji od dvije činije zobene kaše na dan, Li kaže da je kruta ideologija partije iscijedila sve tragove vitalnosti iz privrede grada, ali i cijele zemlje.

- Ako nam ne daju hranu i odjeću, i ako nam nije dozvoljeno da kupujemo, kako ćemo preživjeti? - pita se Li, dok jedva zadržava suze.

Vladajuća Radnička partija zabranila je prodaju i zamjenu stanova, što je inače bilo dozvoljeno više od deset godina. Tržnice pod otvorenim nebom, gdje se uglavnom obavljala sva sitna trgovina, sada mogu da rade samo između dva i šest časova popodne. Za štandovima mogu prodavati samo žene starije od 50 godina, dok svi ostali moraju da budu na poslu.

A sada, kada je zabranjena prodaja kineske robe, neki kažu da je na tržnicama sada dostupna samo trećina proizvoda u odnosu na raniji period.

- Oni žele da promovišu robu proizvedenu u Sjevernoj Koreji, ali pošto je gotovo sve što se prodavalo nosilo oznaku "proizvedeno u Kini", sada nemamo šta da kupimo - kaže Kim Jung Čul, građansko lice na službi u vojsci Sjeverne Koreje koji je u ime svog poslodavca došao u Kinu da prodaje divlji ginseng (biljka koja se koristi u tradicionalnoj medicini).

Ekonomska ograničenja odraz su jačanja tvrdolinijaša unutar vladajućih struktura, i u skladu su sa ratobornim raspoloženjem režima u Pjongjangu koji je 25. maja započeo seriju nuklearnih proba. Oni koji se bore za vlast u sistemu koji je uzdrman sve lošijim zdravstvenim stanjem 68-godišnjeg voljenog vođe Kim Jong-ila, ponovo mašu barjacima doktrine "juče", termina kog je skovao Kimov otac Kim Il Sung, koja propagira samodovoljnost i oslanjanje na vlastite snage.

Sjeverna Koreja dalje ne može da nađe zajednički jezik sa SAD, Južnom Korejom i Japanom, zabranila je poslovanje južnokorejskih kompanija unutar svojih granica, i protjerala je mnoge humanitarne organizacije.

- Sjeverna Koreja želi da zatvori svoje granice kako ne bi bila pogođena sankcijama. Pjongjang smatra da su se svi urotili protiv njega i pokušava se riješiti svega što bi moglo predstavljati prijetnju - rekao je Čo Mjong-čol, bivši profesor ekonomije na Univerzitetu Kim Il Sung, koji je 1994. godine prebjegao u Južnu Koreju.

Kiliju je grad u provinciji Sjeverni Hamgjong, poznat po tome što se u njegovoj blizini nalazi raketna baza Musudan-ri, a tu je i podzemna lokacija gdje je u maju izvršena nuklearna proba.

Kao i mnogi drugi zabačeni gradovi Sjeverne Koreje, stanovništvo Kilijua je desetkovano glađu sredinom devedesetih, kada je sistem javne distribucije hrane doživio kolaps. Zbog toga su vlasti bile prinuđene da popuste kontrolu nad ekonomskim kretanjima.

Vremenom se otvaralo sve više tržnica na kojima su farmeri prodavali poljoprivredne proizvode, često poslagane na nepromočivoj tkanini. Trgovci, mnogi i uz pomoć ilegalnih prelazaka granice, počeli su da donose kinesku robu, kao na primjer dječije papuče, banane i DVD plejere. Jednoličnu odjeću u sivim bojama Sjevernokorejci su malo-pomalo osvježili ružičastim tonovima, dezenima na tačkice i cvjetnim motivima, a omiljeni detalj postale su majice sa natpisima na engleskom jeziku.

Režim je žmurio na jedno, a ponekad i na oba oka, pa čak i odobravao lokacije i gradio štandove za buduće tržnice.

A onda, sve je ponovo krenulo unazad. Na časovima ideološkog obrazovanja, obaveznim za sve Sjevernokorejce, predstavnici partije počeli su da kritikuju tržnice kao "legla antisocijalizma".

Posljednjih mjeseci, vlasti Sjeverne Koreje donijele su striktne propise o tome šta se smije uvoziti, a šta izvoziti. Prodaja soje - okosnice prehrane stanovništva - zabranjena je, uz obrazloženje da je šverceri iznose iz zemlje i preprodaju u Kini.

Na sjevernokorejskoj strani rijeke Tumen, koju su prebjezi i šverceri prilično lako prelazili, na svakih deset metara stoji graničar.

- Kontrole su sada veoma stroge. Ukoliko policija pronađe odjeću sa etiketom južne Koreje, oduzeće je. Takođe će konfiskovati i kinesku odjeću, osim ako je stara i neugledna. Govore nam da je kineska šminka loša jer se od nje dobijaju plikovi, a da ćemo se od kineskih kolačića razboljeti - priča Li Mjong Hi.

Izgubljena bitka

Stanovnici grada Kiliju nisu se usudili otvoreno pobuniti protiv takvih odluka. Međutim, izgleda da Radnička partija polako gubi bitku, jer mnogi švercerski kanali organizuju se uz pomoć lokalnih moćnika i oficira. Takođe, mnogo državnih poslovnih poduhvata odvija se uz pomoć nezakonite trgovine.

Preveo: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.