Gavrilo Dožić, patrijarh čiji govori su bili ubojitiji od njemačkih tenkova - Kakav pakt, pobogu, Vaše visočanstvo

Darko Momić
Gavrilo Dožić, patrijarh čiji govori su bili ubojitiji od njemačkih tenkova - Kakav pakt, pobogu, Vaše visočanstvo

Prije Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija, koji je u četvrtak na veliki hrišćanski praznik Preobraženje Gospodnje služio liturgiju u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Doboju, posljednji prvojerarh Srpske pravoslavne crkve koji je bio u posjeti gradu pod Trebavom bio je patrijarh Gavrilo 1938. godine.

Patrijarh Gavrilo slovi za grandioznu ličnost novije srpske istorije. On je 1938. osveštao novoizgrađeni hram Svetih apostola Petra i Pavla u Doboju u kojem je patrijarh Porfirije prije tri dana služio svetu liturgiju. Rođen kao Đorđe Dožić 1881. godine u tadašnjoj Knjaževini Crnoj Gori, patrijarh Gavrilo ostaće upisan kao jedan od najznačajnijih prvosveštenika SPC-a koji je na čelu crkve bio tokom velikih i značajnih istorijskih dešavanja po srpski narod. Bio je učesnik i svjedok ujedinjenja srpskog naroda u jednu državu pod dinastijom Karađorđevića, ponovnog uspostavljanja srpske patrijaršije, raspada Otomanskog carstva, Austro-Ugarske i Ruske carevine. Učesnik je Prvog balkanskog rata, preživio je strahote i golgotu Prvog i Drugog svjetskog rata i dolazak komunista na vlast u Jugoslaviji. Radio je na ujedinjenju i jačanju srpske crkve, vodio brigu o srpskom narodu i osim toga što je bio veliki duhovnik, plemeniti humanitarac i misionar, patrijarh Gavrilo Dožić pokazao se i kao mudar i odlučan politički akter.

Prije nego što je na patrijaršijskom tronu zamijenio Varnavu Rosića, kao mitropolit pećki Gavrilo je obnovio Njegoševu kapelu na Lovćenu koja je u toku austrougarskog bombardovanja Lovćena 1916. godine bila jako oštećena. Sabor Srpske pravoslavne crkve u novembru 1920. godine prihvatio je njegov prijedlog o obnovi kapele i vraćanju posmrtnih ostataka vladike Rada. Prenos Njegoševih moštiju i otvaranje nove kapele je svečano izvršeno 21. septembra 1925. godine, a svečanosti je prisustvovao i kraljevski par Karađorđevića. Mitropolit Gavrilo bio je na čelu komisije koja je deset godina radila na Ustavu SPC, koji je donesen 1931. na temelju Zakona o SPC iz 1929. godine.

Za patrijarha je izabran 21. februara 1938. i na patrijaršijskom tronu naslijedio je patrijarha Varnavu Rosića koji se upokojio iznenada 1937. godine. U inauguralnom govoru, uviđajući da se Evropa nalazili pred novim ratom, istakao je, između ostaloga: “Hitler nije došao da nam donese ljubav i mir, nego da zapali požar u Evropi. Zar može iko pametan da veruje u njegove reči i obećanja? Naivno je misliti da Hitler neće smeti da prouzrokuje rat.” U pogledu Konkordata sa Rimom, bio je nepopustljiv i predvodio je”krvavu litiju” nakon koje je odbačen Konkordat 29. novembra 1937. godine.

Pred Drugi svjetski rat vršio je misije po cijeloj zemlji i poput Svetog Petra Cetinjskog molio za mir i slogu, jer je to bio uslov opstanka crkve i naroda i pozivao na otpor fašizmu i zločinima koje vrše čitavim narodima, posebno slovenskim. Bio je žestoki protivnik potpisivanja Trojnog pakta (25. marta 1941) i pismeno je savjetovao jugoslovenskoj vladi da ga ne potpisuju u Memorandumu koji je potpisao u ime SPC 19. marta 1941. godine. U razgovoru sa knezom Pavlom Karađorđevićem patrijarh je predlagao mjere da se izbjegne udes države i naroda. Tražio je obrazovanje vlade narodne sloge i jedinstva od predstavnika političkog i javnog života. U razgovoru sa knezom Pavlom patrijarh je oštro reagovao: “Kakav pakt, pobogu, Vaše visočanstvo, bez dogovora i odluke celog našeg naroda. Moja je dužnost da Vam otvoreno kažem da bi pristupanje naše države Trojnom paktu i njeno opredeljenje za Osovinu uništilo životnu snagu i moral našega naroda. Vi treba da znate da ću i svoj život položiti, kada je u pitanju Otadžbina, kao što su to u prošlosti naši prethodnici radili.”

U svojim “Memoarima” patrijarh Gavrilo zabilježio je detalje organizacije i sprovođenja vojnog puča kojim je zbačena dotadašnja kraljevska vlada Cvetković-Maček (27. mart 1941.) i odbačen Trojni pakt. Tim povodom patrijarh Gavrilo održao je govor 27. marta 1941. godine preko Radio Beograda, Zagreba i Ljubljane. U tom govoru kazao je “Vidovdan 1389. godine, Vidovdan 1914. godine i 27. mart 1941. godine su isti po suštini i motivima. Srpski narod manifestovao je svoju potpunu volju da ide do kraja protiv Hitlerove tiranije da bi tako zaštitio svoje nacionalne i državne interese”.

Vajar Ivan Meštrović za taj govor je rekao da je “ubojitije oružje od svih njemačkih topova i tenkova”. Hitler je patrijarha Gavrila Dožića označio kao glavnog neprijatelja i označio ga kao organizatora otpora njegovoj politici na Balkanu posebno u Jugoslaviji. Za vrijeme Drugog svjetskog rata patrijarh Gavrilo bio je jedno vrijeme u strogom kućnom pritvoru u manastiru Rakovica odakle je tražio zaštitu kod velikodostojnika Katoličke crkve za srpski narod u NDH. U proljeće 1945. otišao je u Rim gdje je odbio susret sa rimskim papom zbog papine podrške Paveliću.

- Imamo informacije iz savezničkih izvora da je pobijeno između 700 i 800 hiljada Srba. Kako sada mogu da pređem preko svega toga i idem u Vatikan na noge papi? Ja bih se radije sto puta opredelio za smrt. Moja je dužnost da u svemu podelim zlo i dobro sa narodom. Sve drugo za mene ne bi bio ispravan i častan put - zapisao je patrijarh Gavrilo.

Borio se da se SPC očuva u novoj komunističkoj Jugoslaviji i bio veliki protivnik stvaranja Makedonske pravoslavne crkve i alternativne crkve ili “Narodne crkve” kako ju je nazivao Josip Broz Tito. Patrijarh Gavrilo iznenada se upokojio 6/7. maja 1950. godine u Beogradu u 69. godini života. Zabilježene su i njegove posljednje riječi u kojima je izrazio svoje razočarenje i nepovjerenje prema zapadnim zemljama i svoju izuzetnu naklonost prema “majci Rusiji”. Bilo je to njegovo konačno opredjeljenje između Istoka i Zapada, a o tome sveti vladika Nikolaj Velimirović kaže: “Istok se toliko udubljuje u razmišljanje da nema vremena za poslovanje, a Zapad toliko posluje da nema vremena za razmišljanje. Niti je Istok za nauku, niti Zapad za filozofiju”.

Neprijatelji

Patrijarh Gavrilo bio je najveći protivnik Trojnog pakta i u svojim “Memoarima” je zapisao da ne treba praviti savez “sa svojim najvećim neprijateljima, Hitlerom i Musolinijem, ubicom kralja Aleksandra”.

- Šta bi naši mrtvi danas rekli iz grobova na ovo naše savezništvo sa ubicama njihovim - zapitao je patrijarh.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana