Efekti pandemije će se osjetiti u periodu pred nama: Samo da ne bude drugog talasa
Čovjek je društveno biće i ima stalnu potrebu za povezivanjem i kontaktom, a to je zbog borbe protiv pandemije virusa korona osakaćeno. Otkazivanje javnih događaja, među kojima su najbrojniji oni iz kulture i sporta, zabrane okupljanja i druženja po ocjeni mnogih stručnjaka umnogome će psihološki uticati na ljude, ali i na njihove svakodnevne navike i rutine.
Sociolozi tvrde da ova situacija budi iracionalne oblike ponašanja, ali vjeruju da će se, čim situacija bar naizgled bude kao ranije, ljudi brzo vratiti svakodnevnim aktivnostima. Pojašnjavaju da se među iracionalna ponašanja mogu ubrojati osjećanje bola te negativno razmišljanje o budućim gubicima i zdravlju.
- Čovjek ima potrebu da razgovara s drugima, da bude u kontaktu, a to je na neki način bilo osakaćeno. Mjere koje su uvedene radi zaštite zdravlja svakako u određenom vidu dovode do socijalne i psihološke apstinencije određenog broja ljudi u odnosu na njihove uobičajene navike. Imamo sukob individualnog i kolektivnog, odnosno sukob ljudskih individualnih potreba i nameta radi zaštite od virusa. Bila je to jedna vrsta poluotvorenog zatvora i svakako da je uticala na ljudsku psihu i navike - kaže sociolog Vedran Francuz.
U teškim i neizvjesnim vremenima javlja se takozvana psihologija gomile.
- Ljudi se ponašaju u skladu sa ponašanjem određenih grupa i zato smo imali kupovinu i gomilanje raznih artikala. To su radili jer su vidjeli neke druge da to rade - pojašnjava Francuz.
Izolacija je, s druge strane, imala i pozitivne efekte kao što je zbližavanje porodice.
- Takođe je uticala i na povećanje svijesti o tome koliko je važna higijena - kazao je Francuz.
Istakao je da vjeruje da socijalno distanciranje od drugih ipak neće puno uticati na pogoršanje međuljudskih odnosa.
Pojedini stručnjaci kažu da je pandemija uticala na stanovništvo u gradovima i urbanim sredinama, gdje su ljudi navikli da imaju raznovrsnije sadržaje.
- Izmijenila je dosta toga u životu, nema sportskih aktivnosti, zajedničkih treniranja, bioskopa. Sve to u neku ruku nedostaje, ali to nije toliko bitno, jer radi zdravlja sve se može istrpjeti - kaže Banjalučanin Saša K.
Psiholog Aleksandar Milić smatra da svaka vanredna situacija uzrokuje kod ljudi strepnju, strah i nesigurnost, zbog čega prihvataju promjenu navika.
- Izazvan je realan strah i ljudi su zato prihvatili mjere prevencije - smatra Milić.
On ističe da je panika svakako loša, ali i olako shvatanje opasnosti pod izgovorom “nije to ništa, neće to mene”.
- To su najopasniji stavovi koji mogu da pogoršaju situaciju i takvi ljudi su osjetljivi samo na prinude. Oni ne mare za objašnjenja i ne shvataju da svojim ponašanjem ugrožavaju druge. To su ljudi koji hoće da budu drugačiji i uglavnom oni koji žele da bude u centru pažnje, a neki se tako ponašaju jer idu linijom manjeg otpora - pojasnio je Milić.
Francuz smatra da zbog paničnog straha može doći do depresije, ali i sukoba i svađa, zbog čega je potrebno ostati pozitivan. Naravno, u psihološkom smislu.
Preporuke zdravstvenih stručnjaka ostavile su efekta i na druge oblike ponašanja, poput dodirivanja očiju, nosa ili usta.
- Mnogi su promijenili navike i počeli da razmišljaju o tome kako su se ranije ponašali. Ipak, većinski gledano, navike koje su toliko dugo ukorijenjene u svačijem životu nemoguće je u tako kratkom periodu promijeniti. Navika da dodirujemo lice nastala je još u vrijeme puberteta kod većine ljudi. Kada vam to zabrane, to je isto kao da vam neko zabrani da gestikulirate ako ste skloni da to radite - ističu sociolozi.
U sadašnjem periodu najvažnije je pitanje drugog talasa pandemije. Nezvanične informacije koje kolaju javnim prostorom izazivaju nove traume i strahove, neizvjesnost i podozrenje. Većina, smatraju stručnjaci, ne bi mogla da podnese novo “zaključavanje” jer čestito nije odahnula ni nakon prvog talasa. Nove restriktivne mjere dramatično bi uticale na psihološko stanje stanovništva.
- Ako je u prvom talasu bilo razumijevanja i solidarnosti zbog toga što se sa pandemijom suočilo cijelo čovječanstvo i što je većina stanovništva shvatila da je riječ o nečemu vrlo opasnom, eventualni drugi talas i nove, iste ili slične mjere bi sasvim drugačije bile prihvaćene. Mnogi se i danas pitaju da li su tako rigorozne mjere imale smisla. Analiziraju broj zaraženih u periodu kada smo bili zaključani i danas i donose zaključke da velike razlike nema, ali da su nastupile dramatične posljedice po ekonomiju i životni standard ljudi. Nove mjere bi sigurno izazvale mnogo žešći otpor - kažu sociolozi.
Testom protiv strepnje
Sačuvati mentalno zdravlje i biti sabran tokom pandemije virusa korona važno je skoro kao i pridržavati se uputstava i savjeta Svjetske zdravstvene organizacije i lokalnih institucija. Mnogi, smatraju psiholozi, zbog ovog osjećaju pretjerani strah i paniku.
- Postoje krhki ljudi koji ne mogu podnijeti ni daleko manje stresne situacije i osjetljivi su na bilo koju traumu. Osjećaj životne ugroženosti je najviši nivo traumatizacije. Tim ljudima je potrebno na neki način otkloniti osjećaj ugroženosti i straha. Kod nekih se to može uraditi i testiranjem na virus kako bi skinuli teret s leđa da li su ili nisu zaraženi - kazao je Milić.
Istakao je da scene teških situacija, slike mrtvih ljudi i onih koji ne mogu da se bore protiv virusa utiču jako negativno.
- Ta vrsta informisanja može biti štetna i ljudi bi trebalo da manje prate takve stvari, ali ipak da budu informisani o opasnosti od virusa - kazao je Milić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
