E, kada bi ponovo došle lađe

Tihomir Nestorović
E, kada bi ponovo došle lađe

Rača je dobila ime po latinskom nazivu za skelu kada je bila u sastavu rimskog carskog grada Sirmijuma (današnja Sremska Mitrovica). Bila je značajno saobraćajno lučko mjesto, jer se rijeka Sava tu prelazila, pristajale i lađe kojima su plovili Rimljani iz Sirmijuma do svojih vila i imanja u Semberiji, u ataru sadašnjeg sela Brodac, bile su utaborene rimske legije...

Da je ovo naselje veoma staro svjedoče i predmeti koje su nađeni na dnu rijeke Save. Iskopali su ih ili pronašli veliki bageri kada su vadili šljunak i znatiželjni ronioci.

Pronađeni su plovila, kameni i metalni predmeti iz praistorije, te dijelovi brodova, oružja i alata iz raznih istorijskih epoha, ali i ostaci kostiju i rogova izumrlih životinja.

Sve vrijeme svog postojanja Rača je bila važan vojni, saobraćajni i ekonomski centar. Kroz nju su prošle brojne krunisane glave, perjanice vojskovođa i kalpaci vojski. Stolovali su u Rači mnogi - znani i neznani, silni i goropadni - ali su svi nepovratno otplovili u plavičastim izmaglicama niz rijeku.

Rača je uvijek bila poveća varoš, a kako su se na ovim prostorima često mijenjala carstva, pa je ono novo, dolazeće, rušilo sve ono što je izgradilo prethodno, Rača je, kao ptica feniks, paljena i iz vlastitog pepela ponovo se dizala još veća i ljepša.

Valjda joj je to sam usud predodredio.

Najveći procvat Rača je imala u dvadesetom vijeku, kada je Austro-Ugarska izgradila širok put od Bijeljine do obale Save, u dužini od dvadeset kilometara, a pored njega i uskotračnu prugu.

Time je Rača postala značajno saobraćajno čvorište, uzavrelo lučko mjesto i trgovački centar. Kompozicije malog voza "ćire" iz Mezgraje i Ugljevika svakodnevno su dovozile ugalj, a iz drugih mjesta u Semberiji iz podmajevičkom kraju drvenu građu i poljoprivredne proizvode, a lađama i širokim kolosijekom iz Šida stizala je industrijska i druga roba.

U to vrijeme, ali i u Kraljevini Jugoslaviji, te u prvoj deceniji nove Jugoslavije, Rača je imala nekoliko hotela, veći broj kafana, zatim mesare, pekare, trgovine, brodsku agenciju i skelu.

Roba preko Save, između dva voza, prevožena je velikom žičarom, a u šlepove su je tovarili lučki radnici - bećari.

Na željeznici, lađama, skeli, u magacinima, na žičari, trgovinama, hotelima i kafanama radilo je više od dvije stotine radnika, a ovo, sada ubogo i usamljeno mjestašce na oštroj krivini između Bijeljine i mosta na Savi, bilo je značajnije i glasovitije i od same Bijeljine.

Radnici su bili iz okolnih semberskih sela, a u vrijeme praznika u Raču na provod dolazila je gospoda vozovima i lađama iz gradova pored rijeke Save, pa i iz Beograda. U račanskim hotelima tada su svirali legendarni Cicvarići, a uz svoja daira pjevala je čudesna Sofka Nikolić.

Brodovi iz račanske luke plovili su do Beograda i dalje nizvodno do Crnog mora, te uzvodno Dunavom do svih velikih luka u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Njemačkoj.

Prvi nagovještaji da će Rača izgubiti svoj strateški značaj bio je kada je kralj Aleksandar Karađorđević 1932. počeo gradnju mosta na Savi, uzvodno tri kilometra od luke.

Taj period "odumiranja" Rače trajao je sve do početka pedesetih godina prošlog vijeka, kada su između Šida i Bijeljine krenuli direktni vozovi širokog kolosijeka. Valjda je i njih usud kaznio što su se drznuli o Raču, pa su i oni sada stali, a pruga im urasla u šipražje.

Kada su stali vozovi na račanskim obalama, onda su, jedan za drugim odlazili radnici, zatvarani su hoteli i magacini, otplovili su brodovi - Rača je ponovo zaboravljena. U njoj je ostalo desetak porodica, a kada je posljednji brod bio na njenom vezu u obalskom mulju nikla je vitka vrbova mladica.

Sada je to gorostasna krošnjata vrba. Urasli su dokovi, zaililo dno rijeke, podignute su tračnice, poručene su zgrade... Rači su, osim tih nekoliko starosjedilaca, vjerni ostali još samo alasi, ali je i njih sve manje.

Kada su buknuli ratni sukobi u Hrvatskoj i BiH u Rači je podignuta carinarnica. Počeli su se vraćati radnici i službenici, a sa njima ugostitelji i trgovci. Očekivalo se da će se Rači ponovo vratiti stari sjaj i značaj. Radosti Semberaca, kojima je Rača veoma duboko urezana u kolektivnoj svijesti, brzo je došao kraj - nedaleko od mosta na Savi izgrađena je velika carinarnica i granični prelaz. Sada prave još jedan, veći most.

Službenici su nabrzinu "pokupili" svoje kućice i napustili Raču. Od uspomena na sjaj i slavu nekadašnje uzavrele Rače, prepune dobrih ljudi sa rijeke - bećara, ostale su još jedino stare stepenice kojima su su nekada caktale lakovane damske cipelice kupljene u Beču, Pešti ili nekoj drugoj evropskoj metropoli, velika alka za koju je vezana "Bela lađa", glasoviti putnički  brod na liniji Rača - Beograd, stari često potkresivani dud pod u čijoj su se hladovini odmarali bećari i betonska greda sa perona bivše željezničke stanice. I to je sve što je ostalo od Rače.

Nestala je i Sremska Rača - preselila je uzvodno na livade kod mosta, oronula je i stara Kapetanija, porušen je i grad Marije Terezije.

Ovih dana sve češće i ozbiljnije priča se o izgradnji luke u Rači.

 

E, kad bi ponovo došle lađe! Kako bi bilo lijepo da se opet čuju caktanje damskih cipelica na betonskim stepenicama u luci, brujanje moćnih brodskih motora, reski pisak sirena i njihov otegnuti eho odbijen o modre posavske vrbake. E, kako bi to tek lijepo bilo!                            

 

Milivojevo nadanje

Nostalgičari i dalje vjeruju da će u Raču, ipak, doći lađe. Najuporniji u tom dugom iščekivanju je dr Milivoje Kićanović, hirurg u penziji, koji je "okrpio" na hiljade Semberaca (njegovi djed Ilija i otac Sajo držali su skelu na Savi), te njegove komšinice Ljilja i Fadila.

*************************

Kompozicije malog voza "ćire" iz Mezgraje i Ugljevika svakodnevno su dovozile ugalj

*************************

U Raču na provod dolazila je gospoda vozovima i lađama iz gradova pored rijeke Save, pa i iz Beograda

*************************

Rača je, kao ptica feniks, paljena i iz vlastitog pepela ponovo se dizala još veća i ljepša

*************************

Brodovi iz račanske luke plovili su do Beograda i dalje nizvodno do Crnog mora, te uzvodno Dunavom do svih velikih luka

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Hrvati najavili snijeg
Hrvati najavili snijeg
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana