Dvostruki život zbog straha
Homoseksualizam u islamu još uvijek važi za bolest i veliku sramotu. Porodice prijete odbacivanjem i ubistvom, dok vjerski poglavari razgovorima pokušavaju da promijene naklonosti vjernika. Sve je više i savjetovališta.
U velikom broju islamskih zemalja homoseksualizam se smatra krivičnim djelom, za koji se plaća novčanim ili zatvorskim kaznama. U pojedinim zemljama, poput Nigerije ili Saudijske Arabije, za istopolnu ljubav se čak može izreći i smrtna kazna.
Ali ni muslimanskim migrantima, koji žive u zapadnoevropskim državama, život nije mnogo lakši ukoliko stoje iza svoje homoseksualnosti. Većina se krije, naročito od svojih porodica. Tako im se život pretvara u farsu.
Muharem A. je musliman, ali i homoseksualac. Već godinama radi u jednom frizerskom salonu u multikulturalnom Kelnu.
- Ja lično nemam nikakav problem sa svojom homoseksualnošću. Ali s obzirom na to da sam porijeklom iz Turske, gdje su mentalitet i kultura skroz drugačiji nego ovdje, moji roditelji naravno ne znaju za to - priča mladi frizer.
Muharem tako svakodnevno živi dupli život: s jedne strane otvoreno priznaje svoje seksualne naklonosti i stoji iza toga, a sa druge je ipak prinuđen da ih krije:
- Moja porodica, prvenstveno otac, vrlo su religiozni. Stoga od njih krijem da volim muškarce, dok sa prijateljima, poznanicima i kolegama na poslu otvoreno pričam o tome.
Ovaj 25-godišnji frizer rođen je u Berlinu, a njegovi djedovi došli su kao gastarbajteri u Njemačku šezdesetih godina. I uprkos činjenici da mu roditelji već više od četiri decenije žive u Njemačkoj, Muharem A. ne može da računa na njihovu otvorenost i toleranciju po tom pitanju - priznati im svoju homoseksualnost stoga za njega još uvijek ne dolazi u obzir.
- Živim u stalnom strahu. Uvjeren sam da bi moj otac reagovao vrlo žestoko ili bi me u potpunosti odbacio, u smislu da me više nikada ne želi vidjeti ili bi me čak i ubio - ističe Muharem.
Kao većina religija i islam odbija homoseksualizam. Kuran, po nekim konzervativnim interpretacijama, izričito poziva na kažnjavanje sklonosti ka istom polu. Življenje istopolne ljubavi se često tumači i kao slabost, protiv koje se čovjek mora boriti, pojašnjava Mustafa Hadžić, imam bošnjačke islamske zajednice u Kelnu.
- To je bolest od koje se treba liječiti, poput alkoholizma. Islam kaže da je to grijeh i mi to ne želimo. Neko ko se ponaša tako i živi u homoseksualnim vezama veliki je grešnik, nije nevjernik, nego grešnik. To treba razlikovati.
Nasilje prema njima, kakvo je uobičajeno u pojedinim islamskim zemljama, striktno odbija.
- U društvu u kojem živimo moguće je samo moralno osuđivanje, fizičko kažnjavanje nikako. Niko nema pravo da kažnjava - ni pojedinci, ni porodice. To u islamu ne postoji.
Međutim za Muharema su riječi imama samo slaba utjeha.
- Svaki put kada posjećujem svoje roditelje plašim se. Dok stavljam ključ u bravu svaki put zamišljam kako me neposredno poslije ulaska u stan zaskaču, jer su saznali moju tajnu. Eto, takve misli mi uvijek prolaze kroz glavu kada idem kod sopstvenih roditelja - sa tužnim glasom kaže mladić.
Mnogi homoseksualni migranti u Njemačkoj osjećaju se slično kao Muharem, objašnjava Fabijan Spis, predstavnik savjetovališta u sklopu Udruženja homoseksualaca iz Kelna.
- Kada saznaju da im dijete voli isti pol, veliki broj porodica ga odbacuje, oduzima mu nasljeđe i slično. Česte su i prijetnje ubistvom. To je vrlo specifično jer se mnogo češće dešava u porodicama migranata nego u njemačkim.
Stoga migranti homoseksualci bivaju čak dvostruko diskriminisani. Iako je u Njemačkoj već prije četiri godine na snagu stupio zakon protiv diskriminacije, a homoseksualci već pokrivaju bitne pozicije u javnoj i društvenoj sferi, život muslimanskih homoseksualaca i dalje nije lak.
Postoji niz savjetovališta, koja su otvorena upravo zbog specifične problematike migranata homoseksualaca. Udruženje gejeva i lezbejki (LSVD), inače najveće u Njemačkoj, otvorilo je čak deset svojih kancelarija u većim njemačkim gradovima, da bi pružilo pomoć gdje god je ona potrebna.
Osim toga širom Njemačke postoje grupe za samopomoć i podršku, čiji su članovi pripadnici istih etničkih grupa. Međusobno sebi pomažu da budu iskreni prema sebi i svojoj okolini. Ali to je često težak i dug put. Muharem to zna najbolje.
- Još uvijek je suviše rano da moji roditelji saznaju, ne želim to. Kada budem stariji, jednog dana moraju da saznaju, ali preko nekog posrednika, ja jednostavno ne mogu da im kažem.
Preokret
Imam Mustafa Hadžić naglašava da se on ni u kojem slučaju ne zalaže za kažnjavanje homoseksualizma. On kao imam svoju ulogu vidi u tome da razgovara sa homoseksualcima i tako ih uvjeri da je ono što čine pogrešno, te ih time navede na preokret.
PRIREDIO: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
