Djela ispunjena vjerom u ljubav
Mehmed Meša Selimović bio je prozaist raznovrsne tematske i žanrovske orijentacije. Počeo je sa književnim radom relativno kasno, prozom sa ratnom tematikom, da bi potom svoj literarni rad usredsredio na refleksiju i univerzalne teme čovjek, njegova egzistencija i sudbina.
Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, a preminuo 11. jula 1982. godine u Beogradu.
Školovanje
U Tuzli je završio osnovnu školu i Gimnaziju, a 1930. godine upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine bio je profesor Građanske škole, a potom je 1936. postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.
Rat i poslijeratni period
Prve dvije godine Drugog svjetskog rata živio je u Tuzli, gdje je bio uhapšen zbog saradnje sa Narodnooslobodilačkim pokretom, a u maju 1943. godine prešao je na oslobođenu teritoriju. Tada je postao član Komunističke partije Jugoslavije i član Agitpropa za istočnu Bosnu, potom je bio politički komesar Tuzlanskog partizanskog odreda.
U Beograd prelazi 1944. godine i tu je obavljao značajne političke i kulturne funkcije. Od 1947. godine živio je u Sarajevu, gdje je bio profesor Više pedagoške škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor "Bosna-filma", direktor drame Narodnog pozorišta i glavni urednik IP "Svjetlost". Penzionisan je 1971. godine, poslije čega se se preselio u Beograd.
Bio je redovni član Srpske akademije nauka i umjetnosti, kao i predsjednik Saveza književnika Jugoslavije i počasni doktor Sarajevskog univerziteta. Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije NIN-ova i Njegoševa nagrada.
Djela
Poslije prve knjige, zbirke pripovjedaka "Prva četa" (1950), s temom iz NOB-a, objavljuje roman "Tišine". Slijede zbirka pripovjedaka "Tuđa zemlja" i kratki poetski roman "Magla i mjesečina".
"Derviš i smrt" (1966) kritika je odmah oduševljeno pozdravila kao izuzetno djelo. Ovaj roman je napisan kao reakcija na tadašnji Titov režim, koji se vrlo često obračunavao sa političkim osuđenicima. I sam Mešin brat je bio na Golom otoku, što je bio dodatni motiv. To je djelo snažne misaone koncentracije, pisano u ispovjednom tonu, monološki sa umjetničkim nadahnućem i povezuje drevnu mudrost s modernim misaonim nemirima. Ono počinje od religioznih istina kao oblika dogmatskog mišljenja da bi došlo do čovjekove vječne upitanosti pred svijetom, do spoznaje patnje i straha, kao neizbežnih pratilaca ljudskog življenja. Knjigu je posvetio supruzi Darki, koja mu je cijeli život bila vjerni pratilac, prijatelj i podrška. Postojao je prijedlog da se Meša ovim romanom kandiduje za Nobelovu nagradu za književnost.
Sa romanom "Tvrđava" vratio se u još dublju prošlost. "Tvrđava" je tu i stvarnost i simbol, a kao simbol ona je "svaki čovjek, svaka zajednica, svaka ideologija" zatvorena u samu sebe. Izlazak iz tvrđave istovremeno je ulazak u život, u haotičnu stvarnost svijeta, početak individualnog razvoja, otvaranje mogućnosti susreta s drugima i upoznavanja istinskih ljudskih vrijednosti. Kao i prethodni roman, i "Tvrđava" je ispunjena vjerom u ljubav, koja je shvaćena kao most što spaja ljude, bez obzira na različitost uvjerenja, civilizacija i ideologija.
Poslije romana "Ostrvo", koji obrađuje teme iz savremenog života, slijede djela: "Djevojka crvene kose", "Pisci, mišljenja i razgovori", "Za i protiv Vuka", "Krug" i "Sjećanja". Ovo posljednje djelo je autobiografsko. U njemu Meša opisuje mnoge važne događaje i ličnosti koje su na njegov život uticale i ostavile neizbrisiv trag.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
